NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Denis Kuljiš: HTV ima iste pokrovitelje kao i mafija

U utorak 3. lipnja pozvala me telefonom novinarka HTV-a i zatražila izjavu za emisiju ”Otvoreno” koja će se snimati navečer, u povodu napada na kolegu novinara Dušana Miljuša. Kad mi je rekla tko će sve biti u studiju, predložio sam da i sam nastupim, jer raspolažem ključnim informacijama o toj stvari. Jedini sam, naime, od novinara koje je nabrojala bio izložen takvom napadu, ali što je puno važnije, napadače sam identificirao, pa o tome obavijestio istražitelje, no policiji zatim nije ništa poduzela, čak nije podnijela kaznenu prijavu! To se sve zbilo prije pet godina, 2003. na dan izborne šutnje uoči parlamentarnih izbora. Rekao sam novinarki da bih htio o tome progovoriti, pa me odmah nazvala urednica emisije Dijana Čuljak i, čuvši da se na nalazim u Rijeci, na službenom putu, predložila da odmah pošalje suradnika i kameru, da se snimi mini-intervju kao duži prilog za «Otvoreno». Pristao sam, snimili smo prilog, no u emisiji koja je navečer prikazana, nije mu bilo ni traga.
Što sam rekao u tom intervjuu za HTV?
Prvo sam upozorio da se u medijskim prikazima nasilja nad novinarima i drugim javnim osobama miješaju dvije vrste napada: oni premeditirani, dakle, zasjede, atentati na novinare sa stupnjevanim fizičkim nasiljem, kojim je cilj da se da se pošalje poruka pojedincu, njegovoj redakciji, krugu u kojem se kreće, njegovim profesionalnim kontaktima i informatorima, te druga vrsta, «napadi obični» koje žrtve pretrpe jer se na njih izlije nekontrolirani ili osvetnički gnjev, što svjedoči o nasilnosti hrvatskog društva, ali skriva bit stvari kad je riječ o napadu na Dušana Miljuša.
Opisao sam zatim kako sam i sam bio izložen takvom premeditiranom napadu pa rekao da smo, po mojem mišljenju, takva meta bili samo trojica nas novinara. Kronološki – Miljuš, ja i Andrej Maksimović (napadnut i prebijen čak dva puta).
Ove napade treba povezivati s onim napadima kojima su istodobno bili izloženi neki poslovni ljudi. Izvršeni na isti način, otkrivaju o kakvoj je kampanji riječ, što također upućuje na počinitelje. Nema smisla odvojeni gledati samo aktove nasilja nad pripadnicima novinske profesije, kao da su po srijedi drukčiji motivi te drugi počinitelji.
Nadalje, u intervjuu HTV-u, opisao sam kako je policija opstruirala istragu. Ni poslije pet godina nije podignuta kaznena prijava, iako imamo imena napadača, koja rasvjetljuju cijelu pozadinu svih ovih slučajeva. Neki istražitelji iz Prve policijske postaje na Zrinjevcu čak su nastojali omesti istragu upućujući u službenu proceduru informacije tobož dobivene od doušnika o tome da je riječ o osveti redara iz kluba «Tantra», s kojima sam se ja ranije bio potukao! Jesam malo nasilan po prirodi, ali to se vidi jedino u novinskim polemikama, a po noćnim klubovima ne tučem se, na žalost, već više od trideset godina... Policija me tako bespotrebno vukla na identifikacije nekih bezveznih zagrebačkih zaštitara-štemera, iako su na temelju informacija koje sam im stavio na raspolaganje, uključujući podatke o identitetu napadača, mogli odmah podići kaznenu prijavu, te započeti pravosudni proces koji bi doveo do uhićenja i osude počinitelja svih napada o kojima je tu riječ.
Objašnjavjući zašto policija ne djeluje, izjavio sam da mafija ima moćne zaštitnike – da je uživala pokroviteljstvo Pantovčaka, te da ima poslovne partnere u zagrebačkoj Gradskoj vijećnici.
To, naravno, za policiju i pravosuđe ne može biti izlika za neaktivnost, što, dakle, upućuje na izravnu odgovornost ravnatelja policije Marijana Benka, koji u vođenju, odnosno nevođenju ovih istraga pokazuje nekompetentnost i nespremnost da se suoči s organiziranim kriminalom, dok njegov ministar, koji ga nije smijenio ili potakao da radi, demonstrira da to nije stvar koja uznemirava Vladu. Spomenu sam zatim kako MUP već nekoliko mjeseci nema redovnog ravnatelja Krim-policije (posao obavlja v. d.), kao da upravo u sektoru klriminaliteta nisu neki od najvećih problema što ih zemlja mora riješiti radi približavanja Europskoj uniji. Krim-policija je strahovito zanemarena, nema šefa, a ljudi koji tu rade, iako su angažirani dan i noć, na terenu, u direktnom srazu s najgorim i najopasnijim kriminalcima, imaju manju plaću od policajaca u patrolama!
Sve to skupa svjedoči kako je društvo nespremno na sukob s podzemljem. Činjenica da HTV nije htio emitirati moju izjavu, dobro se uklapa u tu sliku. Problem organiziranog kriminala, pritom, rekao sam, u Hrvatskoj zapravo nije ni velik ni dubok – može se riješiti za jedno poslijepodne, s dvije marice i dvadeset specijalaca. Popis pripadnika podzemlja po formacijama postoji od 2000. godine, kad je kompetentno načinjen uz pomoć tajne službe. Trebalo bi ga malo osvježiti, pa provesti jednu «Sabljicu» ne veću od džepnog nožića. Ovo posljednje nisam čak ni dometnuo, da ne ugrozim ozbiljnost hateveovskog razmatranja. No, izjava očito ionako nije mogla proći pokraj kontrolnog organa. HTV ima iste pokrovitelje kao i mafija.