NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Djed Mraz na Patologiji

Odmrmorio si ti svoje, Djede Mraze, nema od tebe ni go' kurac!
Ležiš tu, na hladnom stolu Patologije, u idili cvijeća, u dvorani kobnoj, agoniji svijeća, ležiš, i sigurno se čudiš što ti tu radiš.
Kako što, sad ćemo se još praviti blesavi!?
Pa sve je ukazivalo na takav kraj, kaj se sad praviš grbav!
Lažno predstavljanje, noćne provale kroz dimnjak, trespassing...
Uostalom, kakvi su ti to pokloni? Kaj je to?
Kome si to donio?
Meni?
Ma nabijemtenakurac, i tebe i takav poklon.
To si mami v čujšpajz rini, da ti čušpajz bude fini!
Ja sam te liepo upozorio, a ti si tjerao po svome i inatio se.
E, sad ležiš mrtav-hladan i zuriš u jednu točku, a ta točka nije kabaretska, dapače.
Morao si se ti praviti pametan, morao si ti iz godine u godinu inzistirati na konzumerizmu. Dokazi? A kaj je ovo?



Kaj? To je marketing?
Ma boli mene kurac za tebe i Kotlera i integrirano tržišno komuniciranje, sve je to čista boza.
Objašnjavaj ti to sada dr.Tulpu a ne meni, nemam ja vremena za tebe i tvoje savijanje prostora, jesi čuo!?
Nisi, jasno da nisi, kad si mrtav kao Hamlet i Elsinor, pače, čak je i Fortinbras pokojni, i ni on ne vidi koliko ni mrtav mrav.
Ne razumeš hrvatski?
Ma nemoj...
Now that we’re alone we can talk santa man to man
though you lie on the stairs and see no more than a dead ant
nothing but black sun with broken rays
I could never think of your hands without smiling
and now that they lie on the stone like fallen nests
they are as defenceless as before The end is exactly this
The hands lie apart The heart lies apart The head apart
and the knight’s feet in soft slippers
Je l' sad jasno, Djede, ili još nekaj moram dodati?
A liepo sam ti rekao, nisam li: Tko na nas krene, s mjesta ga je najeb'o!
I nisi slušao.
Šteta.
A bio si tako perspektivan showman, Djede, tko ti je to uradio?