CLOSURE
2 POIJEZIJE: ŠUVAREV ĐAK & SAVILE RAW
I ja sam Šuvarov đak
Sjedi Šuvar u mojoj emisiji, početkom devedesetih, i
jebu mu mater komunističku, a najviše što nam je mladost
uništio
reformom školstva.
I sjedi Šuvar tako i sluša, hladan k'o Škegro par godina kasnije, sluša
jednog, pa drugog, pa entog gledatelja koje sam u međuvremenu ukinuo
jer javnost treba ponekad cenzurirati u njenom/javnom interesu
i u korist općega dobra,
(a samo se o tome radi, u toj mojoj emisiji i politici, per definitionem)
i cool je kao Joža Manolić, par mjeseci ranije,
i čeka da se seljaci istutnje, kako je jednom rekao Jajo nedočekavši ta vremena,
pa će ti konačno Šuvar:
Ja ne znam što vi to meni prigovarate? Pa evo, i on je moj đak!, mirno objasni drug Stipe Šuvar, okrenuvši se prema meni, heroju potlačenih.
Jebiga, kud će šta će sad Hrvateki, ispada da Šuvar ima pravo,
stvarno sam i ja učio reformirane škole a opet nekako ispao učen,
a i ne može svjetina sada protiv sebe, jer, eto, ja sam oni, ja u njihovo ime pitam njihova životna pitanja one koji su za te živote odgovorni,
i nasmije se drug Šuvar nakon što se ja do sita nasmijah,
jer meni nikada ništa nije draže nego se smijati budalama kad ih ismije pametan čovjek,
čovjek poput druga i komuniste Stipe Šuvara.
Da je on danas na vlasti, ne bi majci Dule častio Radu po Breonima,
a djeca bi opet bila učena poput mene, kako je u svom kratkom izlaganju
gledatelje zajebao drug Stipe Šuvar.
Pametan čovjek, zapravo vrlo drag i pošten čovjek, koji je cijelom prvom sazivu Sabora bacio foru desetljeća:
Evo, sad imate historijsku priliku da smijenite Stipu Šuvara.
Poslje smo se rado družili i pričali o učenim stvarima, a Stipe Šuvar je znao kazati da mu je žao što je napustio znanost i posvetio se politici, jer da je bio izuzetno nadaren sociolog, i tako dalje i u tome smislu.
Drugi put opet, završim ti ja u bolnici, mislim da me bolio kurac, i od svih mogućih prijatelja evo ti na sabajle Stipe Šuvara: nosi neku čokoladu i pita, kao pravi drug i komunista: Kako si?
Jebiga, ispada da su ti komunisti bili bolji ljudi od ovih kretena.
(Da mi je netko u to vrijeme kazao da ću jednom napisati ovu rečenicu ne bih mu vjerovao.)
Svi mi imamo neku uspomenu na druga i komunistu Stipu Šuvara.
Zar već to nije dovoljno?
I, zar to nije dovoljno za jedan smislen ljudski život!?
(Posljednja su dva pitanja retorička.)
NEMANJA 05.09.2007. 00:43
Rekli su:
• Da nije Stipe nikada ja ne bih kuhala kavu u Lipa Millu. (skaska 05.09.2007. 08:22)
• Skaska, predlažem da to ovako kažemo:
Da ni Stipe ne bi bilo ne mene u Lipe!
OK? (NEMANJA 05.09.2007. 15:29)
• Nemanja! Ti si moj tip feler!
Jel iskaš i voditeljicu? (skaska 05.09.2007. 17:03)
• Nemanja je ipak najbolji hrvatski stvarnosno-narativni pjesnik. Volio bih držati (kao uvelu kitu (cvijeća))čitavu ovakvu jegovu zbirku pjesama u ruci. (IZGNANIK 05.09.2007. 17:28)
• …nemoj tako dragi IZGNANIČE,
pojezija našega Nemanje
nikada uvenut neće,
to je takve sorte
cvijeće…
P.S. …vrlo mi se svidjela ova oda Stipi Šuvaru… (grga čvorak 05.09.2007. 18:04)
• Kakav pripovjedački dar, kakav smisao za closure, pa taj ispovijedni ton. Stvarno(sno) uzbudljivo. Oh, Nemanja... (njetocka 05.09.2007. 18:44)
• Upravo sam skužila da sam ponovila izgnanikove kvalifikacije nemanjinih zanosnih stihova. My bad. (njetocka 05.09.2007. 18:50)
• njetocka, za takvo osviješćenje ste zaslužili kiticu cvijeća iz izgnanikovog komentara. (ka ono 05.09.2007. 20:13)
• Čarobno je to što je Šuvar u obje pjesme isti, što se lik šuvara gradi na isti način, pripovjedanjem o susretima sa šuvarom i iskoracima iz tog pripovjedanja u društveno povijesni trenutak te u osobnu povijest, što, opet, određuje pjesnika, ali ne i ono o čemu pjeva, tj. šuvara. Frapantnim sličnostima tehnike unatoč, pjesme su posve različite jer je pjesma liječenog, kao i druge njegove pjesme, (izdaleka)gorko -slatka( izbliza), dok je nemanjina pjesma, također kao i njegove druge pjesme carski velebna i drska. Jesen je nepobitno stigla u naš kraj. (njetocka 05.09.2007. 22:08)
Savile Row
Odijelo čini čovjeka, a ja sam čovjek staroga kova
i nosim odijela iz Savile Rowa:
Na broju 1, Gieves & Hawkes šiju mornaričke uniforme od vremena admirala Nelsona,
za sve koji nisu tek dressed well nego su radije well dressed.
Za ovu jesen, diskretni gentleman u besprijekornom bespoke odijelu,
sugerira sljedeću nenametljivu kombinaciju:
Maestro - Grey herringbone wool double breasted coat
Nonet - Navy cotton cord patch pocket jacket
Octet - Blue cashmere button turtle neck jumper
Trio - Yellow cotton velvet trousers
Pink printed silk hand rolled square
Chestnut wing tip monk shoe.
Nisam se dvoumio ni trena.
Kasnije smo pili Gyokuro čaj prisjećajući se
zajedničkog prijatelja, maestra Giannia Campagne,
koji godišnje sašije 700 odijela, svako za 63 sata, posve ručno,
ali rukama Desideria da Settignana,
u maniri i stilu nepromjenjenom since 1913:
sako ima klasičan english-look, rafinirano omekšan i zaobljen na ramenima, puniji u prisima i bit shorter than usual.
Na kraju dana i razgovora,
prije no što ću napustiti Gieves i Hawkes,
zateklo me pitanje:
Gospodine, puno se o tome govori čak i ovdje, u Londonu, pa budite ljubazni i recite nam kakav je to Medački džep?
Dotjerao sam svoj besprijekoran Windsor-knot,
pogledao se u konveksnom zrcalu zjene moga sugovornika,
i odgovorio najbolje što znam:
To je vrlo dubok džep, sir, moguće predubok čak i za vaš ukus.
Tu smo se nekako i rastali.
NEMANJA 05.09.2007. 23:31
|