NEMANJA: SMIRENOUMLJE

srijeda, 22.08.2007.

TOHU VA BOHU

KOMPLIMENT DON KAĆUNKA

angelo

Stihoklepci, manite se posla,
Sem Nemanje - sličite na osla!
Htedoh reći: pesme su vam loše,
Sve vam reči u vetar odoše!

@Izgnanik, čovjek je obvezan izvršiti zavjet samo ako je to moguće. Iz svega je očito da nisi zasad ničim obvezan i da se očevim zavjetom ne moraš opterećivati. A vrijednost mise (zadušnice) ne ovisi o broju nazočnih, jer svaka misa ima neizmjeran vječni učinak i zato je (kao molitva) najuzvišenija, najvrijednija i najkorisnija i mrtvima i živima.

@Svinjce, nikoga nikada ne osuđujem pa to nisam učinio ni ovim postom (a nije ni Hamvas, pročitaj još jednom) - u njemu je naglašeno sažaljenje, a ja sam istaknuo da poštujem slobodu svačijega izbora. Ipak, humano je čovjeka upozoriti ako je odabrao krivi put.

21.08.2007. (22:07)

Dragi Done - hvala!
Što da vam kažem nego da ja volim kad me vole i od ovoga trenutka menjam stranu.
Nije važno što je uzrok moga preobraćenja sušta suprotnost bogobojaznoj skrušenosti, štoviše rekao bih da spada u jedan od glavnih grijeha i da je stoga ovo jedan od rijetkih slučajeva konverzije iz - oholosti.
Čudni su i čudesni putevi gospodnji!
Bilo kako bilo, počinjem s pastoralom.
Znajući s kim na Patoblogiji tikve sadim, evo prve, sasvim prikladne i vaistinu umjesne lekcije:

Smrtni grijeh

Koncept smrtnog grijeha je sastavni dio kršćanske poruke od samog početka. Veliki broj stihova Novog Zavjeta govori o tome izravno i takvo biblijskoko naučavanje Crkveni Oci su potpuno prihvatili i nadopunili.

Sve do vremena Johna Calvina nitko nije tvrdio kako je nemoguće da istinski kršćanin izgubi svoje spasenje. Ovo tumačenje, koje Martin Luther i njegovi sljedbenici nisu podržavali, pojavilo se kao teološka novotarija sredinom sedamnaestog stoljeća, a prethodne generacije kršćana sigurno bi ga osudili kao opasno krivovjerje. Ljudi bi bili očajni misleći da, ako su počinili neki teški grijeh, nikada nisu niti bili istinski kršćani. Osim toga, jednako bi bilo u slučaju eventualnog naknadnog obraćenja, ako već prvotno, prema ovom naučavanju, nije bilo istinsko. Ili bi bili natjerani na razmišljanje da njihovi smrtni grijesi i nisu tako smrtni, jer pravi kršćanin tako nešto ne bi niti mogao učiniti.

S vremenom se naučavanje "jednom spašen, zauvijek spašen" toliko iskrivilo u mnogim evanđeoskim krugovima da su neki tvrdili kako kršćanin može počiniti smrtni grijeh i dalje ostati spašen: grijeh nije uništio njegov odnos s Bogom.

Na sreću, većina kršćana danas ne prihvaća Kalvinovu pogrešku i smatra da postoje neki određeni smrtni grijesi koji mogu uništiti duhovni život osobe i oduzeti spasenje, osim ako se ne pokaje. Katolici, Pravoslavni, Luterani, Anglikanci, Metodisti i Pentakostalci – svi prepoznaju mogućnost smrtnog grijeha, bar u nekom obliku. Samo Prezbiterijanci i Baptisti te oni koji su bili pod njihovim utjecajem, ne priznaju smrtni grijeh.

Rani Crkveni Oci su naravno bili jednoglasni u naučavanju realnosti smrtnog grijeha. Doktrina smrtnog grijeha se trebala prihvatiti ne samo zato da bi se ukazalo na spasenjsku snagu krštenja već i na osuđujuću snagu određenih ozbiljnih grijeha. Crkva je naučavala "krštenje..vas spašava"(1 Pt 3,21; pogledaj članak Milost po krštenju i Rođen po vodi i Duhu). Međutim kako su se za vrijeme progona neki kršteni ljudi odrekli Krista, te obzirom da je Krist rekao, "A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." (Mt 10,33), Crkveni Oci su prihvatili da je moguće izgubiti milost spasenja i nakon krštenja.

Njima bi bila nepojmljiva pomisao da se spasenje ne može izgubiti, jer je prema Bibliji očigledno da krštenje spašava, da se kršteni mogu odreći Krista i da oni koji se odreknu Krista ne mogu biti spašeni sve dok se ne pokaju, poput Pavla.

Također je nepojmljivo za one koji zastupaju doktrinu predodređenja, poput Augustina, koji je samo dvije godine prije svoje smrti, u knjizi "Dar ustrajnosti" naučavao da svi koji su predodređeni da dođu k Bogu nisu predodređeni da s njime i ostanu. Tako su zapravo naučavali i svi preostali pristaše doktrine predodređenja (Augustin, Fulgencije, Akvnski, Luther) – sve do Kalvinovog vremena.

Didache

"Budite na oprezu. Neka vaše svjetiljke ne budu ugašene niti vaši pojasevi olabavljeni; nego spremni budite, jer ne znate vrijeme dolaska Gospodinovog. Umjesto toga, često se okupljajte, tražeći ono što će donijeti dobrobit vašim dušama, jer premda ste vjerovali, to vam neće pomoći ako ne budete potpuno spremni u posljednjim vremenima." (Didache 16 [70. g. po Kristu])

Herma

"I kako se mnogo njih…pokajalo, imaju svoje mjesto (u Crkvi). A oni koji su u svome kajanju bili sporiji, ostat će unutar zidina. A oni koji se nikad ne pokaju, već ostanu u svome grijehu, će biti izgubljeni…Ali ako itko ponovi pogrešku, bit će izbačen i izgubiti život. Život imaju oni koji drže zapovjedi Gospodnje." (Pastir 3,8,7 [80. g. po Kristu]).

Ignacije Antiohijski

"Molite bez prestanka za druge ljude; jer postoji nada pokajanja i njihovog dolaska k Bogu. Jer ne može li onaj koji pada ponovno ustati i tako doći k Bogu?" (Pismo Efežanima 10 [110. g. po Kristu])

Justin Mučenik

"[V]ječna vatra je pripremljena za one koji su se svojevoljno odrekli Boga i koji ostaju u grijehu bez pokajanja." (odlomak iz: Irenej, Protiv krivovjerja 5,26 [156. g. po Kristu])

Irenej

"Isusu Kristu, našem Gospodinu i Bogu, Spasitelju i Kristu, prema volji nevidljivog Oca neka "se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca." (Fil.2,10-11) I on će izvršiti pravdu prema svima…[N]evjerni i neobraćeni, zli i pogani [otići će] u vječnu vatru; ali [on] može, po svojoj milosti dati besmrtnost pravednima, svetima i onima koji su držali njegove zapovijedi i ostali u njegovoj ljubavi, neki od početka [svog kršćanskog života], a neki od [dana] pokore, te će ih okružiti vječnom slavom." (Protiv krivovjerja 1,10,1 [189. g. po Kristu])

Tertulijan

"[Što se tiče ispovijedi, neki] od nje bježe da ne bi bili razotkriveni, ili je odgađaju iz dana u dan. Mislim da ljudi više pažnje obraćaju na ćudoređe nego na spasenje, poput onih koji su zaraženi bolestima i izbjegavaju otići liječniku i tako propadaju u svom sramu." (Pokajanje 10,1 [203. g. po Kristu])

"Discipliniranost upravlja čovjekom, a snaga ostavlja pečat; snaga je u Duhu, a Duh je Bog. Što nas još [Duh] podučava? Da ne smije biti veze s djelima tame. Obrati pažnju na ono što Duh nalaže. Tko može oprostiti grijehe? To je njegovo posebno pravo jer: "tko oprašta grijehe osim Boga?" i naravno [tko osim njega oprašta] smrtne grijehe, kakvi su bili počinjeni protiv Boga i hrama Božjeg?" (Ćudoređe 21 [220. g. po Kristu])

Ciprijan Kartaški

"Kako je velika vjera i zdrav strah onih koji…svoje grijehe priznaju izravno i u pokajanju, pred svećenikom Božjim, otvoreno se kajući, za sve učinjeno po vlastitoj savjesti…Usrdno vas molim, braćo, neka svaki koji je griješio prizna svoj grijeh, dok je još na ovom svijetu, njegova ispovijed još uvijek prihvatljiva, a oprost primljen po svećeniku Bogu ugodan." (The Lapsed 28 [251. g. po Kristu])

Bazilije Veliki

"Svećenik za kojeg se zna da je učinio smrtni grijeh, ne treba biti izopćen iz Crkve." (Kanonska pisma, kanon 32 [374. g. po Kristu])

Pacijan iz Barcelone

"Darežljivost uklanja škrtost, isprika uvredu, iskrenost uklanja izopačenost, i to vrijedi u bilo kom drugom slučaju kada činjenjem onog suprotnog ispravljamo pogrešku. Ali što da učini onaj koji prezire Boga? Što ubojica? Bludnik?... Braćo, to su smrtni grijesi. Netko će reći "Da li smo mi onda izgubljeni?...i moramo umrijeti u tome grijehu?"…Prvenstveno govorim onima koji teško priznaju svoju besramnost, koji skrivaju svoje grijehe, koji se nisu sramili griješiti, ali se srame priznati." (Sermon Exhorting to Penance 4 [385. g. po Kristu])

Jeronim

"Postoje lakši grijesi i smrtni grijesi. Jedno je posjedovati deset tisuća talenata (zlatnika), a sasvim drugo jedan novčić. Svatko će odgovarati ne samo za grijehe poput preljuba, već i za svaku uludo izgovorenu riječ. Postiđenost i vječna muka nisu isto, niti je istovjetno pocrveniti u licu ili biti u agoniji jako dugo vremena…Za manje grijehe usudimo se tražiti oproštenje, a za velike nam je to tako teško. Postoji velika razlika između dva različita grijeha." (Protiv Jovinijana 2,30 [393. g. po Kristu])

Augustin

Pored prikaza pozitivnih karaktera i primjera, te loših karaktera i upozorenja, čitatelj Sv. Pisma najviše će naučiti kroz primjere u kojima su dobri ljudi zastranili i počinili grijeh, te su se ili povratili na dobar put, ili nastavili po starom; te primjeri u kojima su se loši ljudi promijenili, prihvatili dobrotu, te su u njoj ostali ili se vratili zlu. Na taj način pravedni se neće uzoholiti, niti će zli još jače otvrdnuti svoja srca u potrazi za spasom." (Protiv Fausta
22,96 [400. g. po Kristu])

"[I]ako su dobro živjeli, nisu ustrajali jer su se po svojoj vlastitoj volji okrenuli lošem životu i zbog toga su zaslužili prijekor; i ako prijekor zanemare, s lošim će životom nastaviti do smrti, te su zavrijedili Božju vječnu osudu. Tada se neće moći opravdati govoreći kao što sada govore, "Zašto smo prekoreni?" odnosno "Zašto smo osuđeni, kada uistinu nismo primili ustrajnost po kojoj bismo mogli ustrajati u dobrom?" Ovakvom isprikom nikako se ne može izbjeći pravedna osuda…jer bi mogli čuti, "Čovječe, mogao si ustrajati u dobrom da si htio."" (Opomena i milost 11 [426. g. po Kristu])

"Ali onima koji ne pripadaju među predodređene…bit će pravedno suđeno po zaslugama. Jer oni su ili pod naslijeđenim grijehom koji nije bio oprošten krštenjem, ili su [ako je bio oprošten kroz krštenje] po vlastitom slobodnom izboru dodali mnoge druge grijehe: kažem, slobodnom izboru, ali ne oslobođenom od grijeha…Ili primaju Božju milost ali kratkotrajno i bez ustrajanja; napuštaju je, pa ostaju napušteni. Oni su po svojoj slobodnoj volji, pošto nisu primili dar ustrajnosti, prepušteni Božjoj pravednoj i skrivenoj osudi." (ibid. 13)

"Božji sud je nama neshvatljiv, jer zašto bi jedan pobožan čovjek mogao ustrajati do kraja, a drugome to nije dano…zar nisu obojica bili pozvani te su slijedili onog koji ih je pozvao? I nisu li obojica bili opravdani i obnovljeni duhovnim preporođenjem?" (Dar ustrajnosti 9,21 [428. g. po Kristu])

Caesarius of Arles

Iako je apostol [Pavao] spomenuo mnoge teške grijehe, da ne bismo potakli očaj, mi ćemo ih kratko navesti. Bogohuljenje, ubojstvo, bludnost, krivokletstvo, krađa, razbojstvo, oholost, zavist, pohlepa, te, ako su duga vijeka: ljutnja, pijanstvo i kleveta. Ili ako netko zna da ovi grijesi njime upravljaju, a ne učini zadanu pokoru..tada neće dospjeti na mjesto o kojem govori apostol [1 Korinćanima 3,11-15], već će biti u vječnom plamenu bez mogućnosti povratka. No pošto su manji grijesi poznati svima, i previše dugo bi trajalo da ih se sve nabroji, spomenut ćemo samo neke…Nema sumnje da je svim kršćanima pa i svim svetima bilo (ili jest) teško izbjeći takve postupke koji spadaju među manje grijehe, koje je, kako smo već spomenuli, teško pobrojati. Ne vjerujemo da ovi grijesi ubijaju dušu, ali je nagrđuju poput osipa ili strašne kraste." (Propovijedi 179[104],2 [522. g. po Kristu])

bonustrack

Lux Ferre

Dragi Božji ljudi i poštovani svečeniće, ne samo da jedni drugima kopate jame i u njih padate, nego ste postali neprijateljski ustrojeni prema svima koji su različiti od vas, a malo po malo i sami prema svojima. Moja želja od srca je da prestanu sve ove nebuloze i rasprave jer one ne vode istini, one ne vode ničemu, vode samo kaosu! Teza na tezu, tvrdnja na tvrdnju, rasprava na raspravu i tako unedogled. Viša bića vam se smiju!

I samo da dam jedan simpa komentarčić na zadnju rečenicu - U početku bijaše tama (Lucifer) i stvori Bog svjetlo (Lucifer).

22.08.2007. (03:27)

NEMANJA

Lux Frerre, ne ide to baš tako, iako naoko izgleda atraktivno ta demonska retorika: tama tohu va bohua i svjetlo Lučonoše. Stvari stoje još spektakultarnije, no, na tvoju veliku žalost, sve to spada u hermeneutički kanon klasičnih tumačenja i studija Biblije, a nikako ne u pomodne heretigumene današnjeg pulp-fiction insinuiranja o ovoj ili onoj istini Svetoga pisma. Dakle, Geneza/Stvaranje/Postanak se načelno može tumačiti dijalektički, trotaktno: kao generatio, kao degeneratio, i kao regeneratio. Poglavlja Stvaranja je moguće tako istumačiti: Generatio 1,2; Degeneratio 3-11; Regeneratio 12.50, ali, što je z animljivije, i uvodna je rečenica tome podatna: (1)U početku stvori Bog nebo i zemlju. (2) Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. (3) I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. Ovo početno stvaranje neba i zemlje jest generatio. Nakon toga sljedi degeneracija, tohu va bohu: pustoš, praznina i tama nad bezdanom. Tu se inače locira pad anđela, jer u Bibliji drugdje nećeš naći mjesta koje bi ostavilo mjesta tome padu. Nakon toga, konačno, sljedi regeneracija: Duh Božji lebdi nad vodama i Bog izriče FIAT LUX. Kao što vidiš, kršćanstvo je čak po new age kriterijima mističnije i fascinantnije od svih ovih drugorazrednih petparačkih novatorija istumačenih u Da Vinci ključu. Jedino, treba se primiti knjiga, pa će ti se doskora ukazati tako mistični predjeli katoločanstva, pravoslavlja ili protestantizma da ne ćeš vjerovati svojim očima, a još manje umu. Kad smo kod potonjeg, recimo, prouči pojam ludosti Križa. Ako te to ne fascinira, onda se komotno prozovi agnostikom ili ateistom, kako ti drago, jer zaista nemaš dara za ono-strano.
Dragi moj done, od sada sam i ja tu da vam malo pomognem u ovim vašim hvale vrijednim naporima. Sorry za uvodne šale i pošalice te ostala ugodna pripetavanja naroda slovininskog: nisu ti moji Liječeni i Izgnanici loši, dapače, dobri su to dečki, pa i po aršinima koji su ovdje prevladavajući, samo su šaljivdžije kojima je teško stati na kraj. Nemojte kaj zamerit.

- 17:05 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Mail

NEMANJA: SMIRENOUMLJE

srijeda, 22.08.2007.

TOHU VA BOHU