NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Hrvatska šutnja

Psssst!



Noćas oko 1.35 stigao mi je drugi, treći mail prijatelja koji je prije dva dana dobio značajnu svjetsku nagradu.
Nije važno tko je taj prijatelj ni koja je to nagrada, jer u ovom gradu ionako sve to skupa nikome ništa ne znači niti bi značilo, nego, eto, iz nekih neobičnih razloga ne potežući telefon - možda da ne probudim njegove ukućane, možda naprosto stoga jer smo već svikli na dopisivanje mailom, moža da ne remetim tišinu... - razmijenio sam s frendom par mailova, od kojih je predzadnji glasio ovako:

"...nije li genijalno da je sloboda rodjena iznutra došla kroz duh izronjen iz muzike, slike, kipa, knjige, plesa i ljepote same po sebi, nije li dakle genijalno da nas je ta ljepota dovela do svijesti o šutnji pred vremenom koje ja nazivam vremenom od NIŠTA. Gospodine što se dešavalo u kazalištu od 400 godine poslije krista do 1400 godine poslije krista. NIŠTA. Uronili smo u vrijeme EVENTA, gdje je samo jedan režijski zahtjev, ko boga vas molim vi ste profesionalac, pazite samo da se ništa ne dogodi. Sam da se lepo napijeju i ideju doma. Plaćamo stotine tisuća EUra samo da se ništa ne dogodi.
Znamo izlaz. Šutnja. Ponosan sam da eto barem ko što b' reko stari marketingaš NIĆ(tzch)E iz Zen'ce, E što lijepo šutimo, alal vera. Dođi da šutimo zajedno je ime hita koji ću noćas napisat:

Šuti ne govori sve sam čuo*
zbog toga su teške riječi pale
istina je da je ovdje nema
o tom šuti da to ne ide dalje

_________________

* Ovo je pokojni brat napisao kao prijedlog za narodnjak, njegov stih.


Ha, ha, ha, briljantno!
Kakav hit!