NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Okay, happy end

REGENT



SCENARIJ


EXT./INT. – HOTEL "REGENT", ZAGREB – NOĆ


Sredovječni MUŠKARAC izlazi iz taxija zaustavljenog pred hotelom "Regent". VOZAČ taxija otvara gepek, vadi kovčeg, predaje ga muškarcu. Muškarac se penje stepeništem prema ulazu u hotel. Na trenutak zastaje i gleda u pravcu zlaćanog anđela na kupoli doma Ante Starčevića. Krene dalje, i na ulazu u hotel, kimanjem glave, odzdravlja PORTIRU. Ulazi u hotel.
MUŠKARAC prilazi recepciji. RECEPCIONER se poslovično smješka.

RECEPCIONER
Dobra večer, gospodine…

MUŠKARAC
Dobra večer.

RECEPCIONER
Ružno vrijeme…

MUŠKARAC
Užas…Molim vas, trebao bih jednu dvokrevetnu sobu…

RECEPCIONER
Nažalost, gospodine, moram vas razočarati. Nemamo ni jednog jedinog
slobodnog kreveta, kamoli sobu!

MUŠKARAC
Nemojte, molim vas…Kako to?

RECEPCIONER
Od petka traje kongres "Ljubitelja talijanske opere" i potpuno smo
popunjeni, gospodine. Žao mi je.

MUŠKARAC
Nevjerojatno…Pa valjda ima barem neka jednokrevetna…

RECEPCIONER
Nažalost, gospodine, nema!

MUŠKARAC
Ni jedna jedina soba…?

RECEPCIONER
Ne!

MUŠKARAC
Zaista?

RECEPCIONER
Gospodine, ni uz najbolju volju…

MUŠKARAC (nakon malo oklijevanja)
Ni uz vašu najbolju volju?

RECEPCIONER(uzvraćajući ispitivalački pogled)
Sam dragi Bog zna da je pitanje ljudske volje jako zamršeno…

MUŠKARAC
Dragi Bog, kažete…A uz jedan mali podsjetnik da u njega vjerujemo, što kažete,
možda bi ipak nešto bilo moguće…?

RECEPCIONER
Iako ja za to nisam nadležan, gospodine, mislim da je dragom Bogu sve moguće!

Muškarac vadi putovnicu iz džepa sakoa, predaje je rececioneru. Recepcioner je uzima lijevom rukom, prinosi očima i otvara. U putovnici je novčanica od 100 dolara.

MUŠKARAC
Govori li vam išta ime Matthew R.Rother? Znate, jednog upravo ovakvog, studenog studenog, 1953., taj je gospodin iz Camdena, Arkansas, posjetio izvjesnog Georga W. Humpreya…

RECEPCIONER(slavodobitno)
Koji je tog studenog sasvim slučajno bio Secretary of the Treasury?

MUŠKARAC
Ne slučajno, ali, bio je…Dakle?

RECEPCIONER
In God we trust!… Sjednite i popijte nešto, dok vidim što se dade učiniti… ako se išta da učiniti.

Muškarac se osvrće oko sebe, odabirući mjesto gdje će sjesti, ostavlja kovčeg na recepciji i uputi se prema baru.
Recepcioner odlaže putovnicu iza putla, uzima novčanicu od 100 dolara i krene kroz hodnik u nepoznatom pravcu.
Recepcioner prolazi hodnikom hotela duž kojeg su izvješene fotografije čuvenih gostiju: Lawrence Olivier, Vivian Leigh, Richard Burton i Elizabeth Taylor, Sophia Loren i Woody Allen, Orson Welles…Zaustavlja se kraj jedne nakošene: na fotografiji je Jack Nicholson s personalom "Esplanade"; gotovo neurotski vraća je u horizontalu. Recepcioner nastavlja hodati i ulazi u kuhinju.
Kraj otvorenog frižidera, iz kojega svjetli intenzivno neonsko svjetlo, stoji KUHAR. Recepcioner se zaustavi na metar, dva od kuhara, koji i dalje gleda u frižider, gotovo opsesivno, posve nesvjesan recepcionerovog prisustva.

RECEPCIONER
Razmišljaš?

KUHAR se prene, gotovo panično, i energično zalupi vratima frižidera, kao da krije neku strašnu tajnu u njemu.

KUHAR kima glavom u znak potvrde.

RECEPCIONER
O kuhinji ili grijesima?

KUHAR(tiho)
O obojem.

RECEPCIONER
Da… Dragi, oprosti što si malo morao čekati. Izvoli…

Recepcioner pruža novčanicu od 100 dolara kuharu.

KUHAR
Hvala. Sve pet. I drugi put…

RECEPCIONER
Hvala tebi, stari.

Recepcioner zastaje još sekundu, dvije, okreće se i napušta kuhinju.
Kuhar gleda za njim, pričeka da ode, otvori frižider, gleda u njegovu unutrašnjost kao da provjerava je li još uvijek sve na svome mjestu, zatvara ga i krene iz kuhinje. Ulazi u lift i stišće tipku s oznakom "2". Izlazi iz lifta.
KUHAR prolazi hodnicima hotela sve do sobe 217. Zastaje, pruža ruku prema kvaki, no, predomišlja se. Nastavlja hodati i staje pred sobom 237. Tiho kuca na vrata.
Vrata se polako otvaraju. U sobi je SOBARICA. Bez riječi se odmiće od vratiju i vraća se namještanju posteljine na polupospremljenom krevetu. Kuhar joj prilazi. Sobarica prestaje namještati krevet, uspravi se i gleda u zid iza uzglavlja. Kuhar stane iza nje, gotovo uz nju. Oboje tako stoje pet, šest sekundi, sasvim mirni. Kuhar tada izvadi novčanicu, držeći je u lijevoj ruci s dva prsta kao cigaretu, pružajići je bez riječi sobarici. Nakon par sekundi sobarica je uzima desnom rukom, i, vrativši ruku uz tijelo, ostaje mirno stajati. Kuhar pričeka tren, dva, i udaljava iz sobe ne zatvorivši vrata. Sobarica gleda za njim, pa, nakon što ostane sama u sobi, pogleda novčanicu i stavlja je u grudnjak. Potom i sama napušta sobu, uzevši torbu s noćnog ormarića.
SOBARICA žurno prolazi hodnicima hotela, ulazi u lift, pritisne dugme s oznakom prizemlja. Gleda se u ogledalo u liftu i skida plavu periku, zabacivši glavu kako bi raspustila dugu, crnu kosu. Periku sprema u torbu. Napušta lift.


Sobarica prolazi hodnikom, lobbyjem, potom kroz bar i ulazi u kazino.
Kazino je potpuno prazan. Za jednim od pet stolova stoji KRUPJE.
Sobarica mu prilazi, dolazi do stola, uzima žeton, potom izvlači novčanicu od 100 dolara iz grudnjaka - stavlja prvo novčanicu, pa povrh nje žeton, na nulu.

SOBARICA
Kvit!?

KRUPJE(ispod glasa)
En prison…

SOBARICA(pomalo sažaljivo)
Jesi li ikad zbrojio sve ove brojeve od 1 do 36?

Bez žurbe, ne sačekavši odgovor, sobarica odlazi.
KRUPJE na čas ostaje piljiti u rulet, zatim ga zavrti, baci kuglicu, ustane, uzme novčanicu ispod žetona i okrene se čekajući da se rulet zaustavi. Kuglica se prestaje okretati, no mi ne vidimo na koji je broj pala. Krupje se na čas zagleda u rulet i potom se uputi prema baru.
Krupje dolazi do BARMENA. Sjeda na barsku stolicu dva mjesta od MUŠKARCA koji je pokušao iznajmiti sobu.

BARMEN(muškarcu)
MDCCLXXVI vam je 1776 u rimskim brojevima. Ali kad nacrtate tri trokuta pa na vrhove napišete M, D,C, zatim C, L,X, i na kraju X,V, I, izračunajte sami koliko vam to dođe!

KRUPJE
(gledajući u barmena, pa u muškarca)
Da vam pomognem?

Pružajući novčanicu od 100 dolara barmenu…

KRUPJE(prodorno pogledavši barmena)
Razmijeni mi, molim te…

BARMEN
Pričekaj čas.

Okrenuvši se muškarcu…

BARMEN
Ispričajte me na trenutak.

Kreće k rubu šanka.

MUŠKARAC(barmenu, odmahujući rukom)
Samo vi dajte…

Muškarac se okreće ka KRUPJEU.

MUŠKARAC
A da ja vama pomognem sumirati vaš crveno-crni krug?

BARMEN, potpuno bezizražajnog lica, s ruba šanka gleda u muškarca. Brzo se udaljava od šanka. Dolazi do recepcije.

BARMEN
(recepcioneru, pružajući novčanicu od 100 dolara)
Sorry, stari, ovaj čas sam dobio novac…još jednom sorry i hvala na strpljenju.

RECEPCIONER
Nema veze, stari, znam ja kak je to. Sve u redu…

BARMEN
Hvala još jednom i kaj da ti velim… sorry…fala!

RECEPCIONER
Ma sve u redu! Nemaš kaj zahvaljivati…Sve u redu…


Barmen odlazi.
RECEPCIONER polako ravna dlanovima novčanicu. Stavlja je u putovnicu. Odlazi u bar.
Prilazi muškarcu za šankom. Muškarac sjedi sam. Krupje je otišao. Barmen čisti čašu.
Recepcioner se diskretno približi muškarcu.

RECEPCIONER
(pružajući poluotvorenu putovnicu, tako da se nazire novčanica od 100 dolara)
Žao mi je, kao što sam rekao, slobodnih soba nema.

Muškarac, gotovo nimalo iznenađen, uzima putovnicu. Gleda u novčanicu u njoj, zatvara putovnicu i ostavlja je ispred sebe na šanku.

MUŠKARAC
(vedro se osmjehnuvši)
Dakle ni uz vašu najbolju volju, niti uz Božju pomoć, sobe nema!
Mislite li da će sutra biti drukčije?

RECEPCIONER
To sam dragi Bog zna!

MUŠKARAC
Mislite?

Muškarac otpije posljednji gutljaj konjaka i pogleda kroz prozor na zlatni kip anđela-lučonoše na domu Ante Starčevića.


- Okay, happy end -