NEMANJA: SMIRENOUMLJE

BEHIND THE VELVET CURTAIN

THE OWLS ARE NOT WHAT THEY SEEM



Ne bih volio da imam pravo: zapravo, volio bih da sam u krivu, ali rijetko se kada u stvarima politike varam ma koliko one po definiciji spadale u ono što može biti i drukčije.
Volio bih da sam u krivu, jednostavno zato jer mi Zoran Milanović - priznajem to otvoreno - kao političar imponira.
Nije sada važno zašto mi Milanović imponira, jer ionako je najvjerojatnije sasvim svejedno: mislim, naime, da je Milanović napravio katastrofalnu grešku, grešku karijere.
Ali, ako je tako, ako mi je zaista na neki način do te karijere stalo, zašto s Milanovićem ne porazgovaram nasamo i ukažem mu na ono što ga ugrožava?
Najkraće rečeno, zato jer tu grešku nisam uočio prvi, a na onoga koji jest nemam nikakvoga utjecaja!
Dapače, ono što je meni kazano, ionako je res publica, javna a ne naša stvar, cosa nostra. Stvar koju mogu tek komentirati, ni manje ni više.

Ili, možda ipak nešto mogu učiniti: možda upravo javnim komentarom mogu ublažiti neželjene posljedice.
Bilo kako bilo, o ovome je riječ:

Zoran Milanović očit je izbor Ninoslava Pavića.
Novi "Globus", primjerice, donosi wanabee self fulfilling prophecy:

ROĐENJE NOVOGA VOĐE SDP-a: Samo je mladi Zoran Milanović spreman za izborni ultimate fight s Minotaurom iz Dugobaba.

Na stranu sada ovaj perifrastičan stručak cvijeća za Ivu Sanadera, kojemu se čovjek nikada ne može dovoljno zahvaliti za oslobođenje Dalmacije i relativno malu cijenu koju smo za to platili, ali ono što ovdje prije i nakon svega smeta, nevjerojatna je uporna i usamljena volja Europapress holdinga* da nametne svoga izabranika na čelo SDP-a: EPH toliko intenzivno nastoji oko instaliranje novog vođe socijaldemokrata, da je to već neugodno i članovima stranke i kandidatima za to mjesto i malobrojnoj publici, pa i novinarima koji te tekstove moraju (pot)pisati!
O legitimnosti ovakvog novinarstva ne treba trošiti riječi, jer zaista je degutantno do koje se mjere Ninoslav Pavić trudi sabotirati demokratske procese ovo zemlje: još se nije pravo zaboravio skandal Pavićeva harangiranja po diplomatskom koru protiv drugog predsjedničkog mandata Stjepana Mesića, a Nekretnino je odlučio na čelo moderne, neoliberane socijaldemokratske partije dovesti svoga čovjeka, ma tko on bio!
Zoranu je dakle dobro krenulo: taman ga je Ninoslav počeo u svim svojim izdanjima oglašavati kao već izabranog, novorođenoga Vođu Partije - dok je Hudelist opisivao Račana u potrazi za Higgsovim bozonom - kadli je stranački vrh SDP-a, što u ovom trenutku znači tout Zagreb, primio neveselu vijest o Milanovićevim vizitacijama Vampire State Buildingu: Ninoslav se Pavić jako naljutio na Milanovića, koji je osobno morao potegnuti do Koranske, na noge Voldemortu, i u proskinezi objašnjavati da nema ništa s - Turekom!

I mada "Jučerašnji list" tvrdi da i Stjepan Mesić misli kako je Zoran Milanović logičan, solidan i, na kraju krajeva, Račanov izbor, jasno je k'o sunčan majski dan da Stjepan Mesić ne prašta ovakve zajebancije: koliko ja znam Stjepana Mesića, on svaki dan po povratku kući može izlemati Tureka, ali ako samo i pomislite da sami nešto dobacite na Franjin račun, brzo ćete zavezati; jasno, ovaj primjer valja shvatiti krajnje, vjerujte krajnje općenito.
Hoću kazati: Ninoslav se Pavić iz samo njemu poznatih razloga s vremena na vrijeme uživi u ulogu predsjednika Regije ignorirajući činjenicu da bi to samo jedan čovjek, da to doista poželi, uistinu mogao postati, barem s ove strane Drine. Možda Mesić tu i tamo odglumi loše odnose s Pavićem, možda tu i tamo odglumi i zatopljenje odnosa, ali behind the velvet curtain stvari su neobično jasne: kad god se dečkima iz Krajačićevog intelektualnog kružoka digne kurac (Kuljiš dixit: ispričavam se čitateljstvu, ali ovako govorim zbog vjernosti političkom dokumentarističkom idiomu), Ninočka, kako to oni vele, biva "neutraliziran". I tu nema pomoći: tu nemre pomoći ni Todorić.

U svakom slučaju, Zoran Milanović, očito još uvijek ne sasvim svjestan konteksta u kojem živi i radi - zapravo, to me i iznenađuje i razočarava, priznajem - kao kandidat za predsjednika SDP-a odlazi Ninoslavu Paviću pravdati se zbog navodne bliskosti s (Mesićevim) Turekom! Ostavljam vama da sami izbrojite koliko je to grešaka u jednoj jedinoj rečenici i posjeti.

Meni ta vizita nije neprihvatljiva samo zato jer za šefa SDP-a ne želim osobu kojoj je Ninoslav Pavić nadređen, osobu koja vlasniku EPH polaže računa o bilo čemu.
Meni ta vizita nije neprihvatljiva niti zato jer pokazuje da Milanović zapravo na razumije stvarne odnose u hrvatskoj politici, logiku povijesnih zbivanja u ovoj zemlji, istinske protagoniste tih događaja i njihove realne relacije.
Meni je ta vizita neprihvatljiva ponajprije zato jer pokazuje da Zoran Milanović ne shvaća zašto bi trebao biti predsjednik SDP-a i što bi kao predsjednik SDP-a prvo trebao učiniti: trebao bi naime onemogućiti samog sebe, tj. onu društvenu situaciju u kojoj medijski monopol izigrava bazične demokratske procese zemlje: bilo bi zanimljivo od Milanovića čuti misli li on da njegova posjeta Ninoslavu Paviću ima ikakve veze sa stranačkom demokracijom i njenom procedurom?
Ili se i Zoran Milanović, kao nekoć Ivica Račan, doskora kani sastajati s Ninoslavom Pavićem po Mokricama, dogovarajući ono isto što je u terminu prije već dogovorio Ivo Sanader?

Ne znam što bi sad Zoran Milanović trebao učiniti.
Što se mene tiče, nadam se samo da neće nastaviti grješiti i otići Paviću i pitati: A kaj sad?
Ali, nije problem ni u prvom ni u trećem prigovoru ovom već gadljivom običaju ovdašnjih socijaldemokrata da se muvaju oko EPH kao oko Kubrickovog monolita.
Pravi problem nije u tome naime što o tome mislimo javnost ili ja: problemi nastaju s drugim prigovorom - Milanović je, po svemu sudeći, napravio katastrofalnu grešku u izboru crkve u kojoj će se molit'.
Bog te crkve, starozavjetni je, ljubomoran bog.
Zar ne vidite što je snašlo Jonu Granića?
Zar ste slijepi za patnje Ester Kosor?
I, koliko god to bilo neshvatljivo, taj bog nije samovoljan. Ima tu neke nadosobne logike, koja Milanoviću sasvim izmiče.

Jer, Milanović, ovaj posjet to bjelodano pokazuje, uopće ne razumije tko već 17 godina vlada ovom zemljom.
A htio bi biti jedan od tih!

Možda još ništa nije izgubljeno. Možda i ovaj tekst posluži Milanoviću kao poticaj za razmišljanje.
Konačno, to je njegova najveća prednost: još je relativno mlad.

Iako se ta prednost svakim danom sve više topi i nestaje.



________________

* Holding, to će kazati: tvrtka čija je osnovna svrha zadržati informaciju, a ne objaviti je. Uostalom, to je ono što Pavić najbolje zna raditi, to je i radio u socijalističkom novinarskom predživotu, što drugo?