| < | listopad, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Danas je bio lijep dan, fino na zraku i baš je godilo, pogotovo zato jer sam sinoć malko kasnije legao, bio malo vani i nije mi se baš žurilo kuć, pa sam navratio u obližnju gostionu. Malo da kontempliram. Osim mene nikoga, osim dva policajca koji su se došli ogrijati. Kada sam izašao van, mrakan, vani sam vampiri i sove, huu. Zaspao sam odmah čim sam legao. Ujutro pojeo burek, pa ne bi ga promašio nikako, 5 kuna za burek, čudo u babinoj gredi. Ok..i dvije kifle i dva jogurta. Ali godilo je, svjež zrak i sve to. Obukao sam se slojevito, potkošulja, majica kratkih rukava, topla deblja majica i jakna. Kako je postajalo sve toplije, morao sam se raskopčati, ovo je bilo prvi put da sam se tako toplije obukao i još zakopčao do grla, kako sam raskopčavao jaknu, tako se ova moja trbušina oslobađala i kad sam se otkopčao do kraja, osjatio sam kako se trbušina oslobaša i ispada, plop. It's alive, aaaaa...Stvarno se moram pozabaviti s tim, papao sam pilseve, kao dodatak prehrani, koji učine da više ne mogu ništa progutati, jer šalju signale iz želuca u mozak da sam pun. I to je bilo vrlo zanimljivo iskustvo, taj neki osjećaj kao da si pojeo kutiju, pa kad sjedneš ili se pomakneš, kao da te bridovi žuljaju pod rebrima. Imam još jednu kutiju pilseva, ovo je sada skroz novi pristup, iako, to sam već naučio, tablete pomažu, ali ništ bez volje, ok, ja volju imam, da nemam volje sa ovim svojim apetitom imao bih tristo kila. Tablete, ima ih svakavih i ne mogu reći da nisam osjetio baš te efekte koji su opisani u načinu djelovanja. Dakle sve to ima smisla i efekta, pitanje je samo možemo li se mi pridržavati uputa koje dođu skupa sa tabletama. Iako, sve više sam siguran da čovjek treba biti umjeren u svakodnevnoj prehrani, umjeren i to je to. Danas pričam tamo sa jednim strojarom, kaže mora smanjiti prehranu jer mu je liječnik rekao da ima previše kila. Citiram: moram skinuti 30 kila, puno je i za kaasti ! A čovjek je stvarno jede višestruko više od svih ostalih, tako je naučio. Šutke mislim o svom višku kila i opet sam sebi govorim kako moram biti čvršći i predaniji. Zanimljive su te priče s terena, neki dan sam spomenuo miša u špajzu i opsegu akcije koja je poduzeta da se saniraju posljedice posjeta tog nezvanog gosta. Poslije sam se sjetio isto tako jedne priče na terenu, kad je isto neki miš bio u priči i jedan bećar komentira nešto u stilu, pa šta se miša bojiš, pa nije bijeli. Ja sam pao sa stolice skoro od smijeha. Ne znam kako da klasificiram tu izjavu, ide li to u crni humor ili u nekakve brutalne šale, ne znam da li je uopće u redu da to komentiram, ali za jednu birtašku priču je bila vrlo zabavna. Općenito, nešto sa u posljednje vrijeme se odmaknuo od načina na koji sam mislio da ću pisati ove postove, što općenitije i sa što manje dodirnih točaka sa stvarnim svijetom, jer sam sve više počeo prenositi događaje iz stvarnog svijeta tu u ove svoje postiće.Zapravo je nemoguće ne spomenuti te neke trenutke i nadam se da ih uspijem na pristojan način tu prenijeti, ali na trenutke se osjećam kao parazit, kao vampir koji se hrani pričama iz svoje okoline. |
