| < | kolovoz, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
disciplina
- 01:07 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Jutros sam pojeo burek, ipak sam prekasno legao i jutros sam se kasno ustao i nisam imao vremena da doručkujem normalno, ručao teleći paprikaš, to nisam mogao zaobići, a večerao kuhane kukuruze gledajući utakmicu...i onda se još sladio s lubenicom..ne znam u što se pretvaram, aj dobro, ne mogu ić' svaki dan u kafanu gledati utakmice, možda i mogu, ali sutra se ne radi i mogao sam otići vanka i malko se urediti...ali evo, nisam. Nije mi se dalo, a danas je idealan dan za takve stvari. Ima tu malo ove želje da se držim tih svojih nekih pravila, vrijeme za cjelonoćni izlazak je subota, osim ako se ne dogode neke izvanredne okolnosti, a i htio sam ohanuti, pa onda ujutro rano ustati i otići na jutarnju šetnju. Pffff, k'o neki umirovljenik zvučim sada, znam, ali to je super fora, ono malo što sam probao, uvjerilo me da jest. Pravila, valjda ću ih uspjeti konačno izdefinirati i onda ih se držati. Čitao sam danas malo uratke blogera koji su istaknuti tamo na početnoj blog stranici i vjerujem čitani. Pokrivaju sva moguća polja, gadgete, aktualnosti, politiku, financije, soliranje, ludosti kojekakve, bio je čak jedan o kilama, taj me obradovao, da sam mogao lupio bih ga po ramenima i rekao 'di si frende !! Pa bi razmijenili iskustva, hehe. Svi oni se drže svoje teme, a ovaj moj je papazjanija totalna, svega tu ima, možda koji gadget, aktualnost i politiku da ne spominjem, iako sam u zadnje vrijeme to smanjio, financija i soliranja, a najviše ludosti kojekakvih. Uglavnom, moram se sada osvrnuti na sve ovo što sam vidio danas. Gledao sam i televiziju večeras, poslije utakmice, vijesti, Scarface i glupe reklame. U Kninu je otkriven spomenik hrvatske pobjede "Oluja 95". Otkrila su ga djeca poginulih branitelja. Ta djeca imaju poseban status u ovom društvu i to je neosporno i to je u redu. I djeca branitelja koji su izvukli živu glavu imaju poseban status i to je isto u redu. Nešto se špekuliralo da se broj branitelja s vremenom povećao, pa tako i onih koji uživaju povlastice. Kako je to moguće i zašto je to tako, ako je to istina. Ja nisam bio sudionik domovinskog rata, bio sam klinac, ali i mlađi od mene su išli, pa mi to i nije neko opravdanje, želim reći da osjećam veliko poštovanje prema ljudima koji su pošli u boj. I zaslužuju sve što im se može dati. Ali tko su ovi onda koji su se poslije pojavili, odakle, kakav to čovjek moraš biti da tražiš prava koja nisi zaslužio i na kraju tko im je ta prava dao ?? I zašto ? Često se priča o pravnoj državi, a sa pravima se trguje šakom i kapom. Kakva je to poruka onoj djeci koja su otkrila taj spomenik ? Želim živjeti u stabilnoj, sigurnoj i neovisnoj zemlji, a da bi to bilo moguće i novi naraštaji moraju imati nekakvo čvrsto uporište i nekakve usađene vrijednosti, jer ako ne budemo poštovali ono što imamo, neće nam ništa ostati. Moram se sada vratiti malo unazad, jer su u zadnje vrijeme bile vrlo aktualne priče oko vrtića diljem lijepe naše i cijena usluga i svega toga. To je nekakvo političko pitanje. Bit politike je rad na razvoju zajednice i kroz to ostvarivanje nekakvih političkih bodova i glasova birača. E sad, vrtići služe roditeljima da tu ostave svoju djecu kako bi kroz dan mogli raditi svoje poslove i ne brinuti da li je sve u redu s djecom. Zbrinuta djeca znače sigurne roditelje koji se mogu posvetiti svome poslu, biti efikasniji i kroz taj svoj neki rad možda stvoriti još koje radno mjesto. Nezbrinuta djeca znače opterećene roditelje koji se ne mogu posvetiti poslu i gomilu problema koji će usporiti opći razvoj. Mislim da je šteta da su hrpe para potrošene na kupovinu socijalnog mira i stvaranje vojske birača sa krivotvorenim životopisima umjesto na stvaranje pouzdanijeg i dugotrajnijeg biračkog tijela. Kako to promijeniti ? Ja to ne mogu promijeniti, mogu samo o tome ovdje blebetati i gubiti vrijeme, umjesto da se bavim pametnijim stvarima. Ali bliži se vrijeme izbora i ta pitanja će biti svakodnevica koju bih volio izbjeći, samo ne znam kako. Jer priča će se zaoštriti i svi će poluditi i neće bit moguće normalno hodati ulicama. Opet će hrpe para biti potrošene na glupe izbore umjesto na neke konkretnije stvari. Bolje da ih preusmjere na plaćanje vanjskog duga, a izbore ako već hoće da ih imaju nek organiziraju elektronski, pa da klikamo ili telefonski. Pare, vidio sam da su velika poduzeća počela ostvarivati dobit koja se mjeri u milijardama kuna, kako je onda moguće da su tako dugo vremena bili gubitaši, a sada otvaruju dobit, a ništa se gotovo nije promjenilo u načinu poslovanja, gdje su te pare. Netko zna gdje su i mogao bi s njima fino smanjiti taj neki dug koji imamo, zašto se to ne čini, nego se taj dug ostavlja građanima da se s njim pate generacijama ? Evo, imam i ja hrpetinu pitanja s kojima ne znam što bih iako znam da moja pitanja nisu bitna, jer sam pijanac i vucibatina i bolje mi je da šutim, ali ja sam svojih mana svjestan i priznajem ih i želim ih promijeniti i radim na tome... Opet sam svašta tu napisao i tu je velika razlika između ovog mog bloga i onih drugih, oni imaju svoje teme i po tome tepu, a ja pišem o onome čega se dohvatim. Zapravo su ovi moji postovi u mnogo čemu nalik na priče koje se vrte oko stolova za kojima se jede i pije, a hrana i piće su moja nekakva tema. Ali za stolovima sam ja uglavnom spor, treba mi sto godina da nešto kažem, pa se onda ovdje ispušem, a tamo radim ono što se za stolom treba raditi. Znam da te neke navike moram promijeniti i radim na tome. Neki dan sam napisao da me puca nostalgija u zadnje vrijeme, ne znam što mi bi, od uspomena se ne živi, ali čovjek nije čovjek ako nema uspomena, a ja sam zbog ovih svojih baš nekako sretan, jer su super. Ima jedna stvar u kojoj se blogeri slažu, disciplina je ključ svega, to sam vidio kod onoga što je pisao o kilama, ali tko voli biti discipliniran ? |
