| < | srpanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
pravila
- 09:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Nakon što sam upisao jučerašnji post otišao sam do Vranskog jezera. Vransko jezero, kao najveće prirodno jezero kod nas je ornitološki park, jer tu živi veliki broj raznih vrsta ptica, a u bočatoj vodi živi velik broj raznih ribljih vrsta, od kojih je najzanimljivija jegulja. Tamo sam se kratko zadržao, ali dovoljno da se uvjerim kako ptice doista letaju svuda okolo, da postoji čak i znak za vozače koji upozorava na ptice na cest. Nekih pedeset, sto metara iza tog znaka vidio sam pregaženu pticu. Nisam to mogao ne primjetiti. Pentrao sam se na vidikovac u jednoj ornitološkoj stanici, ali nisam se zadržao dovoljno dugo da snimim neku dobru fotku. Birdwatching je zanimljiva disciplina, ali eto, za mene baš i nije. Popodne smo proveli na plaži. Pregledavali smo neke mailove na telefonu i igrali se... U jednom trenutku sam se smrznuo, dobijam svakakvih 'šaljivih' mailova koji nisu svi za dječje oči, da ne govorim o otvorenim chatovima i ostalim stranicama koje nisu opasne, ali nisu baš za otvaranje, a dječja znatiželja je super stvar. Pa sam na brzaka pozatvarao sve što mi se činilo neprimjerenim, a sada sam brisao nepoćudne šaljive mailove. Sad mi je malo jasnija i ta odgojno obrazovna dimenzija. Velika je odgovornost samo slučajno sudjelovati u oblikovanju svijesti mladog čovjeka, zato se klanjam svim roditeljima ovog svijeta. Navečer sam opet bio u Sukošanu, Surfer je na sebe preuzeo rješavanje sira, pa smo se po dolasku počastiti sa prženim gavunima i sjeli u zgodno uređen prostor za odmaranje na plaži, sa vrlo ugodnim stolicama-ležaljkama iz kojih Ti se nikako ne ustaje. Bio je tu i Slon, a ubrzo nam se pridružio i Suri Or'o. Or'o je uvijek imao nastup predatora iako mislim da je onako dosta dobar u biti i mislim da mu nije lako nikada bilo opravdati neka očekivanja okoline i tu svoju dobru bit. A nije ni meni bilo baš lako sinoć, iako smo polako pijuckali, ipak nisam prestao razmišljati o tome da se moram vratiti i kako bi bilo dobro naručiti mineralnu. Ali nisam, što sad, da naručim mineralnu pa da mi donesu toplomjer. Pričali smo o zanimljivim stvarima, o životu, poslu, razlici u životu u Slavoniji i Dalmaciji, onako, jedna ugodna večer sa razgovorima koje valjda vode odrasli ljudi. A u pozadini je bila pjesma, neki dan sam rekao da su zavijali i trebao bih im se ispričati, jer sam navikao slušati tamburaše koji svoje nastupe odrađuju profesionalno, pa i među njima ima razlika, a ekipa na boćalištu je cijelu noć pjevala slavonske pjesme sa srcem, da ih je bilo lijepo slušati. Svega je tu bilo...sve je ona meni...ili svevremnski hit, koji sam čak i zapjevušio onako sebi u bradu...jesam pijan, ali nisam jako..... Otišli smo opet u Maće na midnight snack i razišli se. Opet sam parkirao auto i zažmirio sat, dva, da alkoholne pare ispare, nisam bio prebijen i mogao sam voziti, ali nisam se htio kockati, na radiu je svirala nekakva klupska glazba. Zato sam jutros do maloprije spavao. Pričali smo o svemu i svačemu, tako i o redu i kakav taj red treba biti, pa sam se sjetio kako sam neki dan u konzumu u redu stajao iza čovjeka koji je imao puna kolica, a ja samo jednu stavku i zazvonio mi je telefon, pa sam odgovorio i objasnio gdje se nalazim i rekao da brzo stižem. Kada čovjek ispred mene sa punim kolicima došao na red, okrenuo se, pogledao tu moju jednu stavku i ponudio mi da prođem, što sam ja prihvatio, zahvaljujući se njemu i istovremeno se ispričavajući gospođi na blagajni. Da sam bio pravi, rekao bih da ću pričekati, jer red je red, a opet s druge strane da sam bio na njegovom mjestu napravio bih istu stvar, zapravo, već sam to napravio. E sad, činjenica je da želimo živjeti u uređenom svijetu, a kako to napraviti, da li se strogo držati pravila ili je ponekad dozvoljena improvizacija ? Pravila nam uvelike olakšavaju život, a improvizacija je tu nekakav dodatni začin, iako, moram ponoviti jednu nešto što sam davno čuo..'moraš znati svirati da bi mogao improvizirati'. Tako sam jučer blebetao nešto o rješenju, to je bilo bezobrazno i neoprezno s moje strane i svjestan sam da je rješenje vrlo kompleksno, ali mislim da ga može načeti čovjek ili ljudi koji bi ujedinili sve, a siguran sam da takav čovjek postoji. |
