| < | srpanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
Politika
- 23:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Imam posao koji volim i želim se istim baviti, ali, na žalost, moram uvijek misliti da li je ono što kažem politički korektno. Nisam uvijek tako razmišljao i govorio sam i činio ono što mi je u datom trenutku izgledalo kao bitno, ne razmišljajući o politici i ljudima koji slušaju. Uvijek sam se nekako trudio biti koristan okolini u kojoj živim, jer, ako okolina prosperira, samim tim bit će bolje i meni. Tako je i danas, ali sam shvatio da je okolina u kojoj živim, narod kojega sam i sam dio, previše opterećen politikom. Da je narod u ovoj državi previše opterećen politikom koja se nalazi u svakoj pori ljudskog djelovanja i da je polarizacija jako izražena, pa sam počeo razmišljati zašto je to tako. Korijen je u prošlosti, tamo negdje u završetku drugog svjetskog rata, kada su se ljudi podijelili na crne i crvene. I dan danas ta dva tabora gledaju u imena iz prošlosti. Jedni se okupljaju oko uspomene na Antu, a drugi oko uspomene na Tita. Svi su hrvati, a još uvijek se mrze kao najgori neprijatelji, zašto je to tako ? Malo sam istraživao i došao do nekih zaključaka. Antina ljubav prema državi je neosporna i prvi je koji je nakon 839 godina stvorio neovisnu državu. Na žalost, zbog povijesnih okolnosti, ta država je trajala samo četiri godine. On je učinio čudo i to je neosporno. A tko je Tito... Tito je čovjek koji je stvorio Jugoslaviju i kojem se zamjera smrt stotina tisuća hrvata na Križnom putu prema Bleiburgu. To je strahota jednog naroda. Ako želimo dalje živjeti normalno mora postojati način da se ta dva čovjeka pomire, da li je to moguće ? Moram uzeti u obzir povijesne okolnosti, Hrvati koji su stradali na Križnom putu su bili vojska i simpatizeri NDH. A pobjednici u drugom svjetskom ratu, jedni od pobjednika u drugom svjetskom ratu koji su odlučivali o sudbini poraženih u ovim krajevima bili su englezi. Ljudi koji imaju stroga pravila i koji su onog sa druge strane bili odlučni uništiti, da li su imali pomoć nekog drugog naroda iz ovih krajeva to ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali činjenica je da su srbi uvijek bili tu negdje. Što je Tito kao predvodnik jedne unije u izrastanju mogao učiniti ? Mogao se usprotiviti i u tom slučaju bi vrlo vjerojatno i sam bio smaknut. A na njegovo mjesto bi najvjerojatnije zasjeo Ranković. Onda bi živjeli u srboslaviji. Ili tko zna tko bi ovu zemlju raskomadao.. i srbin i mađar i talijan. Tito vjerojatno gori u paklu zbog toga, osim ako mu nije pomogla Sveta Marija Magdalena De Pazzi, čiji smo blagdan zajedno sa Titom svi slavili godinama. Ja nisam povjesničar, ali moguće je da Tito, iako je kumovo sa srbima, nikada nije zaboravio da je Hrvat. Ako je ova moja pretpostavka točna, kako bi se danas ponijeli Ante i Tito ? Moguće je da bi se sa odgovornima za stanje u državi obračunali po kratkom postupku, sa onima koji su se pozivali na sve ono što je čuvalo srce i dušu hrvatskog naroda svih ovih godina i to pronevjerili, sa onim koji se pozivao na hrvatske generale i onda ih poslao u Haag. Tu sada moram stati, snaga Haaškog tribunala kao institucije nije zanemariva i nikako nije bilo dopustivo bilo obmanjivati narod lažnim obećanjima. Usudio bih se reći da Domovinski rat nije gotov dok se naši generali u Haagu ne obrane, naglašavam riječ obrana, jer svakom normalnom čovjeku koji pogleda kartu mora biti jasno da je rat koji su vodili hrvati bio obrambeni. Neki generali su se vratili, ali nisu svi, rat je stanje koje iz čovjeka izvlači ono najgore, nebitno o tome na kojoj strani stoji, a našim generalima se sudi i za neodgovorno ponašanje pojedinaca kojima su zapovjedali. Možda bi im progledali kroz prste i tražili samo da vrate ono što su uzeli, a onda bi sjeli pred neku kartu i zadovoljno nazdravili. Posljednji slobodan hrvatski kralj je bio Zvonimir, a 1102 godine Pactom Conventom Hrvati su se priklonili Ugarima koji su u to vrijeme valjda bili bolje organizirani, dogodili su se turski napadi i svi zajedno su završili pod Habzburgovcima. Slijede godine života pod tom krunom, mjesta dobijaju statuse gradova, gradovi dobijaju statuse slobodnih gradova, pa sveučilišnih gradova, razvija se želja za govorom na vlastitom jeziku u institucijama. Tu negdje se događa ilirski preporod kao logična želja da se ljudi sa sličnih govornih područja ujedine i zajedno se izbore bar za nekakva prava ako ne i za samostojnost. Ali nemaju svi želju samo za neovisnošću, neki žele zavladati svima. Sklapaju se razne nagodbe i nakon prvog svjetskog rata i raspada Habzburške monarhije, događa se Kraljevina SHS gdje su na prvom mjestu srbi. Osniva se banovina Hrvatska koja u okviru te zemlje živi do početka drugog svjetskog rata. Događa se NDH, prvi put nakon duugo godina. Nakon toga, Jugoslavija, u kojoj Ranković provodi srbizaciju, a ako to netko primjeti biva proglašen šovinistom i kao takav eliminiran. Neki koji to ne mogu gledati emigriraju i iz dalekih zemalja sanjaju neovisnost, neki ostaju, tiho slave svoje blagdane i sjećaju se, a neki se uključuju u politiku. Događa se Hrvatsko proljeće, pa ustav iz 74, kojim se određuju granice republika i mogućnost otcjepljenja, a na kraju referendum o višestranačju u Hrvatskoj i nakon toga, prvi višestranački izbori i odluka o otcjepljenju. Opet srbin pruža pokušava svim sliama to promijeniti, ali ne može ! Opet je puno mladih ljudi poginulo za Domovinu. Crnih više nema, davno su poginuli, strašnom smrću, ali često se poziva baš na taj užas i ostvaruju se jadni politički bodovi za vlastiti probitak, dosta je toga bilo, mislim da je vrijeme pustiti mrtve da počivaju u miru. Zna se kada je vrijeme za posjet grobljima. Crvena boja je samo boja, kao i svaka druga, ali koristiti riječ crveni u kontekstu u kojem se koristi je strašno, uvredljivo i nedopustivo, jer crveni su bili monstrumi, Staljin, Mao Zedong, Pol Pot, Ranković. Kada bi mene netko pitao ili kada bi imao prilike da nešto kažem, zamolio bih sve političare, iako je sličan poziv već stigao, žalosno, tak sada kada je voda došla do grla, da se ujedine, svi do jednog i da zajednički pronađu izlaz iz krize. A poslije toga nek se svaka stranka svojim programom, planovima i ostvarenim projektima bori za glasove birača. Njemačka je poslije drugog svjetskog rata bila sva u ruševinama, a dvadeset godina nakon toga visoko razvijena zemlja koja je počela vući Europu. Zašto desnica i ljevica ne bi bile lijeva i desna strana političkog lica jedne države ? Ima nas malo, tek 4 437 460, po zadnjem popisu iz 2001. godine, a živimo na naljepšem komadiću zemlje na svijetu i kada bi svi samo radili svoj posao bili bi bogati i neovisni kao Švicarska. Žao mi je ako sam svojim riječima i djelima ikada nekoga povrijedio i uvrijedio, nikada nisam na taj način nastupao, kao i sada, ne znam tko će ovo jednog dana čitati, ali znam da sam rekao stvari koje mogu uznemiriti obitelji koje 55 godina žive sa tužnim saznanjem da je netko njihov mučki ubijen i sa gorčinom u srcu jer to ne mogu promijeniti. Zbog toga ističem da je sve gore navedeno plod mojim razmišljanja i nema veze sa mojom obitelji, moja mati i moj brat nisu sudjelovali u tome, kao ni moji prijatelji i ako sam nekoga razljutio nek mene kazni, nek me zatuče i raščetvori. Jedno znam sigurno, svojim postojanjem ne želim nikome kvariti život. |
