| < | srpanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
navijački trans
- 14:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jučer ujutro sam bio na tenisu, obzirom da se već nekoliko godina motam po terenima, odlučio sam probati malo istrenirati svoj udarac. I dogodio se nekakav pozitivni pomak, ne osobito velik, jer nikada nisam bio talenat za sportove, ali dogodio se. Poslije sam malo i zaigrao, sa ekipom s kojom sam odigrao najviše, kako da kažem, egzibicija, jer sam obično bio onaj četvrti koji fali i nikada nisam bio baš nekakv doprinos partneru. Onaj tko je igrao samnom obično bi izgubio. Zato sam odlučio popraviti svoju igru ili bar vidjeti da li je to popravljivo. Volje imam, ali samo volja ni u čemu nije dovoljna, odigrao sam par gemova i lipso. Požurio sam kući jer sam planirao otići pokositi travu koja je nakon obilnih kiša i sada lijepo zagrijana suncem sigurno izrasla. Na izjavu kako nisam ništa popio dobio sam odgovor, 'vidiš kako nije problem biti normalan'. To mi je baš diglo živac, što znači biti normalan, mogao sam popiti jedno ili dva, ne bi smetalo ništa, ali nisam ujutro ništa jeo, a i žurilo mi se i eto... Preksinoć sam pisao nešto o životu oženjenih ljudi, mogu misliti kako je njima ! To je bio trenutak slabosti izazvan koleginom izjavom da je počeo dijeliti stan sa djevojkom. Sjedili smo u birtiji, nas dva konja, konobar je zaključao vrata birtije, ugasio svjetla na terasi i ostavio nas dvojicu da dovršimo naručeno. Konobar je otišao k svojoj djevojci, a mi ostali u mraku, na što sam rekao kako je došlo vrijeme da se okrenemo drugim stvarima, nek po birtijama luduju mlađi momci. Vrijeme se može ispuniti na razne načine i to kvalitetno da čovjek ne stigne misliti ni o čemu drugome. Posao, pa nekakav posao popodne, malo sporta ili neka knjiga navečer, kino, video igra, što ja znam, ima toga... Preksinoć sam izjavio da ne volim srbe i svojim vulgarnim navijačkim stavom to pokazao. Ne odnosi se to na sve, u ovim krajevima žive i hrvati i srbi od pamtivjeka s tim da su u okvirima pojedinih država više grupirani jedni ili drugi. A među njima postoji tu i tamo poneka hrvatska obitelj u srbiji i obrnuto koja je tu isto tako oduvijek i ti ljudi vole i brinu se za svoja ognjišta, pa tako i za državu u kojoj žive i tu nije ništa sporno. No, prije malo više od 160 godina jedan glodavac je ideju o velikosrpskom ekspanzionizmu stavio na papir i ta ideja živi možda još i danas, nisam čuo izjavu iz komšiluka kojom su je se odrekli. Pobjedu Njemačke pogledao sam kod kuće. Španjolce sam gledao s kolegom, jako ga se dojmila ta pobjeda. Otišli smo do grada i bilo je jako veselo, teklile su sijevale kao u olujnoj noći. Prva koju smo popili je bila ono, klasični aranžman, limun, sol, onda je težio cimet, pa smo probali sa cimetom i narančom...ne mogu reći da je bilo loše, pa smo popili još jednu. Onda je kolega rekao da moramo malo živnuti i promuvati se, izabrao je stol za kojim su već bila dva momka, mislim da mu je pogled s te pozicije bio jako zanimljiv, što nisam isprva shvatio. Onda je stiglo još tekila, četiri, e, ovu sam munio bez gluposti. Onda je on otišao nekud, pojma nemam, a ja se našao u razgovoru sa momcima, usput mi se pogled izgubio u jednom dekolteu, to je primjetio i dečko koji je stajao pored te djevojke i vidio sam da nešto komentira pokazujući na mene. Nisam htio biti nepristojan, ali to je stvarno bila slika koja se rijetko viđa i slučajno mi je upala u oko. Ispalo je da su momci vojnici i da je jedan od njih u Karlovcu, gdje sam i ja bio kao ročnik. Počeli smo o birtijama, a nastavili sa dočasnicima i časnicima, tko koga poznaje. Jedan čovjek koji je, po meni, bio onako, impresivna pojava, danas ima par činova više, to mi je bilo baš super. Onda je drugi momak, nismo se upoznali, to je bio kasni sat i onako, dosta ležerna atmosfera, digao čašu i rekao 'a Domovinu' ! Iskapio sam ono pivo. Stiglo je još par piva. Odjednom se tu zagužvalo, nijh dvojicu su odvukli ljudi s kojima su valjda ipak bliži no samnom. Djevojka s dekloteom se u jednom trenutku dogodila na stolici pored mene, možda sam trebao nešto reći ili što ja znam, baš smo bili u žestokom prisjećanju. I nju je društvo odvuklo. Morao sam ići vidjeti gdje mi je kolega, par puta je zvao, ali ništa ga nisam čuo, izašao sam van i nazvao ga. A on se baškario u kafani preko puta. Rekao je da je tamo super i da tamo moramo otići zajedno, na što sam odgovorio da još nisam dovoljno slobodan, da mi za takav pothvat treba još goriva i da hajdmo mi nazad tu na šank, što smo i napravili. Naručili po pivo, popili pola a on je otišao preko, rekao sam da ću ga tu čekati. Znao sam i ja tamo otići, jednom sam izgubio kartice tamo, nisam još ni shvatio da sam ih izgubio, a u podne ih je netko već ubacio u poštanski sandučić. Korektno i zahvalan sam, ali ako mogu birati glazbu, onda to nije to. Bio sam na šanku s kolegom s posla i njegvoim prijateljem dok se svjetla nisu pogasila, otišao sam preko, ali ni tamo više nije bilo nikoga, zvao sam ga, ali se nije javio, pa sam gurnuo ruke u džepove i pošao kući. |
