nedjelja, 29.01.2023.
What The Duck
Animirana verzija stripa "What The Duck"
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Želim da učiniš da izgledam viši, zamjeni pozadinu i učini da svi izgledaju 20% sretniji."
2. "Postoji tipka za to, zar ne?"
3. "Da"
subota, 28.01.2023.
Policijska brutalnost u Americi
Početkom godine u Americi se dogodio slučaj da su petorica policajaca premaltili jednog čovjeka za vrijeme rutinskog zaustavljanja u prometu, i koji je je umro od posljedica tog premlaćivanja. Policija je suspendirala i optužila za ubojstvo dotične policajce te objavila snimke sa njihovih "bodycam" kamera.
Tyre Nichols’ brutal beating by police shown on video
Šokantne snimke policijske brutalnosti: "Nisam ništa učinio! Mama! Mama!"
Iako je čovjek radio kao dostavljač, bavio se i fotogafijom...
Body Cam Footage Reveals Fatal Police Beating of Aspiring Photographer Tyre Nichols
utorak, 24.01.2023.
Policijska brutalnost u Francuskoj
U Francuskoj traju masovni prosvjedi zbog mirovinske reforme a u jeku tih prosvjeda dogodio se slučaj policijske brutalnosti gdje su policajci bez razloga nasrnuli na jednog fotografa, i pri tome ga teško ozlijedili - zbog udarca u međunožje ovome je morao biti odstranjen jedan testis!
U Parizu ga policajac odalamio pendrekom u prepone: "Amputiran mu je testis"
Francuska policija opet na udaru, optužuju ih da su teško ozlijedili mladića: ‘Morali su mu amputirati testis‘
nedjelja, 22.01.2023.
Samoborska razglednica
(autor: Toco1980, sva prava pridržana)
petak, 20.01.2023.
Opet problemi zbog golotinje?
Glumica Jamie Lee Curtis objavila je nedavno na svome Instagram profilu fotografiju svoje radne sobe, uz opasku da boluje od covida i još par riječi o namještaju, no većina komentatora ispod te objave ju je u komentarima napala zbog fotografije koja visi na zidu.
Jamie Lee Curtis Sparks Uproar Over Framed Photo of Naked Child in Box
Radi se o fotografiji golog djeteta koje leži u plastičnoj posudi napunjenoj vodom, a koju je, kako je kasnije sama napisala, dobila kao dar od fotografkinje Betsy Schneider prije 20-ak godina. Inače je dotična fotografkinja napravila čitavu seriju fotografija na kojoj su njena vlastita djeca, a na nekima ima i golotinje.
Naravno, na društvenim mrežama razvila se žustra rasprava između onih koji u toj fotografiji ne vide ništa loše, s obzirom da se, bez obzira na golotinju, ne vide spolni organi niti slika prikazuje bilo kakve spolne radnje, dok su se s druge strane našli oni koji doslovno u svakoj golotinji, pa i ovoj, vide isključivo seks(ualni sadržaj) i (potencijalno) seksualno iskorištavanje.
No treba li možda spominjati koliko se sličnih slučajeva događalo u prošlosti samo zbog toga jer se netko osjetio "uznemiren" golotinnjom na slici, jer je u nekoj golotinji vidio isključivo seks(ualni sadržaj) i (potencijalno) seksualno zlostavljanje i iskorištavanje?... Počevši od famoznog "slučaja Nirvana nevermind" gdje su se u sličnoj maniri ljudi zgražali čim je album izašao zbog toga što omot prikazuje golog mališana kojem se vidi "mališa", pa zatim slučaja gdje su se ljudi na društvenim mrežama žestoko protestirali nakon objave fotografije majke i novorođenog djeteta nakon carskog reza, jer su ih "uznemiravali" i golotinja (kako majke tako i djeteta) i rez carskog reza... itd.
ponedjeljak, 16.01.2023.
Sergio Larraín
četvrtak, 12.01.2023.
Muke zbog eura
Jednom davno, najveći problem i nedoumice nacije po pitanju novca bilo je raspoznavanje koji lik se nalazi na kojoj novčanici jugoslavenkih dinara. Danas, dolaskom eura, mnogi imaju problema nekim drugim, ali zapravo vrlo banalnim stvarima...
Otkako je euro ušao u upotrebu, jako puno je onih koji zbog vlastite neupućenosti ili ignorancije pogrešno uvjereni da u Hrvatskoj vrijede samo kovanice eura sa hrvatskim naličjem (karta hrvatske, kuna, Tesla i glagoljica), pa odbijaju sve ostale kovanice jer smatraju da "te ne vrijede u Hrvatskoj", ili pak vjeruju da da postoje "hrvatske papirnate novčanice eura", a kada dobiju novčanicu prve serije, misle da su te novčanice "nisu hrvatski euri", ili da su "stare i nevažeće", pa čak i da su "falsifikati".
Iako se sve nedoumice i zablude mogu riješiti sa samo malo "guglanja", počevši od službenih stranica Europske središnje banke, Hrvatske narodne banke i njima sličnih, nažalost nekima je to prekomplicirano ili im se jednostavno ne da jer "oni već sve znaju".
Za takve ljude - kratko i jasno:
1. Sve kovanice eura vrijede na području čitave eurozone! Bez obzira što im je na naličju.
2. Ne postoje "hrvatske (papirnate) novčanice eura"! Papirnate novčanice eura su iste za cijelu eurozonu, bez nacionalnih obilježja, a u opticaju su dvije serije novčanica, tzv. prva serija (vidi sliku) i druga "serija Europa" (vidi sliku). Obje serije su važeće kao sredstvo plaćanja na području čitave Eurozone.
srijeda, 11.01.2023.
Kodak najavljuje poskupljenje filmova
Iako je snimanje na film u zadnje vrijeme postalo prilično skup hobi, Kodak je najavio poskupljenje filmova čak do 40%...
Kodak Poised to Raise the Price of Film by Up to 40%
New Kodak Alaris price rises announced for March 2023
Možda ne bi bilo na odmet stvoriti zalihu filmova, za svaki slučaj...?
Vrlo čudne poze...
Modni fotografi koji fotografiraju modele, često od modela traže da zauzmu određenu pozu. Ali neki, čini se, ipak malo pretjeraju po pitanju poze i poziranja... Od same poze modela, pa do mjesta na kojem model pozira.
Awkwardly Posing Models: This Doesn’t Look Comfortable
...a ni poze i lokacije za poziranje "ihnfluencerea" nisu ništa bolje.
“Influencers Gone Wild” Shows How Ridiculous People Look While Taking Those Perfect Pictures
utorak, 10.01.2023.
"Sharenting"
Pojam "sharenting" dolazi od kombinacije engleskih riječi "sharing" (dijeljenje) i "parenting" (roditeljstvo), a odnosi se na pojavu gdje preponosni roditelji daju u javnost putem društvenih mreža gomilu informacija o privatnom životu svojeg djeteta, uglavnom u obliku fotografija i video zapisa, zbog osjećaja pretjeranog ponosa, potrebe da se privlači pažnja na sebe i svoje dijete, te pokušaja ostavljanja dojma na okolinu kako su oni "najsavršeniji roditelji koji su ikada postojali", a nijhovo dijete "najljepše", "najpametnije", "najsavršenije" i "najnaprednije" dijete na svijetu i okolici.
Uz to, takvi "sharenting" roditelji zapravo nisu svijesni da na takav način sami narušavaju djetetovu privatnost preko svake mjere, a paradoksalno je da upravo takvi koji s jedne strane redovito serviraju na instagram, facebook ili internet općenito svaki tenutak djetetovog privatnog života koji se događa u privatnosti unutar četiri zida (od toga što je jelo, što je pilo, gdje je bilo, sa čime se igralo, itd..), s druge strane histeriziraju, urlaju, prijete zvanjem policije ili se čak fizički razračunavaju, ako se dogodi da negdje na nekom javnom mjestu (gdje privatnosti nema!) netko njih i/ili njihovo dijete uhvati u kadar fotoaparatom, ili ako vide da je netko negdje nešto takvo objavio.
Uz to, zanimljivo je i koliko takvi roditelji troše vremena za naslikavanja, te a više brinu o tome da oni i njihovo dijete ispadnu savršeno na svakoj fotki za Instagram, umjesto da sa djetetom provode vrijeme i djetetu pruže kvalitetni odgoj kojim bi ga pripremili za život, odrastanje, te mu ukazali da ima i daleko važnijih stvari od naslikavanja selfija i lijepog izgleda. (Današnje generacije mladih čini se znaju sve o snimanju selfija, ali imaju prilično problema kad teba napraviti neku jednostavnu stvar npr. napraviti sendvič, promijeniti žarulju ili oprati veš, bez uputa s YouTuba, op.a.).
Apologeti takve sharenting prakse uglavnom se hvataju za floskule tipa da "roditelji na takav način pokazuju brigu i ljubav prema djeci", te da "rodititelji imaju kontrolu nad time što su objavili", a zaboravljaju da se svaki na internetu i društvenim mrežama objavljeni podatak i podijeljenu fotografiju ili video može bez problema, i bez njihovog znanja i "kontrole", dijeliti dalje, te čak u onim ekstremnijim slučajevima i zloupotrebljavati na više od nekoliko načina, a uslijed čega djeca mogu itekako ispaštati; lako može dogoditi da dijete jednog dana ima i neugodnosti, bude izloženo poruzi vršnjaka i okoline, ili se u onim rijetkim ekstremnim slučajevima mogu dogoditi i puno gore stvari (od krađe identiteta, bullyinga, pa sve do otmica i zlostavljanja).
Naravno, to ne znači da se ne bi smjelo baš ništa objavljvati, ali je velika razlika ako se radi o nečemu što se dogodilo na javnome mjestu, pa (je) javnost ionako ima(la) uvid u to, dokle god su snimke u domeni neke normalne dokumentaristike ili umjetnosti (poput npr. poziranja pored nekog spomenika ili zgrade, dječje igre, sujelovanja u nekoj predstavi za javnost ili jednostavno tek interesantni slučajni prolaznici u gomili drugih ljudi).
.
Glavno mjerilo bi trebalo biti, a i uvijek je bilo, da se na internet ne objavljuje ono što se ne bi davalo na uvid potpuno nepoznatim osobama. No kod različitih ljudi, su i različiti kriteriji, ali kod nekih, zbog pretjeranog ponosa i želje za pažnjom i lajkovima, očito previše labavi. Pogotovo kada se radi o poznatim osobama i "velikim zvijezdama"...
ponedjeljak, 09.01.2023.
John Bulmer
subota, 07.01.2023.
"Push" i "pull" razvijanje
Prilikom snimanja na film, odnosno, prilikom određivanja potrebne ekspozicije, potrebno je imati na umu da svaki film ima svoju ISO vrijednost. To zapravo znači da fotograf prilikom snimanja na jedan film, može određivati samo otvor blende ili brzinu okidanja zatvarača. (Za razliku od digitalije gdje za snimanje svake zasebne fotografije može neovisno određivati sve tri vrijednosti.)
Moderni fotoaparati na film u sebi čak imaju i sustav koji prilikom ulaganja filma očita takozvani DX kod na spremniku filma, i automatski podesi ISO vrijednost ugrađenog svjetlomjera, dok se kod starijih aparata za ugrađenim svjetlomjerom ta vrijednost podešava ručno, a zatim prema njoj svjetlomjer dalje sam očitava potrebnu ekspoziciju. (Ili, ako aparat nema ugrađeni svjetlomjer, koristi se zasebni svjetlomjer koji radi po istom principu).
Međutim, u nekim situacijama se može dogoditi da fotograf u nekom trenutku na raspolaganju nema film dovoljno visoke ili dovoljno niske ISO osjetljivosti. U tom slučaju se previsoka ili preniska ISO vrijednost filma mogu kompenzirati posebnim načinima snimanja i razvijanja.
"Push" razvijanje (u prijevodu bi značilo kao "guranje" ili "forsiranje"), koristi se u situacijama kada je potreban osjetljiviji film sa većom ISO vrijednosti. Ono se izvodi na način da se nakon ulaganja filma svjetlomjer podesi na veću ISO vrijednost od ISO vrijendosti filma koji je u aparatu, te se se zatim film ispuca na postavkama blende i zatvarača kao da se zaista radi o osjetljivijem filmu.
Prilikom razvijanja tako ispucanog filma, film se namjerno dulje razvija, kako bi se kompenziralo njegovu nižu osjetljivost. Koliko je potrebno dulje razvijati film ovisi o samom filmu, razvijaču, te na kojoj ISO vrijednosti je film ispucan.
(U principu se ISO nikada ne povećava za više od dvije ISO vrijednosti, pa se tako npr. film ISO100 može ispucati kao ISO200 ili maksimalno ISO400, film ISO400 kao ISO800 ili maksimalno ISO1600... sve preko toga je rizik, i pitanje kakvi će biti rezultati, a redovito rezultira visokim kontrastom, većom zrnatosti, a kod kolor filmova se događa da boje budu intenzivnije ili "pomaknute".).
"Pull" razvijanje je suprotno od "push" razvijanja, gdje se film visoke ISO vrijednosti namjerno ispuca kao film niže ISO vrijednosti, te ga se zatim slabije razvije.
Inače se u praksi "pull" razvijanje dosta rijetko koristi jer se u slučaju preosjetljivog filma sve može jednostavno riješiti upotrebom odgovarajućeg ND filtera.
utorak, 03.01.2023.
Prvi susret sa fotografskim filmom
U zadnje vrijeme interes za snimanje na film pokazuju i ljudi odraslije dobi koji su "odrastali" na digitaliji, a sa filmom nisu imali baš previše dodira, ako uopće. To pak naravno često rezultira totalnom neupućenošću tih ljudi u neke osnovne stvari vezane za film, a koje ih često ili jako zbunjuju, ili rezultiraju razočaranjima...
Neke češće stvari koje zbunjuju neupućene su....:
** Film je fotoosjetljiv
Zbog fotoosjetljivosti film je ili u malome zatvorenom spremniku, ili na kalemu omotanom papirom, kako bi bio zaštićen od svijetla. Nakon što se film umetne u fotoaparat, aparat se više ne otvara, sve dok se čitav film ne ispuca! Otvaranjem aparata na dnevnom svijetlu film će se osvijetliti, sve ono što je snimljeno na njemu biti će nepovratno uništeno i na njega se više neće moći snimati.
** Film omogućava vrlo ograničen broj snimaka
Za razliku od digitalije gdje na jednu memorijsku karticu može stati od nekoliko stotina, do nekoliko tisuća fotografija, na film najčešće stane samo 12, 24 ili 36 snimaka. (Ovo ograničenje često zna biti korisno jer natjera fotografe da dobro razmisle što zaista žele snimiti).
** Nema provjeravanja niti brisanja
Za razliku od digitalije, gdje je moguće nakon svakog okidanja na ekranu provjeravati snimljeno, kod filma to nije slučaj - ono što je snimljeno na filmu, moguće je vidjeti tek nakon razvijanja filma. Isto tako, kod snimanja na film ne postoji mogućnost brisanja loših fotografija kao kod digitalije.
** Film je nakon snimanja potrebno razviti
Da bi se na filmu dobila vidljiva slika, potrebno ga je nakon snimanja razviti u tamnoj komori u odgovarajućim kemikalijama (bilo u kućnoj radinosti, bilo u fotografskom studiju). Bilo je ljudi koji su ispucali film, odmah na svijetlu otvorili aparat, izvuki film i jako se razočarali kada su vidjeli da "na filmu nema ničega".
** Film je jednokratni medij
Nakon razvijanja snimljenog filma, na njega se više ne može snimati. (Za razliku od digitalije gdje se nakon snimanja, kopiranja ili printanja fotki, može bez problema obrisati snimke sa memorijske kartice i na nju se najnormalnije ponovo snimati.)
** Film ima konstantnu ISO vrijednost (osjetljivost)
Za razliku od digitalije gdje je moguće (na pravim fotoaparatima) za svaku fotografiju zasebno podešavati "osjetljivost" na svijetlo, kod snimanja filmom to nije slučaj. Kada se u fotoaparat umetne film određene ISO vrijednosti (koja piše na samome filmu), ona je konstantna dokle se taj film ne ispuca, tako da fotograf (ili sam fotoapart ako je na "automatici") prilikom snimanja može podešavati samo brzinu i otvor blende.
** Postoje različiti formati i vrste filmova
Svaki fotoaparat koji snima na film koristi samo točno određeni format filma. Najčešće su to danas ili 35mm (poznat i kao "Leica format" ili 135) ili tzv. "srednji format" poznat i kao 120 (iako postoje i drugi formati ali nisu toliko česti).
Prema vrsti, odnosno načinu stvaranja slike, filmovi mogu biti ili negativi (crno-bijeli ili kolor) ili dijapozitivi, a svaka vrsta ima svoje prednosti i mane po pitanju snimanja i razvijanja.
** Filmovi imaju rok trajanja
Fotografski filmovi imaju rok trajanja unutar kojeg bi film trebalo snimiti i razviti. Razlog tome su kemikalije u fotoosjetljivom sloju (sloj koji stvara sliku), a koji s vremenom gubi svojstva, pa može rezultirati degradiranom slikom. Međutim, taj rok trajanja se može produžiti na način da se nerazvijene filmove čuva u frižideru.
