U zadnje vrijeme interes za snimanje na film pokazuju i ljudi odraslije dobi koji su "odrastali" na digitaliji, a sa filmom nisu imali baš previše dodira, ako uopće. To pak naravno često rezultira totalnom neupućenošću tih ljudi u neke osnovne stvari vezane za film, a koje ih često ili jako zbunjuju, ili rezultiraju razočaranjima...
Neke češće stvari koje zbunjuju neupućene su....:
** Film je fotoosjetljiv
Zbog fotoosjetljivosti film je ili u malome zatvorenom spremniku, ili na kalemu omotanom papirom, kako bi bio zaštićen od svijetla. Nakon što se film umetne u fotoaparat, aparat se više ne otvara, sve dok se čitav film ne ispuca! Otvaranjem aparata na dnevnom svijetlu film će se osvijetliti, sve ono što je snimljeno na njemu biti će nepovratno uništeno i na njega se više neće moći snimati.
** Film omogućava vrlo ograničen broj snimaka
Za razliku od digitalije gdje na jednu memorijsku karticu može stati od nekoliko stotina, do nekoliko tisuća fotografija, na film najčešće stane samo 12, 24 ili 36 snimaka. (Ovo ograničenje često zna biti korisno jer natjera fotografe da dobro razmisle što zaista žele snimiti).
** Nema provjeravanja niti brisanja
Za razliku od digitalije, gdje je moguće nakon svakog okidanja na ekranu provjeravati snimljeno, kod filma to nije slučaj - ono što je snimljeno na filmu, moguće je vidjeti tek nakon razvijanja filma. Isto tako, kod snimanja na film ne postoji mogućnost brisanja loših fotografija kao kod digitalije.
** Film je nakon snimanja potrebno razviti
Da bi se na filmu dobila vidljiva slika, potrebno ga je nakon snimanja razviti u tamnoj komori u odgovarajućim kemikalijama (bilo u kućnoj radinosti, bilo u fotografskom studiju). Bilo je ljudi koji su ispucali film, odmah na svijetlu otvorili aparat, izvuki film i jako se razočarali kada su vidjeli da "na filmu nema ničega".
** Film je jednokratni medij
Nakon razvijanja snimljenog filma, na njega se više ne može snimati. (Za razliku od digitalije gdje se nakon snimanja, kopiranja ili printanja fotki, može bez problema obrisati snimke sa memorijske kartice i na nju se najnormalnije ponovo snimati.)
** Film ima konstantnu ISO vrijednost (osjetljivost)
Za razliku od digitalije gdje je moguće (na pravim fotoaparatima) za svaku fotografiju zasebno podešavati "osjetljivost" na svijetlo, kod snimanja filmom to nije slučaj. Kada se u fotoaparat umetne film određene ISO vrijednosti (koja piše na samome filmu), ona je konstantna dokle se taj film ne ispuca, tako da fotograf (ili sam fotoapart ako je na "automatici") prilikom snimanja može podešavati samo brzinu i otvor blende.
** Postoje različiti formati i vrste filmova
Svaki fotoaparat koji snima na film koristi samo točno određeni format filma. Najčešće su to danas ili 35mm (poznat i kao "Leica format" ili 135) ili tzv. "srednji format" poznat i kao 120 (iako postoje i drugi formati ali nisu toliko česti).
Prema vrsti, odnosno načinu stvaranja slike, filmovi mogu biti ili negativi (crno-bijeli ili kolor) ili dijapozitivi, a svaka vrsta ima svoje prednosti i mane po pitanju snimanja i razvijanja.
** Filmovi imaju rok trajanja
Fotografski filmovi imaju rok trajanja unutar kojeg bi film trebalo snimiti i razviti. Razlog tome su kemikalije u fotoosjetljivom sloju (sloj koji stvara sliku), a koji s vremenom gubi svojstva, pa može rezultirati degradiranom slikom. Međutim, taj rok trajanja se može produžiti na način da se nerazvijene filmove čuva u frižideru.
Post je objavljen 03.01.2023. u 22:03 sati.