Pojam "sharenting" dolazi od kombinacije engleskih riječi "sharing" (dijeljenje) i "parenting" (roditeljstvo), a odnosi se na pojavu gdje preponosni roditelji daju u javnost putem društvenih mreža gomilu informacija o privatnom životu svojeg djeteta, uglavnom u obliku fotografija i video zapisa, zbog osjećaja pretjeranog ponosa, potrebe da se privlači pažnja na sebe i svoje dijete, te pokušaja ostavljanja dojma na okolinu kako su oni "najsavršeniji roditelji koji su ikada postojali", a nijhovo dijete "najljepše", "najpametnije", "najsavršenije" i "najnaprednije" dijete na svijetu i okolici.
Uz to, takvi "sharenting" roditelji zapravo nisu svijesni da na takav način sami narušavaju djetetovu privatnost preko svake mjere, a paradoksalno je da upravo takvi koji s jedne strane redovito serviraju na instagram, facebook ili internet općenito svaki tenutak djetetovog privatnog života koji se događa u privatnosti unutar četiri zida (od toga što je jelo, što je pilo, gdje je bilo, sa čime se igralo, itd..), s druge strane histeriziraju, urlaju, prijete zvanjem policije ili se čak fizički razračunavaju, ako se dogodi da negdje na nekom javnom mjestu (gdje privatnosti nema!) netko njih i/ili njihovo dijete uhvati u kadar fotoaparatom, ili ako vide da je netko negdje nešto takvo objavio.
Uz to, zanimljivo je i koliko takvi roditelji troše vremena za naslikavanja, te a više brinu o tome da oni i njihovo dijete ispadnu savršeno na svakoj fotki za Instagram, umjesto da sa djetetom provode vrijeme i djetetu pruže kvalitetni odgoj kojim bi ga pripremili za život, odrastanje, te mu ukazali da ima i daleko važnijih stvari od naslikavanja selfija i lijepog izgleda. (Današnje generacije mladih čini se znaju sve o snimanju selfija, ali imaju prilično problema kad teba napraviti neku jednostavnu stvar npr. napraviti sendvič, promijeniti žarulju ili oprati veš, bez uputa s YouTuba, op.a.).
Apologeti takve sharenting prakse uglavnom se hvataju za floskule tipa da "roditelji na takav način pokazuju brigu i ljubav prema djeci", te da "rodititelji imaju kontrolu nad time što su objavili", a zaboravljaju da se svaki na internetu i društvenim mrežama objavljeni podatak i podijeljenu fotografiju ili video može bez problema, i bez njihovog znanja i "kontrole", dijeliti dalje, te čak u onim ekstremnijim slučajevima i zloupotrebljavati na više od nekoliko načina, a uslijed čega djeca mogu itekako ispaštati; lako može dogoditi da dijete jednog dana ima i neugodnosti, bude izloženo poruzi vršnjaka i okoline, ili se u onim rijetkim ekstremnim slučajevima mogu dogoditi i puno gore stvari (od krađe identiteta, bullyinga, pa sve do otmica i zlostavljanja).
Naravno, to ne znači da se ne bi smjelo baš ništa objavljvati, ali je velika razlika ako se radi o nečemu što se dogodilo na javnome mjestu, pa (je) javnost ionako ima(la) uvid u to, dokle god su snimke u domeni neke normalne dokumentaristike ili umjetnosti (poput npr. poziranja pored nekog spomenika ili zgrade, dječje igre, sujelovanja u nekoj predstavi za javnost ili jednostavno tek interesantni slučajni prolaznici u gomili drugih ljudi).
.
Glavno mjerilo bi trebalo biti, a i uvijek je bilo, da se na internet ne objavljuje ono što se ne bi davalo na uvid potpuno nepoznatim osobama. No kod različitih ljudi, su i različiti kriteriji, ali kod nekih, zbog pretjeranog ponosa i želje za pažnjom i lajkovima, očito previše labavi. Pogotovo kada se radi o poznatim osobama i "velikim zvijezdama"...
Post je objavljen 10.01.2023. u 12:01 sati.