Iako su fotografske manipulacije i fotomontaže poznate praktički od začetaka fotografije, u zadnje vrijeme, što tehnologija više napreduje, pogotovo ona koja se tiče "umjetne inteligencije" i manipulacije fotografijama i videom, postaje sve veći je problem razlučiti da li se radi o autentičnoj fotografiji i videu, ili o nekoj dobro izvedenoj foto-video manipulaciji.
Photoshop (iako je to zapravo ime samo jednog od programa za obradu, a ima ih zaista mnogo) je u zadnjih 20-ak godina postao svojevrsni sinonim za manipulaciju fotografijama. Osim one osnovne obrade gdje program za digitalnu obradu zapravo glumi svojevrsnu "digitalnu tamnu komoru" i omogućava fotografu sve one zahvate na fotografijama koje je bilo moguće obaviti i u klasičnoj tamnoj komori, u zadnje vrijeme se takvu fotografsku manipulaciju počelo koristii sve više, do mjere da su od previše opsežnih foto-montaža, filtera i sličnog dobiveni rezultati "fotografije" (ili bolje rečeno - foto manipulacije) koje nemaju veze sa realnošću, ni sadržajno ni vizualno...
Zahvaljujući razvoju "umjetne inteligencije", pojavio se i tzv. deepfake, algoritam umjetne inteligencije koji je u stanju vrlo realistično stvoriti fotomontaže, npr. da se lice sa neke fotografije umontira u video toliko realistično da je neupućenima često gotovo nemoguće razlikovati da se radi o fotomontaži (a što se koristi ponekad radi humorističnog efekta, ali ponekad i za stvari koje su već u domeni kriminalnih radnji).
Zbog svega toga ne bi bilo nimalo čudno da se u blsikoj budućnosti počne događati da fotografi i videografi, kako bi lakše dokazali da su im fotografije i vido snimke autentične, ponovo počnu sve masovnije koristiti "analogne medije", tj. foto i video filmove..
U Splitskoj luci se jučer dogodila nezgoda da se jedan kamion bez vozača "otkotrljao" sa rive i pao u more. Uzrok te nesreće je najvjerojatnije vozačeva greška, to da nije potegao ručnu niti ostavio mjenjač u brzini, a nagib rive (koji postoji radi otjecanja vode), vjetar (bilo je nevrijeme s kišom) i gravitacija su učinili ostalo...
Međutim, nakon objave vijesti o toj nesreći popraćene video snimkom koju je snimio netko od slučajnih prolaznika, javila se u komentarima čitava vojska pametnjakovića sa uobičaenom floskulom "zašto snima umjesto da pomogne" i sličnim, uglavnom omalovažavajućim opaskama na račun snimatelja.
Po njihovom nakaradnom rezoniranju vidljivom iz njihovih komentara ispada da je veći problem u snimatelju i toj snimci, te da je maltene isključivo sam snimatelj kriv za tu nesreću, a ne faktor koji je tu nesreću izravno izazvao, u ovom slučaju vozač koji vrlo vjerojatno nije povukao ručnu kočnicu. Uz to, ne treba ni spominjati da ti isti pametnjakovići nisu u stanju shvatiti da oni sami ne bi niti znali da se nezgoda dogodila i koje su posljedice iste, da ne postoji snimka.
Štoviše, svi oni koji su iskoristili priliku za revno pljuvanje po snimatelju su si valjda u glavi zamislili scenarij u kojem je taj snimatelj, umjesto da snima, trebao otrčati pred kamion i golim rukama na mokrom klizavom betonu zaustaviti (sigurno 2-3 tone težak) kamion, i pri tome riskirati da ga kamion pregazi ili odgura u more!? Bilo je i komentara u stilu da je "mogao baciti nešto pod kotače"... a pitanje što točno, ako se u tom trenu nema ništa odgovarajuće pri ruci.
Realno u tom trenutku, jedini način na koji bi se kamion moglo zaustaviti jest da netko (uz uvjet da vrata kamiona nisu zaključana) uskoči u kabinu i potegne ručnu ili stisne nožnu kočnicu!... ako uspije to sve izvesti u tih 10ak sekundi, prije nego kamion padne u more. I on zajedno s njim. Sreća u nesreći jest da u trenutku pada kamiona u more, u kamionu nije bilo nikoga.
[Ovakva komentatorska pametovanja su uglavnom vrlo slična kao u situacijama kada negdje nešto gori, netko to snimi, snimka bude objavljena u medijima, a zatim društvenomrežni generali poslije bitke, kada vide snimku, smatraju da je snimatelj umjesto da snima valjda trebao dotrčati do vatre, izvaditi "malog" i mokriti po vatri, ako pri ruci nema vatrogasni aparat...].
Na "mirnom" prosvjedu "za slobodu" i protiv COVID-potvrda održanom u Zagrebu, dogodilo se nekoliko fizičkih i verbalnih napada na novinare koji su izvještavali sa prosvjeda.
Fizički je napadnut je novinar RTL-a, dok je obavaljao svoj novinarsko-izvjestiteljski posao...
Ovakvi napadi na novinare i snimatelje samo pokazuju kakav je mentalni sklop prosvjednika koji s jedne strane traže pozornost, ali fizički napadaju i onemogućavaju u poslu upravo one koji bi im tu pozornost koju traže mogli i omogućiti...
Svaki posao, koji god to posao bio, bi bio lagan da se veterani prema novajlijama ne ponašaju kao seronje.
Naime, dok je drugdje, u civiliziranom svijetu, normalno da se prema novim, manje iskusnim kolegama koji tek počinju raditi neki posao, oni sa više staža, znanja i iskustva odnose na način da im, ukoliko je to potrebno, pomažu da se "uhodaju" i steknu neku radnu rutinu, u ovoj našoj balkanskoj prčiji, gotovo je neizbježna, maltene kao da je dio narodnog radnog folklora, pojava da veterani novajlijama na svakom koraku zagorčavaju život, otežavaju, kompliciraju ili čak sabotiraju posao, praktički do mjere da zalaze u domenu malatretiranja na radnom mjestu.
Problem su uglavnom oni veterani koji zbog osjećaja svoje "važnosti" i "veličine" ne dozvoljavau da novajlije u nečemu ispadnu bolji od njih, pa im namjerno otežavaju i sabotiraju posao, daju pogrešne upute ili namjerno prešute najbitnije informacije za obavljanje posla kako bi bili sigurni da novajlija ne uspije. A ako se slučajno dogodi da veteran i novajlija rade nešto zajedno, tada sve zasluge za uspjeh prsivaja veteran, dok za sve svoje pogreške krivi novajliju... itd.
No zanimljivo je da se takvi veterani, kada im se neki novajlija zbog takvog tretmana i terora otvoreno i izravno suprotstavi, umjesto svojim znanjem i vještinom veterani se najčešće razmeću ili plitkim racionalizacijama ili čak samo svojom biološkom dobi, jer uglavnom ne shvaćaju da su pamet, znanje, radne navike i kultura ophođenja s drugima - u glavi, a ne u godinama.
Jedna od bitnijih karakteristika dobrog uličnog fotografa svakako je sposobnost zapažanje detalja. Ponekad do mjere da upravo taj detalj, odnosno njihov položaj u kadru stvori "situaciju" koja "nosi" cijelu fotografiju... Ponekad čak i sa komičnim efektom.
Zbog vrlo učestalih krađa fotografske opreme, pokrenula se inicijativa kojom s eod proizvođača kamera traži da se u budućnosti u kamere ugrade sigurnosni sustavi koji bi u slučaju krađe onemogućili korištenje ukradenih kamera, ili pak omogućili njihovo lociranje (na sličan način kako je to riješeno na mobitelima - lozinkama, otiscima prsta, GPS praćenjem isl...)...
Inače, nedavno je jedan fotograf u Americi je pred vlastitom kućom opljačkan uz prijetnju oružjem, a pri čemu su mu pljačkaši oteli skupu opremu. Pljačku su snimile nadzorne kamere i kamere njegovog automobila...
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
