srijeda, 31.01.2018.
Niki Feijen - Černobil
Niki Feijen
[Preporučeno gledati u punoj veličini]
utorak, 30.01.2018.
Postoje li zaista toliko glupi ljudi...? - 3.dio
Da, zaista postoje vrlo samouvjereni ljudi koji sebe smatraju neprikosnovenim "znalcima" i "genijalcima" za područje fotografije, a da zapravo ne znaju ni neke osnovne stvari... Npr.:
... da su jpg i jpeg isti format slikovne datoteke.
... da se jpg ili jpeg čita "đej-peg", a ne "đi-pi-aj-đi" odnosno "đi-pi-đi".
... da će jpeg ili tif slika dobivena iz RAW datoteke snimljene DSLR fotoaparatom biti značajno kvalitetnija od slike snimljene direktno kao jpeg datoteka akcijskom kamerom ili mobitelom.
... da će artefakti od jpeg kompresije biti tim više izraženiji što je kompresija veća, a početna fotografija nekvalitetnija.
... da jpeg artefakti nisu nikakv "dokaz" fotomontaže već da su rezultat kompresije datoteke, odnosno gubitka slikovnih informacija uslijed te kompresije.
... da se fotoaparat može okidati i na daljinu.
i da se dalje ne nabraja.
nedjelja, 28.01.2018.
Okidanje na daljinu
Današnjim generacijama koje opsesivno snimaju selfije ponekad nije jasno kako je moguće da netko snimi samoga sebe bez da koristi selfie-štap ili drži spravu za snimanje u ruci i sam pritisne okidač.
Štoviše, ima onih kojima je potpuno nepoznato, pa čak i nepojmljivo, da postoje načini okidanja fotoaparata "na daljinu", kojima fotograf može snimiti samog sebe bez da uopće drži fotoaparat u rukama, i bez pomoći druge osobe.
Većina tih metoda podrazumjeva postavljanje fotoaparata na neku čvrstu i stabilnu podlogu, kao što je npr. stativ, ili (u nedostatku stativa) na neki predmet koji može držati aparat stabilno i da se ne pomiče prilikom snimanja, te podešavanje kadra koji se želi snimiti.
1. "Autoknips"
"Autoknips", odnosno samookidač, je sustav na fotoaparatu koji omogućava okidanje fotoaparata sa odgodom. Stariji mehanički fotoaparati na film su uglavnom imali autoknips na oprugu (sličnu satnom mehanizmu) kojeg je prvo trebalo naviti (a nalazio se sna smaom paratu, ili je radilo o sazebnom dijelu koji se pričvrstio na tipku okidača). Moderniji digitalni aparati imaju elektronski, odnosno softverski digitalni "autoknips", koji često ima i mogućnost podešavanja duljine dogode okidanja (najčešće je to 2 ili 10 sekundi).
2. Žičani okidač
Žičani okidač je naprava kojim se iz daljine djeluje na okidač fotoaparata. Kod mehaničkih aparata je to dolsovno "sajla" koja se pričvrsti na tipku za okidanje, a kod digitalnih je to električni kabel sa zasebnim elektronskim sklopom i tipkom za okidanje na svome kraju. Te sajle, odnosno kabeli, mogu biti dužine od desetak centimetara pa do nekoliko metara.
3. IR daljinski okidač
IR daljisnki okidač djeluje na sličnom principu kao žičani okidač, ali bez žica, otprilike kao daljinski okidač na televizoru. Samo što na sebi najčešće ima samo jednu tipku (onu za okidanje).
4. Povezivanje putem žice
Svaki bolji digitalni fotoaparat je moguće kabelom povezati sa računalom, i kontrolirati ga softverski, putem aplikacije na tom računalu, te nakon snimanja automatski prebaciti fotografije na računalo.
5. Wi-Fi povezivanje
Omogućava bežičnu kontrolu i okidanje aparata pomoću odgovarajuće aplikacije na smartphone uređaju. Uz to, često omogućava i pregledsnimljenih slika te automatsko prebacivanje fotografija s aparata na smartphone.
subota, 27.01.2018.
Stanko Abadzic - Pola ure kulture
Reportaža iz emisije "Pola ure kulture" o Stanku Abadžiću.
petak, 26.01.2018.
Jedan rani "digitalac"
Jedan od prvih digitalnih fotoaparata najmenjen širokim narodnim masama svakako je bio Epson PhotoPC koji se tržištu pojavio davne 1995. godine. Prodavao se po cijeni od 499 dolara.
Uglavnom, dotični aparat je snimao u rezoluciji od čak 0.3 Megapixela (640x480) i mogao je spremiti 16 slika u 1MB interne memorije. Nije imao LCD ekran za provjeru snimljenoga i težio je malo manje od pola kilograma.
This is What Digital Cameras Were Like in 1995
srijeda, 24.01.2018.
Fotografi - nasilnici!?!?
Prema jednom najnovijem novin(ar)skom, a moguće i feminističkom biseru, fotografi su doslovno proglašeni nasilnicima!
Naime, nekoliko medija iz zemlje i regije objavilo je u svojim on-line i papirnatim izdanjima (u već uobičajenoj maniri tzv. copy/paste novinarstva) popise i infografiku na kojoj su navedeni "opasni ljudi s interneta". Uz već uobičajene trolove, pedofile, ucijenjivače, kradljivce identiteta i njima slične, u toj infografici odnosno popisima navedeni su i - "nasilnici s fotoaparatom". U opisu stoji da dotični "fotografiraju djevojke i žene na javnim mjestima i njihove slike stavljaju na internet."
Ovo je 12 tipova opasnih nasilnika na Internetu
Precizan spisak 12 tipova nasilnika na internetu, naučite da ih prepoznate
Očito da netko nije u stanju razlikovati pojmove, konkretno, razlikovati normalnog fotografa koji snima sve i svašta po ulici (uključujući i ljude) od voajera koji ženama snimaju ispod suknje ili u dekolte (tzv. upskirting i downblousing). Zbog te nesposobnosti razlikovanja pojmova, praktički se po toj definiciji sve fotografe koji negdje na ulici snime neku (žensku) osobu proglašava nekakvim "kriminalcima".
Usput, jesu li po toj "klasifikaciji" fotografi "nasilnici" i ako snimaju muškarce i mladiće na javnim mjestima i stavljaju njihove slike na internet ili ta "klasifikacija" vrijedi isključivo ako se radi o osobama ženskog spola? I što ako je fotograf - fotografkinja? Ili se to odnosi samo na muške fotografe...?
Još ako se još uzme u obzir i to kako je kod nas narod izuzetno glup i paranoičan, pogotovo mlađe generacije, te one "aktivistički nastrojene", ne bi bilo ništa čudno da se zbog ovakvih idiotskih novinarskih napisa opet dogodi da fotografi budu imali problema sa nadobudnim dušebrižnicima ili paranoicima koji ih počnu doživljavati isključivo na taj način. A već ima onih koji smatraju da je najgora stvar koja se nekome može dogoditi da njegova slika osvane negdje na internetu, bez obzira o kakvoj se slici radi...
Uz to, osobi koja je to napisala, i medijima koji su to objavili, očito je promaknulo to da i fotoreporteri koji rade za medijske kuće snimaju djevojke i žene na svojim zadacima i na javnim mjestima, i objavljuju ih u internetskim izdanjima svojih časopisa...
utorak, 23.01.2018.
Henryk Ross - Łódź Ghetto
Neke od fotografija koje je Henryk Ross snimio u Łódźovskom židovskom getu.
nedjelja, 21.01.2018.
Postoje li zaista toliko glupi ljudi...? - 2.dio
Pa... očito da postoje.
Pogotovo kad se pročita što neki pišu o Antarktičkom pothvatu Davora Rostuhara.
I dok su se prvo neki ljudi (kojima je očito bio prevelik fizički i intelektualni napor otvoriti njegov dnevnik ekspedicije) čudili tome odakle mu električna energija, tko to njega tamo snima, i kak se ovaj uopće javlja s Antarktike, sada su se pojavili i ljudi sa još luđim i sumanutijim tvrdnjama i idejama. Dunning-krugerovci i ravnozemljaši.
Za one koji ne znaju, dunning-krugerovci su ljudi koji pate od Dunning-Krugerovog poremećaja zbog kojeg dotični sami sebe smatraju natprosječno inteligentnima, maltene prosvijetljenim genijalcima koji su popili svu pamet svijeta, iako su realno zaostali, neuki i neinteligentni. Ravnozemljaši su ljudi koji su uvjereni da je zemlja ravna ploča, te da (između ostaloga) "južni pol ne postoji". I jedne i druge se može najkraće opisati kao ljudi kojima je ego veličine planine, intelektualni kapacitet maloumne amebe, glupi kao "muško spolovilo", i naporni kao "dijareja".
Tako se javio jedan takav koji je pomoću "forenzičkog računalnog programa" pregledao dostupne fotografije koje je Rostuhar poslao s Antarktike, i pri došao do "stručnog zaključka" da su fotografije s ekspedicije "lažne" i "fotmontaže", a Rostuhara otvoreno proglasio lažovom i prevarantom. (Link na filmić nije stavljen iz prostog razloga da dotičnom ne radim reklamu; koga zanima neka traži na Google-u i YouTubeu! op.a.)
Dotičnom "znalcu" (čitaj: idiotu bez premca), su očito promaknule neke vrlo bitne stvari, počevši od one da je "stručno" analizirao komprimirane fotografije pune artefakata nastalih zbog JPEG kompresije, a ne nekomprimirane originale.
Naime, Rostuhar je s Antarktika slao jako komprimirane fotografije, i to samo po jednu dnevno, zbog ograničenja uzrokovanih satelitskom komunikacijom (za slanje jedne slike i malo teksta, trebalo mu je 10-15 minuta - vidi ovdje).
Onaj tko se iole razumije u obradu digitalne fotografije zna da svaka komprimirana JPEG fotografija gubi kvalitetu u odnosu na originalnu nekomprimiranu. Koliki će biti gubitak kvalitete slike ovisi o stupnju kompresije; što je veća kompresija, veći je i gubitak kvalitete. Kod jako komprimiranih JPEG fotografija se na jednoličnim površinama (kao što je npr. nebo) događa tzv. posterizacija, odnosno velike pravokutne "fleke" iste boje bez ikakve teksture, dok se na mjestima gdje ima više detalja pojavljuju slični, ali puno manji pravokutni "artefakti" (a za koje ovaj tvrdi da su "dokaz" za to da su slike "fotomontaža").
Čisto primjera radi, lijevo je jedna JPEG fotografija bez kompresije, kakva je izašla iz aparata (samo smanjena), a desno je ta ista fotografija jako komprimirana (kliknuti za veći prikaz).
Još jedan primjer
No osim dotičnog, pojavili su se i drugi koji su (uglavnom nadovezujući se na ovoga ili na idiotariju o ravnoj zemlji) počeli raspredati čitave teorije urote, izmišljajući stvari do mjere da se normalan čovjek doista mora zapitati da li možda troše kakve ilegalne supstance od kojih imaju te halucinacije i sumanute ideje, ili čak možda zaista boluju od kakvog ozbijnog psihičkog poremećaja zbog kojeg nisu u stanju razlikovati (vlastitu) maštu i ad hoc izmišljotine od stvarnosti...
subota, 20.01.2018.
130 godina National Geographica
Ove godine National Geographic obilježava 130 godina postojanja. Društvo National Geographic Society osnovano je 13. siječnja 1888., a prvi broj časopisa pušten je u prodaju devet mjeseci kasnije, 22. rujna, 1888.
S vremenom je National Geographic Magazine postao sinonim za vrhunsku fotografiju, a mnogim fotografima je upravo životna želja da im barem jedna fotografija bude u njemu objavljena...
Animacija o tome kako se s vremenom mijenjao izgled naslovnica časopisa National Geographic, od prvog broja iz 1888. do današnjih dana...
petak, 19.01.2018.
Antarktika nekad davno...
Nekoliko kolekcija fotografija snimljenih za vrijeme ranih ekspedicija na Antarktiku, početkom 20. stoljeća...
Photos of Antarctic Nearly 100 Years Ago
Incredible Photographs from the 1911 Australasian Antarctic Expedition
Amazing Colour Photos of Antarctica, ca. 1915
četvrtak, 18.01.2018.
Postoje li zaista toliko glupi ljudi...?
Davor Rostuhar stigao je na Južni pol, nakon 48 dana pješačenja Antarktikom.
Davor Rostuhar postao je prvi Hrvat koji je pješke osvojio Južni pol
Na svome blogu redovito je izvještavao javnost o svome napretku, kao i o svim detaljima vezanim za samu ekspediciju; čak je i odgovarao na pitanja koja su mu ljudi postavljali.
Pobjeda
Ekspedicijski dnevnik
Vaša pitanja
Međutim, unatoč tome, na Facebooku se, na njegovoj stranici, među komentatorima, našlo i popriličan broj onih koji su bez pardona počeli u komentarima baljezgati idiotarije o tom njegovom pothvatu - od postavljanja neshvatljivo glupih pitanja, pa do "ravnozemljaških" Dunning-Krugerovskih haluciniranja, u svrhu negiranja ili omalovažavanja tog njegovog pothvata. Vrlo vjerojatno u njegov dnevnik ekspedicije nisu ni zavirili (jer im je to valjda prevelik fizički ili intelektualni napor?).
Pa tako, nekima nije jasno odakle mu električna energija za punjenje fotoaparata i mobitela. Vjerojatno nikad u životu nisu čuli za solarne ćelije, niti ih vidjeli...
Isto tako nekima nikako nije jasno "kako se on to uopće javlja sa Antartike". Valjda nikada nisu čuli da postoje satelitski telefoni koji za ostvarivanje veze ne koriste zemaljske repetitore (kao obični GSM mobiteli), već vezu ostvaruju direktno sa satelitom u zemljinoj orbiti...
Zatim je bilo i pitanja "otkuda fotografije", odnosno "tko njega snima, ako je on sam tamo"... Nekima je očito van sposobnosti shvaćanja da svaka iole ozbiljnija sprava za snimanje ima ugrađen "autoknips", odnosno mogućnost odgode okidanja - čovjek postavi aparat na stativ, namjesti kadar, uključi "autoknips" koji mu daje 10 sekundi vremena da zauzme pozu u kadru. Uz to neke današnje digitalne kamere daju mogućnost i da se koristi bežični daljinski okidač, a najnovije kamere čak imaju i mogućnost povezivanja sa smartphone uređajima putem Wi-Fi ili Bluetooth konekcije, a koja putem aplikacije na smartphone uređaju omogućava i daljinsko okidanje aparata i prebacivanje slika sa fotoaparata na smartphone...
No svakako vrhunac idiotizma u komentarima ispoljavaju tzv. "ravnozemljaši" - ljudi koji su uvjereni da je zemlja ravna ploča, da je na Antarktiku nemoguće doći jer da je to "zabranjena zona", te da su sve snimke (i Zemlje iz svemira i same ekspedicije) na neki način "lažirane" (da su montaže ili CGI).... i sve one koji smatraju suprotno smatraju - budalama.
srijeda, 17.01.2018.
100 godina od Prokudin-Gorskog
Sergej Mihajlovič Prokudin-Gorski bio je pionir ruske fotografije u boji, te je putovao carskom Rusijom i snimao mjesta, ljude i događaje. Te njegove kolor-fotografije su s vremenom postale vrlo važni povijesni dokumenti.
Sergej Mihajlovič Prokudin-Gorski
Usporedba kako su neke od lokacija koje je on snimio izgledale tada i kako izgledaju 100 godina kasnije... odnosno koliko su se promijenile kroz povijest, s obzirom na ratove i revolucije...
utorak, 16.01.2018.
Pomoć od pogrešne osobe
Evo što se dogodi kada se traži pomoć od pogrešne osobe, a što je vrlo česta pojava kada ljudi traže pomoć preko interneta, uglavnom po pitanju "fotošopiranja" njihovih fotografija...
What Happens When You Ask The Wrong Guy For Help
nedjelja, 14.01.2018.
Kvaka 22 i izložba
Za one koji ne znaju "kvaka 22" je izraz koji se odnosi na paradoksalnu situaciju u kojoj se dvije stvari međusobno poništavaju. Kao u situaciji tipa: "Ako nemaš iskustva nitko te neće angažirati, a kako da bez angažmana stekneš iskustvo?"
Isti princip je vrlo primjenjiv na domaću praksu u kojoj nekom "anonimnom" fotografu, koji još nije napravio samostalnu izložbu, niti jedna "ozbiljnija" galerija ili izložbeni prostor neće ni razmotriti mogućnost da mu da na korištenje svoj prostor kako bi napravio izložbu.
(Jedan poznanik se našao upravo u takvoj situaciji, da iako je uložio puno truda u svoje radove, kako u snimanje tako i opremu slika, neuspješno traži prostor u kojem bi mogao napraviti svoju prvu samostalnu izložbu, a odbijaju ga upravo iz razloga jer još nije napravio niti jednu samostalnu izložbu. op.a.)
To čak ide do mjere da uopće niti ne žele pogledati autorove radove, jer im je to "gubitak vremena" (zbog pretpostavke da ako je netko "anonimus" onda "sigurno ne valjda"), dok s druge strane, u situacijama kada je netko "poznati fotograf", "ime" ili član neke od razvikanih fotografskih ili umjetničkih udruga, bez pardona dobiva termin za izložbe, čak i kada to rezultira time da na izložbi budu izložene fotografije koje nitko normalan ne bi uopće izlagao.
Drugim riječima, ispada da ili treba debela veza (jer se na našim prostorima "gram" veze cijeni više nego "tona" stvarnih sposobnosti i kvalitete), ili fotografu ne preostaje ništa drugo nego pokušati svoje radove izložiti u nekoj knjižnici ili birtiji...
Naime neke knjižnice omogućavaju postavljanje izložbi, međutim, problem je što u knjižnice ljudi uglavnom dolaze radi knjiga ane ftografija. A ako kojim slučajem knjižnica ima dječji odjel, na bilo kakav "slobodniji" tip fotografija (poput aktova ili nečega što bi se moglo svrstati u kategoriju "uznemirujuće") se može zaboraviti.
U birtijama, kafićima i restoranima, je ista stvar - tamo će izložene fotografije posjetitelji, odnosno gosti, uglavnom doživljavati kao dekor prostora, a ne kao ozbiljnu izložbu.
(Inače, po onome što sam imao priliku čuti, u inozemstvu je, po pitanju dobivanja termina za izložbe, situacija prilično drugačija, gotovo dijametralno suprotna... Tamo galerije ne zanima je li tko "poznati fotograf" ili "anonimus", već ih zanima isključivo kvaliteta fotografija. op.a.)
subota, 13.01.2018.
Smiješno loš Photoshop
Jedna obitelj angažirala je profesionalnog fotografa kako bi dobili nekoliko obiteljskih portreta. Ono što su dobili bile su koliko tragične toliko i smiješne fotografije na kojima su im lica retuširana do neprepoznatljivosti.
Hilariously Bad Family Photos Go Viral
petak, 12.01.2018.
André Kertész
četvrtak, 11.01.2018.
Ljudski idiotizam i selfiji
Sve češće se ogađaju situacije da netko teško strada ili da čak i pogine snimajući selfie, do mjere da su "selfiji" čak postali opasniji od morskih pasa - godišnje više ljudi pogine snimajući selfie nego što ih pogine od napada morskog psa!
Tako se nedavno u Zagrebu dogodio tragičan slučaj u kojemu je jedan dječak poginuo od udara struje nakon što se na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru popeo na vagon kako bi snimio selfie i previše se približio električnim vodovima kojima teče struja od 25000 volti.
Htio napraviti selfie? Na krovu vagona poginuo dječak
Nije mu bilo spasa: Tinejdžera na krovu vagona ubila struja
Isto tako, u Zagrebu, netko je snimio par koji je snimao selfije na krovu jedne kuće, bez ikakve zaštitne opreme! Iako im se ništa nije dogodilo, opasnost je postojala....
Jeste li vi normalni? Popeli su se na krov pa snimali selfije...
Čak i na Wikipediji već postoji zasebna stranica sa popisom slučajeva u kojima su ljudi bili ozlijeđeni ili poginuli snimajući selfije!
List of selfie-related injuries and deaths
Čini se da uopće ne bi bilo na odmet da proizvođači pametnih telefona, u uputstva za rukovanje pametnim telefonima (ili čak na njihovu ambalažu), počnu stavljati i sigurnosne naputke (tiskane velikim slovima) koji se tiču mjera sigurnosti prilikom snimanja selfija. Počevši od toga da (glupe) korisnike (pametnih) telefona upozore da prije paljenja fotoaparata na mobitelu kako bi snimili selfie prvo upale - mozak!
srijeda, 10.01.2018.
Izložba "Trešnjevački fotomaraton"
U galeriji "Modulor" u Zagrebu, Park Stara Trešnjevka 1, 23. siječnja u 19h, održati će se otvorenje izložbe fotografija "Trešnjevački fotomaraton", grupe autora.
Izlažu autori: Mario Anić, Željko Šmit, Goran Kauzlarić, Fredy Fijačko, Božica Trnka, Jasminka Klemenčić, Mariann Makrai, Ivan Pavlović, Vanja Radovanović, Goran Pinter, Branko Margetić i Marijana Penava
Fotografije su slobodne teme, ali su tematski vezane za Trešnjevku, a uključuju objekte, portrete, pejsaže, događanja, skupine ljudi...
utorak, 09.01.2018.
"Pokvareni digitalni aparat"
Već se događalo da su ljudi prodavali fotografsku opremu za koju su vjerovali da je neispravna. Tako se dogodilo da je jedan čovjek u zalagaonici kupio "pokvareni" objektiv za samo 50 dolara, da bi se na kraju ispostavilo da je (inače vrhunski i prilično skup canonov objektiv) bio potpuno ispravan!
Ponovo se dogodila slična stvar. Jedan je čovjek na rasprodaji starih stvari kupio "pokvareni digitalni fotoaparat" sa "neispravnim ekranom" za svega 3 engleske funte. No ono što je prodavaču promaknulo jest to da aparat uopće nije "digitalac" već "filmaš", da "pokvareni ekran" uopće nije ekran već držač u kojega se umetne poklopac kartonske kutijice filma na kojem piše vrsta filma i osjetljivost, te da je aparat - potpuno ispravan.
This ‘Broken Digital Camera’ Was Quite a Bargain
Ovakve situacije su uvijek gubitak za one koji nešto imaju, a ne znaju što imaju, pa to prodaju praktički u bescijenje... no pravi "jack-pot" za ljude koji traže upotrebljive komade rabljene fotografske opreme.
nedjelja, 07.01.2018.
Gerry Smith
petak, 05.01.2018.
Selfitis!
Kako javlja PetaPixel, opsesivna potreba i navika štancanja selfija proglašena je mentalnim poremećajem i dobila je svoj službeni naziv - selfitis.
2014. godine po internetu je počela cirkulirati viralna vijest kako ej Američko društvo psihijatara selfitis za ljude koji opsesivno štancaju selfije. Iako se epokazalo da je vijest bila lažna (tzv. hoax), ipak je navela znantvenike da doista istraže tu pojavu.
‘Selfitis’ is a genuine mental disorder
An Exploratory Study of “Selfitis” and the Development of the Selfitis Behavior Scale
Istraživanje se usredotočilo na razloge zbog kojih ljudi štancaju selfije, poput npr. potrebe za privlačenjem pažnje, nisku razinu samopouzdanja, te "natjecanje" s drugima na društvenim mrežama po pitanju skupljanja lajkova...
srijeda, 03.01.2018.
Zaboravljeni Uzbekistanski fotograf
Max Penson bio je ruski fotograf i fotoreporter poznat po fotografijama Uzbekistana, kojima je bilježio traznziciju uzbekistanskog društva iz feudalnog u moderno, u razdovlju izmeđi 1920. i 1940. godine.
The Forgotten Photographer of Soviet Uzbekistan
ponedjeljak, 01.01.2018.
Problemi s vidom
Vid se smatra najvažnijim osjetilom, jer njime čovjek prima 80% informacija o svojoj okolini. Ne treba ni pričati koliko je važan za bavljenje fotografijo (iako ima ljudi koji se unatoč sljepoći ili slabovidnosti više ili manje uspješno bave fotografijom).
Ako se izuzmu dalekovidnost, kratkovidnost i astigmatizam, koji su daleko najčešći poremećaji vida, ima i drugih vrlo čestih stanja i bolesti koja privremeno ili trajno smetaju, oštećuju ili uništavaju vid. Neka od njih su...:
** Daltonizam
Poremećaj raspoznavanja boja u većoj ili manjoj mjeri, koji varira od toga da osoba ne vidi jednu od osnovnih boja (crvenu, zelenu ili plavu), pa do toga da ih ne vidi uopće, tj. svijet vidi monkromatski (crno-bijelo).
** Plutajuće čestice
Plutajuće čestice (floateri, mušice..) nisu opasne same po sebi, ali mogu, pogotovo ako su veće, biti prilično iritantne zbog toga što osoba stalno vidi "flekice" i "paučinu" kako lepršaju u vidnom polju, pogotovo kada se gleda u neku jednoličnu površinu. (vidno polje)*
** Scintilirajuća skotoma
Prolazna, ali vrlo iritantna pojava, koja traje od nekoliko minuta do najviše nekoliko sati, pri kojoj jako titra i treperi dio vidnog polja. Česta je pojava kod migrene. (vidno polje)*
** Glaukom
Povišen očni tlak, koji je danas jedan od najčešćih uzroka trajnog gubitka vida. Problem je što nema osjetnih simptoma, do momenta dok ne počne uništavati vid. (vidno polje)*
** Siva mrena
Siva mrena ili katarakta je zamućenje leće oka. Kako se katarakta s vremenom razvija, tako osoba gubi oštrinu vida te slabije raspoznaje kontraste i boje. (vidno polje)*
** Retinitis pigmentosa
Progresivni gubitak vida koji uništava mrežnicu (retinu). Postepeno sužava vidno polje (nastaje tzv. tunelski vid), te se na kraju vid potpuno gubi. (vidno polje)*
** Degeneracija makule
Degeneracija makule je oštećenje centralnog dijela mrežnice (retine) oka koja uglavnom pogađa stariju populaciju. Počinje kao fleka u sredini vidnog polja koja s vremenom ispuni većinu ili čitavo vidno polje. (vidno polje)*
** Dijabetička retinopatija
Dijabetička retinopatija zahvaća ljude s dijabetesom, pri čemu dolazi to postepenih, ali teških i nepovratnih oštećenja retine. (vidno polje)*
** Amaurosis fugax
Prolazna sljepoća jednog oka. Simptom je iznenadna tamna mrlja u vidnom polju koja "zaklanja" dio ili čak čitavo vidno polje, ali koja se s vremenom sama od sebe razbistri. (vidno polje)*
** Ablacija retine
Ablacija retine, odnosno odvajanje mrežnice od pozadine je hitno stanje koje uzrokuje potpuni gubitak vida u zahvaćenom oku (čak i liječnička intervencija nije garancija uspjeha sačuvanja vida). Simptom je iznenadno i naglo povećanje broja plutajućih čestica (floatera) u vidnom polju te potpuni gubitak djela ili čitavog vidnog polja. (vidno polje)*
--------------------------
* ilustrativni prikaz
