Svim blogerima i blogericama, fotografima i fotografkinjama, ljudima koji vole fotografe i fotografiju, te onima koji će to tek postati, želim Sretan Božić i Sretnu Novu 2018. Godinu.
Kad god se dogodi situacija gdje netko snimkom, bilo fotografijom bilo video snimkom, zabilježi neko nedolično ili čak protuzakonito ponašanje ili situaciju, uvijek se nađe onih koji će prvo kritizirati ni manje ni više nego snimatelja!
Od uobičajenog floskularenja tipa "Tko je njemu dozvolio da snima?" (a snimanje na javnim mjestima je dozvoljeno i ne treba nikoga pitati za dozvolu), pa do toga da se (u svrhu diskreditiranja) snimatelja etiketira svim mogućim i nemogućim omalovažavajućim epitetima i etiketama.
Međutim, oni koji u takvim situacijama kritiziraju snimatelja zbog samog čina snimanja nečeg nedoličnog ili protuzakonitog, a ne kritiziraju onoga tko je počinio nešto nedolično ili protuzakonito, time zapravo staju na stranu onoga tko je napravio nešto nedolično ili protuzakonito. Drugim riječima, brane nekulturne osobe, prestupnike, kriminalce...
Pojava je zapravo vrlo slična onoj u kojoj se fotografe i fotoreportere kritizira npr. zbog snimanja raznih prirodnih katastrofa, prometnih i drugih nesreća i sličnih prizora, a gdje se pokušava omalovažavati iste serviranjem kojekakvih demagoških bajki poput one da "koriste tuđu nesreću za zaradu i slavu" dok realno samo prenose vizualnu informaciju s mjesta nekog događaja (a slika vrijedi više od pisane riječi).
Kako izgleda Nikonov DSLR fotoaparat, koji je "u ime znanosti" stavljen u mikrovalnu pećnicu i "ispržen" mikrovalovima? Plastični dijelovi su se rastopili, elektronika je "spržena", leće u objektivu su jedini dio koji je donekle ostao čitav.
Dobar prikaz onoga što se dogodi sa bilo kojim elektronskim uređajem u mikrovalnoj pećnici, pogotovo za one koji kategorički tvrde kako je moguće napuniti smartphone tako da ga se stavi u uključenu mikrovalnu pećnicu.
No evo možda ove, tj. slijedeće, godine bude više sreće, pameti, a možda čak i novaca, pa se ostvare ovi "skromniji" planovi...
1. Manje blogati i više fotkati - Ove godine sam stvarno previše visio na blogu i naštancao i previše postova (gotovo da nema dana bez objave), a snimio sam malo toga u usporedbi s godnama prije...
2. Nabaviti novi komad foto opreme - Možda kakvu auto-kameru ili akcijsku kameru, i par dodataka za iste?
3. Nabaviti novu foto torbu - Ili kupiti gotovu, ako nađem odgovarajuću koja mi paše, ili dati napraviti po mjeri točno onakvu kakvu tražim...
4. Nekamo otputovati - Naravno, ne iz prostog razloga "da mi pozadina vidi puta", već sa ciljem vidjeti nešto konkretno, ili u nečemu sudjelovati, te od toga napraviti malo ozbiljniji foto-putopis.
Tko god da je radio ili radi u dućanu s foto-opremom (ili tehničkom robom općenito), zna koliko su u tome poslu ponekad potrebni čelični živci, s obzirom da se ne mogu izbjeći i situacije u kojima se ima posla sa vrlo samopouzdanim kupcima koji zapravo nemaju pojma, ali koji ponekad znaju biti i izuzetno neugodni i naporni.
Može ih se svrstati u nekoliko kategorija...
** Oni koji ne znaju što žele kupiti
To su uglavnom oni koji su odlučili kupiti npr. fotaparat, ali uopće nemaju predodžbu koji fotoaparat žele, odnosno kakav aparat im treba. Umjesto da se prije kupnje temeljito informiraju i raspitaju o tome kakv bi aparat zadovoljavao njihove potrebe, odnosno kave su im tehničke specifikacije, oni to ne čine, već praktički očekuju od prodavača da im održi predavanje o svakom fotoaparatu kojeg imaju u ponudi (a učini im se interesantan na prvi pogled), ili da im prema njihovim željama poput kakve vidovnjakinje "pogodi" točno koji i kakav aparat njima treba. Uglavnom takvi obilno troše prodavačevo vrijeme, kao i vrijeme drugih mušterija koji od njih ne mogu doći na red...
** Oni koji ne znaju što su kupili
Klasičan primjer su situacije kada netko kupi npr. Nikonov fotoaparat, i onda za njega nadobudno kupi Canonov objektiv, pa se čudi zašto ga ne može montirati na aparat. Ili oni koji dođu kupiti novu ili rezervnu bateriju za svoj fotoaparat, a ne znaju koja im baterija točno treba (po tipu i voltaži). A ima i onih koji ne znaju da se punjive baterije i memorijske kartice koriste višekratno, pa ih nakon upotrebe bacaju, te se zatim u dućanu čude zašto su te baterije ili memorijske katice tako skupe... Ili tome slično.
** Oni koji ne čitaju upute niti znaju koristiti
To su oni koji nakon dan-dva dolaze (prilično bijesni) natrag u trgovinu sa reklamacijom, od reklamacija tipa da "snima samo mutne i tamne slike", pa do toga da "ne radi". Takvi najčešće ili uopće nemaju pojma o fotografiranju "ozbiljnim" fotoaparatima, ili uopće nisu pročitali da u aparat prvo treba umetnuti bateriju/memorijsku karticu/film kako bi uopće proradio, do nerealnih očekivanja da se svaki put mora dobiti savršeno oštra slika, bez obzira u kakvoj se situaciji i svjetlosnim uvjetima snimalo i koliko se (ne)stabilno drži fotoaparat...
Povremeno se događaju problemi sa kojekakvim službenim osobama (policajcima, zaštitarima, carinicima, inspektorima i sl). Od toga da dotične osobe "treniraju strogoću" na način da tlače ljude zbog totalno nevažnih gluposti (npr. natjeravaju fotografe ili novinare zbog "sigurnosti"), ili ljudima pišu kazne za najbezveznije "prekršaje", pa do toga da čine ozbiljne diskiplinske prekršaje, prekoračenja ovlasti pa čak i kaznena djela skrivajući se iza "uniforme". O takvim stvarima se ponekad može čitati u novinama i na internet portalima...
Inače je uobičajeno da, kad god se službene osobe (i institucije pod koje te služneme osobe spadaju) zbog takvih zastranjivanja nađu pod kritikama javnosti i medija, redovito se pokušavaju vaditi na "ovlasti" i "provođenje zakona", a nekada idu čak i toliko daleko da čitavu situaciju pokučavaju izokrenuti i sebe pokušavaju prikazati kao "žrtve" ili "ugrožene"...
No činjenica je da nitko te ljude koji rade kao zaštitari, policajci, vojnici, carinici, kojekakvi inspektori isl. nije silom silio da to postanu. Oni te poslove sami svojevoljno odaberu i svojevoljno se za njih školuju. A prema motivima zbog koji se odlučuju raditi te poslove može ih se u grubo svrstati u 5 kategorija:
1. Tradicionalisti - Ljudi kojima je u svakoj generaciji obitelji netko bio u redovima vojske, policije i tome sličnog, te oni zapravo samo nastavljaju tu "obiteljsku tradiciju".
2. Legalisti - Ljudi koji imaju neke svoje ideje prava i pravde, odnosno žarku želju boriti se za pravo i pravdu, ili ih takva služba privlači zbog nekog drugog sličnog razloga.
3. Pokajnici - Ljudi koji se svojim služenjem u vojsci, policiji, zaštitarstvu i sličnim službama pokušavaju na neki način "iskupiti" društvu za kojekakve vlastite nepodopštine iz mladosti.
4. Izgubljeni slučajevi - Tu spadaju svi oni koji ili ne znaju što bi radili u životu, ili pak silom pilika idu raditi takav posao da si osiguraju egzistenciju, jer u takvim poslovima uvijek ima posla i treba ljudi.
5. Kompleksaši - Ljudi koji si pomoću uniforme žele stvoriti iluziju nedodirljivosti i superiornosti, uglavnom kako bi "trenirali strogoću", iživljavali se na nekome, ili u krajnjem slučaju "legalno" ubijali.
Na jednom rock koncertu u Los Angelesu, dogodio se incident u kojem je jadan od članova benda za vrijeme nastupa nogom udario kameru koju je držala jedna fotografkinja koja je snimala nastup, uslijed čega ju je kamera udarila u lice, te je ova nakon toga završila na hitnoj...
Zagrebački vidikovac Zagreb 360°, koji se nalazi na najvišem katu nebodera na zagrebačkom Trgu Bana Jelačića, je jedno od popularnijih mjesta na koje dolaze kako turisti tako i zagrepčani, s obzirom da se s njega pruža pogled na gotovo čitavi Zagreb.
Kako se radi o vidikovcu sa otvorenom platformom koja nema staklo već rešetkastu ogradu, postoje posebna pravila ponašanja, a jedno od njih je to da je zabranjeno ostavljati predmete na rešetkama ili gurati predmete kroz rešetke izvan ograde, zbog opasnosti od pada predmeta sa visine i ugrožavanja života pješaka na ulici ispod.
Međutim, sudeći po slikama koje se ponekad pojavljuju na Facebooku, među posjetiteljima vidikovca nađe se i pametnjakovića koji su uvjereni kako su oni "pametniji" od pravila, da se pravila ne bi trebala odnositi na njih, ili pak da pravila postoje samo kako bi se kršilo, pa ih namjerno ignoriraju, odnosno umjesto da aparate i mobitele drže unutar ograde i samo objektivom ciljaju između rešetki, guraju svoje mobitele i fotoaparate izvan ograde kako bi snimili "nešto posebno" (npr. Ilicu direktno ispod nebodera iz "ptičje perspektive").
Kako se vidikovac nalazi 60-ak metara iznad razine Ilice, a koja je jedna od pješački naprometnijih ulica, predmet (čak i manji poput npr. poklopca objektiva, a kamoli nešto veličine mobitela ili fotoaparata) koji bi makar i slučajno pao s te visine nekome na glavu, ne bi bio nimalo bezazlen!
Kada ljudi gledaju modne fotografije u modnim časopisima, uglavnom doživljavaju samo fotografije, a ne i sav trud i posao koji stoji iza njihovog nastanka.
Većina vjeruje da sve fotografije nastanu tako da netko stane ispred fotoaparata, da fotograf pritisne okidač, nastane slika, te da je to sav posao. Međutim dok je to možda tako kod amaterskih snimaka, na ozbiljnim (odnosno reklo bi se "profesionalnim" ) snimanjima za kojekakve časopise i promidžbene kampanj, često iza nastanka fotografija stoji čitava "vojska" ljudi koja sudjeluje u snimanju.
Tako na primjer, svako iole ozbiljnije snimanje za neki modni časopis, osim jednog ili više modela koje se vidi na slikama još uključuje uglavnom i slijedeće ljude..:
1. Fotograf - Glavna i odgovorna osoba, odnosno "bog i batina" na svakom snimanju, čiji je zadatak snimiti slike. Uglavnom pobere sve zasluge (bilo pozitivne ili negativne) po pitanju snimljenih fotografija. Često je i glavni organizator snimanja koji odabire sve ostale sudionike...
2. Asistent - Osoba koja pomaže fotografu, odnosno fotografova "desna ruka" čiji je zadatak raditi sve ono što fotograf od njega zatraži. Bilo da nosi opremu koju fotograf sam ne može nositi, bilo da fotografu dodaje opremu, mijenja objektive, puni aparate filmom, drži dosvjetljivač, postavlja rasvijetu, namješta ili pridržava modela i/ili rekvizite, ili bilo što drugo što je potrebno... Na zahtjevnim snimanjaima može biti i po nekoliko asistenata.
3. Frizer/ka - Brine se za kosu modela, odnosno oblikuje je u frizuru. Od vrlo jednostavnih frizura, pa do vrlo kompliciranih konstrukcija, ovisno o tome što se traži.
4. Šminker/ica - Brine se za šminkanje modela.A razina našminskanosti modela može ići od toga da model na prvi pogled djeluje kao da uopće nije našminkan (iako jest), pa do kojekakvih "egzibicija" koje modelu primijene izgled do mjere da ga ni rođena majka ne bi prepoznala.
5. Stilist/ica - Osoba koja je zadužena za izbor odjeće i obuće. Osim izbora odjeće, ako je to potrebno, zadužena i za pomaganje modelu prilikom odjevanja, odnosno promjene garderobe.
6. Rekviziter/ka - Osoba koja je zadužena za izbor i nabavu svih rekvizita, odnosno predmeta koji služe kao dodatne dekoracije, a koji su potrebni za snimanje.
7. Vozač - Osoba koja je zadužena motornim vozilom prebaciti sve članove ekipe, opremu i sve ostalo do mjesta snimanja.
Ponekad se događa da jedna osoba ima više zadataka, npr da je asistent ujedno i vozač, ili da jedna osoba modelu sređuje i kosu i šminku itd..
Naravno, na snimanjima znaju biti priustna i razna "dežurna smetala", poput naručitelja snimanja i urednika časopisa koji često imaju neke svoje ideje kako bi te slike trebale izgledati, zatim prijatelji ili rodbina nekog od članova ekipe, slučajni prolaznici (ako se snima na otvorenom) itd...
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Ja koristim torbu za pelene, kao foto-torbu."
2. "To je odličan način kako mogu spriječiti da mi ukradu opremu." "Ja koristim foto-torbu kao torbu za pelene."
3. "To je odličan način kako se riješiti prljavih pelena."
Jedna od vjerojatno najgledanijih fotografija u povijesti je fotografija "Bliss", a koja je poznata kao osnovna pozadina na Windows XP operativnom susutavu.
Fotografiju je snimio Charles O'Rear, bivši fotograf National Geographica, a prava na fotografiju je otkupio Microsoft 2000. godine. Prema riječima fotografa, fotografija je onakva kakva je izašla iz fotoaparata, bez ikakve naknadne obrade.
Kamra-e-faoree je afganistanski naziv za primitivnu kameru koja osim snimanja omogućava i razvijanje snimljene fotografije na licu mjesta. Moglo bi ju se, uvjetno rečeno, nazvati "prabakom Polaroida" odnosno modernih "instant-kamera" koje odmah nakon snimanja izbace sliku na fotopapiru, uz tu razliku da je za dobivanje slike potrebno dosta rada i vještine samog fotografa.
Već se više od nekoliko puta događalo da netko, tko negdje pronađe nečije izgubljene dokumente (najčešće su to osobne iskaznice, bankovne kartice, zdravstvene iskaznice isl..), taj dokument fotografira, te fotografiju objavi na Facebooku, u nadi da će netko naći vlasnika, ili da će se vlasnik sam javiti kad naiđe na tu objavu.
Međutim iz nekog čudnog razloga neki uopće ne vode računa o tome da u nekim slučajevima vlasnika mogu pronaći i sami ako na dokumentu piše adresa, ili pak da će se vlasnika najbrže pronaći i obavijestiti ako se taj pronađeni dokument odnese na policiju ili u instituciju na koju je taj dokument naslovljen!
Štoviše, onima koji objavljuju fotografije nečijih pronađenih dokumenata očito nije jasno slijedeće: Fotografije dokumenata sa osobnim podacima se ne objavljuju po Facebooku!
Naime, Facebook je javni medij, a što otvara puno previše prostora i za moguće zloupotrebe... (Prisjetiti se samo famoznog slučaja Maje Šuput koja je bez razmišljanja objavila policijski zapisnik s vlastitom adresom stanovanja, OIB-om, itd.)... jednostavan način da netko zloupotrijebi podatke i "ukrade identitet".
Ako se radi o osobnoj iskaznici, tada je takav dokument najboje odnijeti u najbližu policijsku postaju, ili na adresu (vlasnika) koja je napisana na osobnoj iskaznici.
Ako se radi o bankovnoj kartici, tada ju treba odnijeti u poslovnicu banke čija je kartica...
Ako se radi o zdravstvenoj iskaznici, onda ju se odnese u HZZO ili najbližu ambulantu...
Ako se radi o novinarskoj iskaznici, onda ju se odnese na adresu novinske agencije...
Ako s eradi o iskaznici foto-kluba, onda ju se odnese u taj foto-klub...
Itd...
No je li to nekima prevelik fizički i/ili intelektualni napor? Ili postoji neki drugi razlog?
Svako malo na Blogu.hr neki "cirkus"... bilo da netko tko je izgledni kandidat za kakvu instituciju počne sa svojom predstavom namjenjenom ili pojedinom blogeru, ili širokim (blogerskim)narodnim masama, bilo da je nečija blogerska tuga pregolema jer eto, dugo bloga, a "priznanja" nema... ili neki još nebulozniji i besmisleniji razlog.
Pa se događaju čitavi "pissing contesti" oko toga tko je "bolji/zaslužniji bloger" odnosno tko i zbog čega (ne) bi trebao biti na "top blog" listi, ili na blogu uopće, do mjere da, kada bi se količina verbalnih dijareja izrečenih/napisanih u svrhe tih nadmudrivanja mjerila fizikalnim veličinama, kompletna blogerska populacija bi bila do koljena u fekalijama.
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
