Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 05.12.2015.

U nedostatku fotografskih tema...

...malo onih sa "bauštele".

Kako radim na poslovima niskogradnje, mogu reći da se i tamo događaju gotovo identične situacije kao i one koje se događaju fotografima - susreti radnika-cestara sa samozvanim "znalcima", "redarima" i "inženjerima".

Naime, u vrlo sličnoj maniri kojoj samozvani dušebrižnički nastrojeni redari znaju tlačiti fotografe, tako na gotovo identičan način tlače i radnike koji rade na održavanju javnih cesta i drugih javnih površina.

Evo samo jedan lagani presjek s kojim idiotskim frazama se radnici-cestari susreću dok rade na terenu:

1. "Ja plaćam porez od kojeg se plaćaju radovi na cestama, dakle ja vas plaćam, ja sam vam šef i morate me slušati!"

Sofizam (idiotizam) par excellance. Radnicima je šef njihov nadređeni poslovođa, a ne neka šuša koja se toga sjeti kad joj i kako joj paše. Osim toga i radnici plaćaju porez, pa nisu sami sebi šefovi, a upravo se od njihovih plaća uplaćuju doprinosi za penzije penzionerima koji su uglavnom najčešći pametnjakovići na gradilištima, jer nemaju posla i dosadno im je u životu.

2. "Što to tako dugo traje!? Zašto moramo tak dugo čekati! Nitko niš ne radi..!"

Svaki posao traje. Ima svoje faze rada. To što netko ima nebulozna očekivanja da mora biti gotvo jučer, čak i prije nego što su radovi počeli, dovoljno govori o mentalnom sklopu dotičnih. Osim toga, postoje i prioriteti posla - održavanje i sanacija cesta sa velikim prometnom su veći prioritet od krpanja uleknuća u nekoj "vukojebinskoj" po kojoj prođu dva auta dnevno.

A ako se dogodi veći zastoj u radovima (organizacijske ili financijske prirode), pa neka cesta stoji raskopana mjesecima ili godinama, radnici su tu najmanje krivi!

3. "Šta vi samo stojite i ništa ne radite!?"

"Bistrićima" nije jasno da ako radnici stoje/sjede i "ništa ne rade" da se ili čeka kamion za iskop, ili kamion s materijalom, ili nešto treće (stroj, oprema, poslovođa i slično), ili da je u tijeku dnevna pauza (iliti gablec). Ili pak da je dnevni zadatak obavljen, te se čeka vrijeme za povratak u bazu. Neki imaju predodžbu da bi radnici valjda trebali raditi kao navinuti, bez pauze za gablec, odlaska na WC, maltene kao da su na robiji u kakvom sibirskom gulagu. Zanimljivo da upravo oni koji ih kritiziraju naješće - ne rade ništa! A svoje "veleumne zaključke" kako se ono što su vidjeli tog trena zapravo događa čitav dan donose na temelju kratkih paušalnih opservacija.

4. "Vi ćete to napraviti ovako, onako, kako vam ja kažem"

Nećemo. Mi ćemo to napraviti onako kako nam stoji u radnom nalogu i uputama dobivenim od šefa. Tko nije naručitelj posla, nema što govoriti radnicima što bi i kako oni morali napraviti...

5. "Ja ću zvat Bandića!"

Ovo je izgleda na području Grada Zagreba unatrag zadnjih desetak godina zamjenilo ono dobro staro plašenje zvanjem policije ili nekakvih inspekcija. Kod nekih se građana očito razvio svojevrsni "kult ličnosti" dotičnog političara...

6. "A jel bi mi mogli..."

Ne bi vam mogli. Mi imamo svoj nalog, imamo zadatak što moramo odnosno smijemo napraviti. Ako nečije dvorište nije gradilište na kojem radimo, nemamo u njemu što raditi, čak i ako je udaljeno samo pol metra od gradilišta na kojem radimo.

7. "Što ćete samo to napraviti? Što ne napravite još i (ubaci po potrebi)!? To je šlamperaj!"

Dobili prst, odmah bi i cijelu ruku. Ako su na cesti dvije rupe, a na nalogu stoji krpanje samo jedne, onda se krpa samo jedna rupa. Bez obzira koliko se to nekome tko stoji i gleda sa strane ne sviđalo i činilo "šlampavim".

Uostalom često se događa to da kad se samo krpaju udarne rupe i/ili saniraju prijekopi komunalnih priključaka, onda se bune da je to "traljavo" i da treba novi asfalt u cijeloj ulici. Kad se krene mijenjati asfalt u cijeloj ulici, onda opet "nije dobro" jer se ne može prolaziti, buka je, prašina, ovo, ono, to predugo traje" i slične mimozaste mudroserine. Kad se napravi novi asfalt, opet se nađe netko tjerati mak na konac da "nije dobro" jer nije napravljeno točno onako kako su oni maštali da bi trebalo biti napravljeno po pitanju izvedbe ili vremenskog trajanja radova...

8. "Vi me morate pustiti da prođem autom, ja tu živim!"

Ako je ulica zatvorena za sav promet, osim za vozila gradilišta, onda ne moramo. Nažalost postoje oni koji, čim imaju auto, ili "ne znaju više hodati", ili im je "ispod časti napraviti više od 5 koraka od auta do kuće", a kamoli da bi za vrijeme trajanja radova parkirali u susjednoj ulici. Ima čak onih koji si sami maknu znakove zabrane prometa "jer im smetaju", i bez pardona vozikaju preko gradilišta, nerjetko radeći štetu, gazeći preko friško postavljenih rubnjaka, šahtova, ili ostavljajući tragove i uleknuća na friškom asfaltu...

9. "Tko je vama dozvolio da to radite!? Ja vam zabranjujem..!"

A tko je vama dozvolio da nas ispitujete!? I tko vam je dao ovlasti da nam bilo što zabranjujete!? I tko ste vi uopće? Ako niste policija, građevinska inspekcija ili nadzorni inženjer?

10. "Svi ste vi seljačine bez škole, što vi idioti znate o poslu?"

Prvo, seljačina je upravo onaj tko nekoga proglasi seljačinom iz puke potrebe za omalovažavanjem drugih i uzdizanjem sebe. Druga stvar, i osoba sa osnovnom školom (ili čak i bez nje) koja dugo radi neki konkretan posao, znati će o tom poslu daleko više od nekog magistra ili doktora neke apstrakte prirodne ili društvene znanosti koji takvom poslu nikada nije ni prismrdio, a kamoli ga sam radio. Treće, na poslovima cestogradnje rade osobe najrazličitijih stupnjeva obrazovanja, od onih bez ikakve škole, pa do ljudi sa završenim fakultetima (osobno poznajem čovjeka koji je završio neki "ljevi" fakultet, nije mogao naći posao u toj struci, uplatio si tečaj i sad radi kao bagerist, op.a.).

11. "To švabo tako ne radi."

Trava je uvijek zelenija kod susjeda. Kome se sviđa kako Švabo radi, nek slobodno preseli kod Švabe. No to je teško. Puno je lakše lamatati jezikom i zabadati nos u tuđi posao, u nedostatku vlastitog posla i viška slobodnog vremena... No da je kod Švabe, ne bi mu ni palo napamet tako prozivati i maltretirati radnike.