U nadi da će nova 2016. biti bolja od ove stare, svim foto-blogerima, fotografima, ljubiteljima fotografije i onima koji se tako osjećaju, želim sretnu novu 2016. godinu.
Pošast dronova, tj. bespilotnih letjelica opremljenih kamerama nedavno je (opet) pokazala svoju lošu stranu - na utrci slaloma jedan dron je pao s neba i doslovno za dlaku promašio skijaša.
Još jednom se pokazalo kakve probleme mogu izazvati dronovi kada lete iznad mjesta gdje ima ljudi - doslovno opasnost da nekome padnu na glavu. Već je poznato koliko su problematični kada ih se koristi iznad požarišta ili u blizini aerodroma gdje ometaju (i zapravo ugrožavaju) zračni promet.
"Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost, s time da za svemir nisam siguran." - Albert Einsntein
STEREOTIPI
Stereotipi su posljedica mentalne neaktivnosti, ili bolje rečeno "inercije", a koju karakteriziraju pretjerano generaliziranje, pojednostavljivanje i tzv. "crno-bijela" kategorizacija ljudi i pojava. Ukratko, sve se kategorizira prema nekakvim "obrazcima" umjesto da se svaki pojedini slučaj ocijenjunje zasebno.
Naime, kako obrada svakog zasebnog slučaja zahtjeva intelektuarni rad, a što predstavlja napor, tako je daleko lakše bez ikakvog napora stvoriti određene stereotipe. (primjeri stereotipa su npr. vjerovanje kako je svatko sa DSLR-om je novinar ili paparazzo, da je svatko tko snima djecu pedofil, da je svatko tko radi fizičke poslove neobrazovan i neinteligentan, i tome slično...)
PREDRASUDE
Predrasude su unaprijed, a priori, doneseni (uglavnom negativni) zaključci o nekome ili nečemu, često upravo na temelju stereotipa, trenutnih emotivnihdoživljaja ili nekakvog površnog i paušalnog promatranja, umjesto na temelju realnog, izravnog i temeljitog iskustva, odnosno poznavanja ili istraživanja svih dostupnih činjenica.
Problem sa predrasudama i stereotipima jest taj što ne postoji način da se oni uklone, nakon što su kod neke osobe jednom formirani. Bilo kakvo logičko dokazivanje osobi kod koje postoje predrasude, bez obzira na njegovu količinu i činjenice, nema nikakvog efekta.
IGNORANCIJA
Ignorancija je ignoriranje informacija, te nezainteresiranost za njihovo prikupljanje i obradu. Otprilike kao u onom vicu kada su pitali Muju "Je li gore ne znati ili biti nezainteresiran", na što je on odgovorio "Ne znam i ne zanima me".
Često joj pribjevavaju ljudi koji smatraju da "sve znaju", ili smatraju da im neke informacije uopće ne trebaju (iz ovog ili onog razloga), pa zašto bi gubili vrijeme na njih. Ponekad se doslovno brane od novih informacija na sve moguće načine (raznim racionalizacijama ili napadima na izvor tih informacija) ako su informacije u suprotnosti sa njihovim vlastitim uvjerenjima.
Međutim, ignorancija postoji čak i kod ljudi koji su eksperti za neko usko područje - ignorancija po pitanju prikupljanja informacija sa drugih područja i povezivanja tih informacija sa znanjima iz vlastitoga. Takve ljude se naziva fah-idiotima.
Kao banalan primjer se može navesti ono da "što će nekome znanje o blendi, zatvaraču i sotalome, kad imam mobtel gdje samo trebam stisnuti tipku i on sev odradi sam."
POVRŠNOST
Površnost je pojava kod koje se zaključak o nekome ili nečemu donosi "na prvu loptu", tj. isključivo na temelju prve dopstupne informacije kakva god ona bila, i bez ikakve daljnje i detaljnije provjere je li ta informacija uopće točna i potpuna ili nije.
Kao primjer se može navesti situacija kada netko prstom pokaže na nekoga i kaže neku optužbu (koja može biti i više nego lažna), pa da prisutna gomila odmah nasrne na tu osobu "drvljem i kamenjem", bez da uopće itko provjeri da li je to (ta optužba) istina ili ne. Ili kad se prvi medijski napis (koji je zapravo "patka smatra istinitim, a bilo kakav demanti ili ispravak smatra ignorira...
U površnost svakako spada i procijenjivanje (karakteriziranje) ljudi na temelju njihovog vanjskog izgleda, gdje se smatra da je netko super ako izgleda super, i obratno, da je netko loš ako izgleda loše, čudno, neuredno ili kako već, te pridavanje nekog stereotipa odnosno predrasude o nekome na temelju jednog iznesenog stava ili radnje.
ELEMENTARNO NEZNANJE
Elementarno neznanje se može najbolje opisati kao nepoznavanje točne i potpune definicje nekog pojma, ili pak nepoznavanje definicije tog nekog pojma uopće. Ovakvo neznanje je kod mnogih ljudi često rezultat upravo ignorancije (nepoznavanje uopće), površnosti (nepoznavanje potpune definicije, bitnih detalja), ili kao rezultati stereotipa i predrasuda (pogrešna uvjerenja).
Ponekad se radi i o pogrešnoj informiranosti, gdje se vjeruje da neki pojam označava nešto sasvim drugo, od onoga što stvarno označava.
NESPOSOBNOST RAZLIKOVANJA POJMOVA I DETALJA
Ukratko rečeno, Genus proximum i differentia specifica. (vidi OVDJE)
EMOTIVNO REZONIRANJE
Emotivno rezoniranje svodi se na ignoriranje stvarnih činjenica i relevantnih informacija, te se umjesto toga isključivo vjeruje osjećajima i osjetilnim senzacijama, uz često predstavljanje osjećaja kao da su činjenice, odnosno da su osjećaji važniji od činjenica. Ignorira se to da su osjećaji zapravo vrlo iracionalni, individualni i nepredvidivi.
Drugim riječima, ako se nekome nešto ne sviđa, koliko god to možda bilo točno i ispravno i bazirano na neoborivim činjenicama, ako netko osjeća da to onda "nije dobro", "nije ispravno" isl, onda smatra da to nije ispravno. S druge strane, ako se nešto čini "ispravno" i "odlično" jer tako nekomu odgovara zbog osjećaja, vjerovat će da je dosita ispravno, iako sve drugo pokazuje da nije.
Često se namjerno koristi tzv. emotivni priziv - Npr. često je tu spominjanje "potreba djece" u situacijama koje s djecom nemaju nikakve veze, da se zaobiđe bilo kakvo dalnje racionalno raspravljanje. isl.
SUMANUTE IDEJE
Sumanute ideje su općenito iracionalna ili imaginarna uvjerenja koja nemaju dodira sa stvarnosti, ali se u njih vjeruje kao da su stvarne činjenice. Štoviše, neki idu čak toliko daleko da, ako razviju sumanute ideje, traže "dokaze" da su u pravu na način na prihvaćaju bilo koju informaciju koja bi potvrdila da su u pravu, dok istovremeno odbacuju tone informacija koje dokazuju da nisu.
Inače, sumanute ideje su čest simptom kod nekih psihičkih oboljenja (paranoidne šizofrenije, psihoze, paranoje itd...). Kao primjer tih sumanutih ideja mogu se navesti razne teorije urota, izmišljanje raznih uglavnom katastrofičnih scenarija na temelju jedne zapravo beznačajne pojave, isl...
NEOBRAZOVANOST
Neobrazovanim osobama smatraju se one koji nisu završile formalno obrazovanje ili imaju samo ono minimalno (završena samo osnovna škola). Međutim, "neobrazovan" zapravo može biti i čovjek koji ima i srednju školu, pa čak i fakultet - to što zna sve o disciplini za koju se obrazovao, ne čini ga nužno kompetentnim na nekom drugom području.
Pa tako netko tko je doktor, iako zna sve o anatomiji, ne mora znati (a često i ne zna) ništa o tome kako se npr. krpaju rupe na cestama. Isto tako, to što je netko sa osnovnom školom proveo radni vijek kao vojno lice, ne mora značiti da je ekspert za fotografiju. Iako se mnogi znaju tako predstavljati...
INFORMIRANJE INTERNETOM
Internet je zapravo nefiltrirani bućkuriš informacija, u kojemu je često nemoguće razlikovati relevantne informacije od totalnih gluposti i dezinformacija. Pojavom interneta uzlet su dobile najrazličitije teorije urota, razni šarlatani, prevaranti, pseudoznanstvenici i ostali - pomoću interneta šire svoje gluposti u koje ljudi povjeruju, zbog neobrazovanosti, emotivnog rezoniranja, predrasuda, sterotipa itd...
Prije nekoliko dana, na jednom domjenku, bio sam još u fazi planiranja dotičnog domjenka zamoljen od organizatora da donesem fotoaparat i budem "fotoreporter".
Iako većina prisutnih nije imala ništa protiv (dapače, bilo im je drago da netko snima), naravno da se našlo i nekoliko individua sa uobičajenim repertoarom da se "njih ne smije snimat" i da ću "pojest aparat ak ih snimim ili slike osvanu na Facebooku" (doslovno tim riječima!). Zanimljivo da su me neki od njih nešto kasnije doslovno vukli za rukav da ih snimam, ili pak odjednom nisu imali ništa protiv poziranja za grupne snimke ("E daj jednu mene s mojim frendovima!")
No vrhunac je bilo panično izbjegavanje kamere od strane jedne tamo prisutne ženske osobe uz objašnjenje da ona "ne voli da ju netko gleda".
Bugenvilija je počela ponovo stavljati fotografije na svoj blog Foto tvornica snova. Nažalost, zbog defektnog Imageshacka, dobar dio njenih starih fotografija na blogu nije dostupan, no većina ovih novijih su uglavnom, meni osobno, sa estetske strane najmanju ruku čudne, da ne kažem razoćaravajuće, u usporedbi s onime što se od autorice moglo ranije viđati. (link)
Treći blog s potpisom GP (nakon GP-Zagrebancije i Splitkarenje u po bota). I opet, sadržajno sličan, osim što su fotografije crno-bijele (zapravo ima i nešto toniranih). Moram priznati da sam se ipak navikao na kolor izričaj autora te da mu taj (kolor) izričaj daleko bolje leži. Barem za sada...
Većinom prosječne "turističke" dokumentarne fotografije. Nađe se među njima i poneka koja ima pravog umjetničkog potencijala (koji bi se mogao ostvariti obradom). Što s etiče estetike, možda ne bi bilo na odmet malčice pripaziti na kompoziciju, na nekim slikama nije baš najbolja.
Prije pojave Facebooka, na internetu se moglo naći tzv. "rozih" blogova. (više o rozim blogovima ovdje i ovdje). Kako su danas mahom svi na Facebooku, tako se ta pojava preselila na tu društvenu mrežu u nešto drugačijem, ali svejedno jednako iritantnom obliku tzv. "rozih" Facebook profila.
Uglavom se radi o korisnicima teenagerske dobi (viši razredi osnovne škole ili srednjoškolci), najčešće ženskog spola (muški su to rijetki ali ih isto ima), koji dosadu u životu pokušavaju razbiti privlačenjem pozornosti na sebe, a samopouzdanje skupljanjem "lajkova". Ponekad se tu nađu čak i "odrasle" osobe, punoljetne, koje su zadržale obrazce ponašanja iz mlađe teenagerske dobi.
Koje su karakteristike "rozih" Facebook profila?
Naravno, prvo treba reći da se ne radi se o stvarnoj boji profila (s obzirom da je Facebook bijelo-plav), već o "rozom" (infantilnom) sadržaju i načinu objava na tim proflima.
1. Dobar dio "rozih" profila ima postavke privatnosti na "public", što znači da sve ono što objavljuju vidljivo svim drugim korisnicima, bez obzira bili na listi prijatelja ili ne, pa čak i ljudima koji nisu registrirani korisnici Facebooka. Čak i ako kojim slučajem njihov profil nije "public", pa ga mogu vidjeti samo prijatelj (i "prijatelji"), sadržaj mu je i dalje "rozi".
2. Profilna slika je obavezno nekakav selfie. Uz to, četa pojava je da gotovo svakodnevno stavaljaju nove profilne slika. Naravno, najčešće opet nekakav selfie.
3. Pisane objave su uglavnom poluintelektualne i polupismene. Od nekakvih kvaziromantičnih patetičnih fraza ili jadikovki, ponekad popraćene gomilama smajlića (koji bi kao trebali označavati izljev emocija), pa do stvari tipa "mi bili, mi pili, ovaj je super, onaj je kreten" i tome slično.
4. Ako je vlasnica "rozog" profila u vezi, gotovo svaka objava sadrži ili "izljeve ljubavi" prema "boljoj polovici", ili sliku razmjenjivanja nježnosti (naravno, selfie) popraćenu gomilom smajlića ili nekakvom patetičnom kvaziromantičnom frazom. Ako nisu u vezi, djevojke tada obavezno gotovo svakodnevno stavljaju "selfije" da pokažu svima "kak su (se) taj dan obukle/našminkale/uredile frizuru" ili "gdje su bile i što su taj dan radile".
5. Što se tiče fotografskih sadržaja, na rozim blogovima općenito dominiraju selfiji. Bilo pojedinačni, bilo grupni. I to u golemim količinama. Fotografija koje je snimio netko drugi gotovo da na takvim profilima i nema, jer se takve osobe mahom "uopće ne vole slikat" i "nisu fotogenične" čim netko drugi u njih uperi neku spravu za snimanje (mobitel ili foto-aparat). Uz to, često uopće ne vode računa o tome koje i kakve slike istovare s mobitela na Facebook profil (ignoriranje zlatnog pravila da se ne stvljaju slike koje se inače ne bi pokazivale potpuno nepoznatim ljudima, op.a.).
6. Komentari na objave i slike su jednako tako poluintelektualni i polupismeni (kraćenje riječi i multipliciranje slova, npr. "pozzzz", "supaččččč" i slično uz gomilu "smajlića" svih vrsta), ali obavezno moraju biti pohvalni; loši i općenito nepoželjni komentari se brišu i često rezultiraju blokadom, ili u najboljem slučaju se svede na ad hominem konstatacije od strane ostalih "pozitivnih" komentatora da je onaj tko je ostavio takav komentar "glup", "isfrustriran", "ljubomoran" i slično...
7. Privatna komunikacija koja bi se trebala odvijati privatnim porukama u Inboxu, često se, upravo suprotno, odvija na "zidu" u postovima i komentarima, tako da ju svi mogu vidjeti, "lajkati" i komentirati...
Iako se čine benignima, pogotovo njihovim korisnicima, postoje i neke opasnosti takvih "rozih" facebook profila?
Prva stvar je ta da je dijeljenje previše osobnih informacija, te previše privatnih fotografija on-line, zapravo predstvalja vrlo grubo narušavanje vlastite privatnosti! Drugim riječima, nitko ne može nekoj osobi narušiti privatnost koliko je može narušiti ta osoba sama sebi! (da bi ta ista osoba kasnije tvrdila kako "njenu privatnost na javnom mjestu ugrožava neki tamo fotograf". op.a.)
Tu su naravno još i opasnosti da zbog dijeljenja previše informacija o sebi i privatnih fotografija navuku na sebe nekakvog "stalkera", budu žrtve "cyberbullyinga", pa do toga da kakva "škaljiva" slika završi u nekoj omalovažavajućoj Facebook grupi (sjeća li se možda tko slučaja sa grupom gdje se maloljetne djevojke nazivalo kurvama, a stavljane su slike sa njihovih Facebook profila?, op.a.)
Popis najvažnijih zakonskih članaka koji se tiču fotografa, i onih kojima fotografi idu na živce....
*** ZA FOTOGRAFE, FOTOREPORTERE I OSTALE SNIMATELJE
Fotografiranje i video snimanje samo po sebi na javnim mjestima nije zabranjeno. Zabranjeno je samo u točno određenim situacijama koje su zabranjene ili posebno propisanoe nekim zakonom, odnosno pojedinim zakonskim člancima.
Kršenje znakova zabrane fotografiranja
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Član 15.
Tko krši naredbu o zabrani pristupa ili zadržavanja, fotografiranja ili skiciranja na određenom mjestu, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.
Neovlašteno slikovno snimanje
Kazneni zakon, Članak 144.
(1) Tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda neovlašteno slikovno snimi ili takvu snimku uporabi ili učini dostupnom trećoj osobi i na taj način povrijedi njegovu privatnost, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po prijedlogu.
(4) Snimke i posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo iz ovoga članka će se oduzeti.
Iskorištavanje djece za pornografiju
Kazneni zakon, Članak 163.
(1) Tko dijete namamljuje, vrbuje ili potiče na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije ili tko organizira ili omogući njezino snimanje, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko neovlašteno snima, proizvodi, nudi, čini dostupnim, distribuira, širi, uvozi, izvozi, pribavlja za sebe ili drugoga, prodaje, daje, prikazuje ili posjeduje dječju pornografiju ili joj svjesno pristupa putem informacijsko komunikacijskih tehnologija.
(3) Tko dijete silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti, prisili ili navede na snimanje dječje pornografije, kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.
(4) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka će se oduzeti, a pornografski materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka će se i uništiti.
(5) Dijete se neće kazniti za proizvodnju i posjedovanje pornografskog materijala koji prikazuje njega samog ili njega i drugo dijete ako su oni sami taj materijal proizveli i posjeduju ga uz pristanak svakog od njih i isključivo za njihovu osobnu upotrebu.
(6) Dječja pornografija je materijal koji vizualno ili na drugi način prikazuje pravo dijete ili realno prikazano nepostojeće dijete ili osobu koja izgleda kao dijete, u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe djece u spolne svrhe. Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili znanstveni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ovoga članka.
Povreda privatnosti djeteta
Kazneni zakon, Članak 178.
(1) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, protivno propisima objavi djetetovu fotografiju ili otkrije identitet djeteta, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, porugu vršnjaka ili drugih osoba ili je na drugi način ugrozilo dobrobit djeteta, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
(3) Tko djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini kao službena osoba ili u obavljanju profesionalne djelatnosti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
Neovlašteni ulazak u vojne objekte i izradba skica ili crteža vojnih objekata i borbenih sredstava
Kazneni zakon, Članak 371.
(1) Tko u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske radi izviđanja neovlašteno uđe u vojni objekt, iako zna da je pristup zabranjen, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Tko u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske neovlašteno pravi skice ili crteže vojnih objekata ili borbenih sredstava, ili ih fotografira, odnosno na drugi način snima, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
*** ZA SAMOZVANE REDARE, DUŠEBRIŽNIKE I NJIMA SLIČNE
Postoje ljudi kojima iz ovog ili onog razloga smetaju fotografi, i čiji repertoar prilikom susreta sa dotičnima varira od dizanja galame, svađanja i naguravanja, prijetnji, preko nasilja i uništavanja opreme,do lažnih prijava, uvreda i klevetanja.
Vika, svađanje, tučnjava na javnom mjestu
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Članak 13.
Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.
Prijetnja
Kazneni zakon, Članak 139.
(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi.
Tjelesna ozljeda
Kazneni zakon, Članak 117.
(1) Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Kazneno djelo iz stavka 1. progoni se po privatnoj tužbi.
Teška tjelesna ozljeda
Kazneni zakon, Članak 118.
(1) Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Osobito teška tjelesna ozljeda
Kazneni zakon, Članak 119.
(1) Ako je kaznenim djelom iz članka 116. stavka 1. i 2. i članka 118. stavka 1. ovoga Zakona doveden u opasnost život ozlijeđenog, ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegova tijela ili koji važan organ, ili je prouzročena trajna nesposobnost za rad ozlijeđenog, ili trajno i teško narušenje njegova zdravlja, trajna iznakaženost ili trajna nesposobnost za reprodukciju,počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti,kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(3) Tko neku od posljedica navedenih u stavku 1. ovoga članka prouzroči namjerno,kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.
Teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti
Kazneni zakon, Članak 120.
Ako je počinjenjem kaznenog djela iz članka 116., članka 118. i članka 119. ovoga Zakona prouzročena smrt, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.
Oštećenje tuđe stvari
Kazneni zakon, Članak 235.
(1) Tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko crtežima ili natpisima neovlašteno mijenja izgled zidova, motornih vozila ili drugih površina.
(3) Ako je počinitelj kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinio iz niskih pobuda ili je njime prouzročio znatnu štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Lažno prijavljivanje kaznenog djela
Kazneni zakon, Članak 304.
(1) Tko prijavi neku osobu ili podmetne tragove koji upućuju na to da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Tko lažnom prijavom, podmetanjem tragova ili na drugi način izazove pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, ili tko sebe prijavi da je počinio takvo djelo iako zna da to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
Davanje lažnog iskaza
Kazneni zakon, Članak 305.
(1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se stranka u postupku, osim okrivljenika, koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena osuda nedužnog okrivljenika ili druge osobito teške posljedice za okrivljenika, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(4) Ako počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka dobrovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke, može se osloboditi kazne.
Uvreda
Članak 147. (NN 56/15)
(1) Tko uvrijedi drugoga,kaznit će se novčanom kaznom do devedeset dnevnih iznosa.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba,kaznit će se novčanom kaznom do sto osamdeset dnevnih iznosa.
(3) Ako uvrijeđeni uzvrati uvredu, sud može oba počinitelja osloboditi kazne.
(4) Ako je počinitelj bio izazvan nedoličnim ponašanjem oštećenika, ili je oštećenik pred sudom prihvatio njegovu ispriku zbog počinjenog djela, sud ga može osloboditi kazne.
Kleveta
Kazneni zakon, Članak 149.
(1) Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita,kaznit će se novčanom kaznom do tristo šezdeset dnevnih iznosa.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom do petsto dnevnih iznosa.
*** ZA KORISNIKE FOTOGRAFIJA
Još neke odredbe koje se tiču fotografiranja i autorskih prava...
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Članak 2.
(1) Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.
(...)
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Članak 5.
(1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Autorska djela jesu osobito:
(...)
- fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,
- audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju),
(...)
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Članak 9.
(1) Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila.
(2) Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Članak 18.
Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća, osobito:
– pravo reproduciranja (pravo umnožavanja),
– pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),
– pravo priopćavanja autorskog djela javnosti,
– pravo prerade.
Reproduciranje autorskih djela trajno smještenih na javnim mjestima
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Članak 91.
(1) Dopušteno je reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija.
(2) Djela iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se reproducirati u trodimenzionalnom obliku.
(3) Na primjercima djela iz stavka 1. ovoga članka potrebno je navesti izvor i autorstvo djela, osim ako to nije moguće.
Reproduciranje arhitektonskih objekata
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Članak 92.
Odredbe članka 91. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju se samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta.
Vijest dana koju su prenijeli mnogi mediji jest ta kako su čovjeku pale hlače za vrijeme poziranja s predsjednicom. Medijski cirkus zbog banalne nezgode s odjećom (engl. wardrobe malfunction) kakva se može dogoditi bilo kome. Reakcije javnosti u vidu raznovrsnih komentara ispod medijskih napsia nisu izostale.
No ima im gorih stvari od ove, poput one kada je engleska kraljica Elizabeta II pozirala sa škotskim vojnicima u tradicionalnim škotskim kiltovima: LINK
Zapravo, uopće nije rijetkost da mediji rado, štoviše upravo senzacionalistički, prenose vijesti o takvim nezgodama; kada se nekoj osobi dogode problemi s odjećom, tj. da netko u nekom svom javnom nastupu slučajno (ili "slučajno") pokaže gaćice, nenošenje istih, ili se dogodi da neka žena slučajno otkrije grudi, a to bude slučajno zabilježeno od strane nekog prisutnog fotoreportera.
Međutim, dok su za senzacionalističke objave i medisjke cirkuse odgovorni isključivo urednici medija, javnost se uglavnom obrušava na fotoreportere koji tako nešto snime u obavljanju posla, kao da su zapravo oni krivi za to što se dogodilo.
Kako radim na poslovima niskogradnje, mogu reći da se i tamo događaju gotovo identične situacije kao i one koje se događaju fotografima - susreti radnika-cestara sa samozvanim "znalcima", "redarima" i "inženjerima".
Naime, u vrlo sličnoj maniri kojoj samozvani dušebrižnički nastrojeni redari znaju tlačiti fotografe, tako na gotovo identičan način tlače i radnike koji rade na održavanju javnih cesta i drugih javnih površina.
Evo samo jedan lagani presjek s kojim idiotskim frazama se radnici-cestari susreću dok rade na terenu:
1. "Ja plaćam porez od kojeg se plaćaju radovi na cestama, dakle ja vas plaćam, ja sam vam šef i morate me slušati!"
Sofizam (idiotizam) par excellance. Radnicima je šef njihov nadređeni poslovođa, a ne neka šuša koja se toga sjeti kad joj i kako joj paše. Osim toga i radnici plaćaju porez, pa nisu sami sebi šefovi, a upravo se od njihovih plaća uplaćuju doprinosi za penzije penzionerima koji su uglavnom najčešći pametnjakovići na gradilištima, jer nemaju posla i dosadno im je u životu.
2. "Što to tako dugo traje!? Zašto moramo tak dugo čekati! Nitko niš ne radi..!"
Svaki posao traje. Ima svoje faze rada. To što netko ima nebulozna očekivanja da mora biti gotvo jučer, čak i prije nego što su radovi počeli, dovoljno govori o mentalnom sklopu dotičnih. Osim toga, postoje i prioriteti posla - održavanje i sanacija cesta sa velikim prometnom su veći prioritet od krpanja uleknuća u nekoj "vukojebinskoj" po kojoj prođu dva auta dnevno.
A ako se dogodi veći zastoj u radovima (organizacijske ili financijske prirode), pa neka cesta stoji raskopana mjesecima ili godinama, radnici su tu najmanje krivi!
3. "Šta vi samo stojite i ništa ne radite!?"
"Bistrićima" nije jasno da ako radnici stoje/sjede i "ništa ne rade" da se ili čeka kamion za iskop, ili kamion s materijalom, ili nešto treće (stroj, oprema, poslovođa i slično), ili da je u tijeku dnevna pauza (iliti gablec). Ili pak da je dnevni zadatak obavljen, te se čeka vrijeme za povratak u bazu. Neki imaju predodžbu da bi radnici valjda trebali raditi kao navinuti, bez pauze za gablec, odlaska na WC, maltene kao da su na robiji u kakvom sibirskom gulagu. Zanimljivo da upravo oni koji ih kritiziraju naješće - ne rade ništa! A svoje "veleumne zaključke" kako se ono što su vidjeli tog trena zapravo događa čitav dan donose na temelju kratkih paušalnih opservacija.
4. "Vi ćete to napraviti ovako, onako, kako vam ja kažem"
Nećemo. Mi ćemo to napraviti onako kako nam stoji u radnom nalogu i uputama dobivenim od šefa. Tko nije naručitelj posla, nema što govoriti radnicima što bi i kako oni morali napraviti...
5. "Ja ću zvat Bandića!"
Ovo je izgleda na području Grada Zagreba unatrag zadnjih desetak godina zamjenilo ono dobro staro plašenje zvanjem policije ili nekakvih inspekcija. Kod nekih se građana očito razvio svojevrsni "kult ličnosti" dotičnog političara...
6. "A jel bi mi mogli..."
Ne bi vam mogli. Mi imamo svoj nalog, imamo zadatak što moramo odnosno smijemo napraviti. Ako nečije dvorište nije gradilište na kojem radimo, nemamo u njemu što raditi, čak i ako je udaljeno samo pol metra od gradilišta na kojem radimo.
7. "Što ćete samo to napraviti? Što ne napravite još i (ubaci po potrebi)!? To je šlamperaj!"
Dobili prst, odmah bi i cijelu ruku. Ako su na cesti dvije rupe, a na nalogu stoji krpanje samo jedne, onda se krpa samo jedna rupa. Bez obzira koliko se to nekome tko stoji i gleda sa strane ne sviđalo i činilo "šlampavim".
Uostalom često se događa to da kad se samo krpaju udarne rupe i/ili saniraju prijekopi komunalnih priključaka, onda se bune da je to "traljavo" i da treba novi asfalt u cijeloj ulici. Kad se krene mijenjati asfalt u cijeloj ulici, onda opet "nije dobro" jer se ne može prolaziti, buka je, prašina, ovo, ono, to predugo traje" i slične mimozaste mudroserine. Kad se napravi novi asfalt, opet se nađe netko tjerati mak na konac da "nije dobro" jer nije napravljeno točno onako kako su oni maštali da bi trebalo biti napravljeno po pitanju izvedbe ili vremenskog trajanja radova...
8. "Vi me morate pustiti da prođem autom, ja tu živim!"
Ako je ulica zatvorena za sav promet, osim za vozila gradilišta, onda ne moramo. Nažalost postoje oni koji, čim imaju auto, ili "ne znaju više hodati", ili im je "ispod časti napraviti više od 5 koraka od auta do kuće", a kamoli da bi za vrijeme trajanja radova parkirali u susjednoj ulici. Ima čak onih koji si sami maknu znakove zabrane prometa "jer im smetaju", i bez pardona vozikaju preko gradilišta, nerjetko radeći štetu, gazeći preko friško postavljenih rubnjaka, šahtova, ili ostavljajući tragove i uleknuća na friškom asfaltu...
9. "Tko je vama dozvolio da to radite!? Ja vam zabranjujem..!"
A tko je vama dozvolio da nas ispitujete!? I tko vam je dao ovlasti da nam bilo što zabranjujete!? I tko ste vi uopće? Ako niste policija, građevinska inspekcija ili nadzorni inženjer?
10. "Svi ste vi seljačine bez škole, što vi idioti znate o poslu?"
Prvo, seljačina je upravo onaj tko nekoga proglasi seljačinom iz puke potrebe za omalovažavanjem drugih i uzdizanjem sebe. Druga stvar, i osoba sa osnovnom školom (ili čak i bez nje) koja dugo radi neki konkretan posao, znati će o tom poslu daleko više od nekog magistra ili doktora neke apstrakte prirodne ili društvene znanosti koji takvom poslu nikada nije ni prismrdio, a kamoli ga sam radio. Treće, na poslovima cestogradnje rade osobe najrazličitijih stupnjeva obrazovanja, od onih bez ikakve škole, pa do ljudi sa završenim fakultetima (osobno poznajem čovjeka koji je završio neki "ljevi" fakultet, nije mogao naći posao u toj struci, uplatio si tečaj i sad radi kao bagerist, op.a.).
11. "To švabo tako ne radi."
Trava je uvijek zelenija kod susjeda. Kome se sviđa kako Švabo radi, nek slobodno preseli kod Švabe. No to je teško. Puno je lakše lamatati jezikom i zabadati nos u tuđi posao, u nedostatku vlastitog posla i viška slobodnog vremena... No da je kod Švabe, ne bi mu ni palo napamet tako prozivati i maltretirati radnike.
"Bodycam" (kod nas se, čini se, koristi izraz "osobna kamera") je malena kamera, ne veća od kutije cigareta (češće veličine kutije šibica ili čak i manja, ovisno o modelu), koja se nosi na službenoj uniformi i snima postupanje službenih osoba, na način da kamera "vidi" i snima otprilike isto ono on što vidi i ta službena osoba.
Sličnu namjenu i na istom principu funkcioniraju i razne "GoPro" kamerice koje vozači, motociklisti, biciklisti i obični šetači ponekad imaju montirane na svojim vozilima, kacigama i sličnim mjestima, a kakvih snimaka je pun YouTube.
Prema tvrdnjama mjerodavnih, takve kamere bi "trebale štititi građane od nezakonitog postupanja policije".
No je li to baš tako? Zapravo i nije.
Bodycam, jednako kao i bilo koja druga (nadzorna, GoPro ili slična) kamera, nije u stanju ništa spriječiti. Ona samo snima situaciju koja se događa ispred nje. Ona nije nikavo "zaštitno sredstvo" koje garantira da će nekoga u nečemu "onemogućiti" i/ili nekoga od nečega zaštititi. Ne treba zaboraviti da su se unatoč tome što su u mnogim dućanima, bankama, zlatarnicam i na sličnim mjestima montirane nadzorne kamere, događale krađe, razbojništva pa čak i masovna ubojstva. Kao i to što je netko imao "GoPro" na svojem vozilu ili kacigi, nije spriječilo prometne nesreće. Isto tako, to što je neki policajac nosio "bodycam", u zemljama gdje se oni već masovnije koriste, nije spriječilo niti napade na policajce, niti policijsku brutalnost prema bezopasnim osobama.
Jedina stvar čemu su takve snimke poslužile, bilo je prikazivanje kako se nešto i zbog čega dogodilo, tj. kao dokazi u naknadnim istragama i sudskim procesima. Bilo onima za napade na službene osobe, bilo u slučajevima policijske brutalnosti.
Kako"bodycamovi" tek u "testnoj fazi", zanimljivo će biti vidjeti kakva će biti praksa njihovog korištenja kada uđu u masovnu upotrebu. Hoće li policija bodycam-snimke svih problematičnih postupanja puštati u javnost, ili će se u borbi protiv eventualne policijske brutalnosti javnost i eventualne žrtve takvih postupanja i dalje morati oslanjati isključivo na snimke trećih osoba i nezavisnih nadzornih kamera.
Upravo što se policijske brutalnosti tiče, takvi su slučajevi do sada bivali razotkriveni i sankcionirani samo zahvaljujući snimkama koje je snimila neka "treća strana" - bilo novinarske ekipe, bilo slučajni prolaznici opremljeni mobitelima, fotoaparatima ili sličnim spravama za snimanje.
Poznata je ona izreka "Imena luda nalaze se svuda". No često nije problem u samom imenu koliko u roditeljima koji se sjete kakvo nekakvo "ludo" i "nesuvislo" ime nadjenuti svome djetetu. Iako nije rijetkost da se djeci ponekad daju i neobična imena, umjesto nekih "normalnih" (reklo bi se "narodnih" imena, bez obzira na regiju porijekla), događaju se i ekstremi.
Tako se u zadnje vrijeme počelo događati da su neki roditelji djeci počeli davati imena prema - Instagram filterima!
(Čisto kao podsjetnik, Instagram je on-line servis koji omogućava svakome da se igra "umjetnika" na način da neku totalno bezveznu sliku provuče kroz neki "umjetnički" filter, čime je stvoreno "umjetničko djelo"... )
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
