Fotografi svih zemalja naoružajte se...

ponedjeljak, 24.08.2015.

"Daj da vidim" sindrom

Vjerojatno nema fotografa koji nije barem jednom doživio da prilikom snimanja ljudi od neke snimljene osobe (često iz grupe više ljudi) odmah nakon snimanja zapovjednim tonom čuje "Daj da vidim kak sam ispala!".

Takve situacije izgledaju otprilike ovako:

*klik*
"Daj da vidim kak sam ispala" .... "Nije dobro, daj obriši to, daj ponovo"
*klik*
"Daj da vidim"..."Ispala sam debelo. Briši to. Daj čekaj da se namjestim."
*klik*
"Daj da vidim"... "Joj, sad mi se vidi podbradak, briši to, daj ponovo."
*klik*
"Daj da vidim"... "joj sad sam trepnula. daj obriši to."

... i tako u nedogled.

Jedan od problema je što takve osobe, koje odmah traže na uvid snimke na kojima se nalaze, to uglavnom rade opsesivno. U tome prednjače osobe sa jako visokim mišljenjem o sebi i/ili kompleksima vlastitog izgleda (uglavnom one koje svima tvrde kak su "nefotogenične", dok istovremeno štancaju selfije kao mutave). Naime, ako smatraju da na slici iz ovog ili onog razloga nisu savršeno ispale, po njihovom "slika nije dobra" i traže da se sliku obriše, iako je objektivno slika sasvim OK.

Malo je poznato da postoji tzv. "Body dysmorphic disorder", odnosno poremećaj o slici percepcije i doživljavanja vlastitog tijela. Osobe zahvaćene tim poremećajem ili imaju umišljen problem da njihovo tijelo ima neku vizualnu manu (koja zapravo ne postoji, i koju zapravo samo oni "vide"), ili ako stvarno postoji neka nesavršenost, po pitanju nje debelo pretjeruju. Slično kao hipohondri koji uvjeravaju sebe i druge kako "imaju neku bolest" iako je zapravo nemaju, ili pak u bezazlenim "simptomima" vide "neizlječive bolesti".

Uz to, kako danas nije rijetkost da se poznate i slavne osobe "peglaju" u photoshopu za potrebe objave u medijima, takve "presavršene" slike koje nameću nekakav "savršen izgled", kod takvih osoba samo još dodatno povećavaju komplekse vezane uz vlastiti izgled.

Inače, ova pojava je vrlo česta upravo kod žena, a tekovina je digitalnog doba u kojem je odmah nakon snimanja moguć pregled snimljenih slika, za razliku od "filmskog doba" kada su se snimljene slike mogle vidjeti tek nakon razvijanja, a ljudi više pazili - kako oni koji se nalaze ispred objektiva (počevši prvo od toga da ne rade nekakve grotesktne grimase dok netko snima, pa nadalje), tako i oni iza objektiva da ne "škljocnu" u nekom baš jako nezgodnomm trenutku.

Na kraju, do određene mjere je normalno da ljude zanima kako u ispali na nekoj slici, no opsesivno provjeravanje baš svake snimljene fotografije odmah nakon snimanja, a što je zapravo i maltretiranje fotografa, upućuju na problem.