ponedjeljak, 31.08.2015.
(Anti)fotografski idiotizam
Postoji nekoliko kategorija idiota u fotografskom svijetu. Sve ih karakterizira to da prvo poduzmu nešto, a mozak uključe tek kasnije. Ako ga uključe uopće.
Idioti koji snimaju selfije opasne po život
Selfimanija vlada svijetom. Međutim u moru onih koji opsesivno snimaju selfije, ima i onih koji u nastojanju da snime nekakvi über-mega-turbo-cool selfie kojime bi na se privukli pozornost i skupljali lajkove, rade svakojake gluposti opasne po život. Takvi pothvati su nerjetko rezultirali bliskim susretima sa raznim vozilima, padovima sa raznih prirodnih i umjetnih objekata, strujnim udarima, trovanjima i sličnime, nakon čega su su takve snimatelje selfija ili sakupljali špahtlom ili otpremali na intenzivnu.
Idioti koji letaju dronovima tamo gdje ne treba
Dronovi su u modi. Te male letjelice na daljinsko upravljanje, s ovješenom kamerom, daju mogućnost snimanja iz zraka. Međutim događa se i to da pojedini operateri dronova te iste dronove lansiraju u područja gdje dronovima uopće nije mjesto. Tako je već desio popriličan broj bliskih susreta zrakoplova sa dronovima u blizini zračnih luka, a u zadnje vrijeme i oko požarišta gdje dronovi predstavljaju potencijalnu opasnost za "kanadere", "air traktore" i helikoptere koji gase požare.
Idioti koji ne paze na vlastitu privatnost
Ima ljudi koji imaju jako čudno poimanje privatnosti; jako se bune ako neki "random" fotograf uperi svoj aparat prema njima ili njihovim bližnjima dok šetaju po javnom mjestu jer im "narušava privatnost" ili "ugrožava djecu", pogotovo još ako ovaj ima DSLR aparat, dok istovremeno ignoriraju sve nadzorne kamere, a sami na internet i društvene mreže (facebook, instagram isl.) kelje vrlo privatne fotografije, bilo svoje vlastite ili pak svoje djece. I još su spremni ta svoja uvjerenja opravdavati i nametati silom.
Idoti koji ne čitaju uputstva za upotrebu
Po pitanju bilo koje tehnike, tako i one fotografske, vrijedi RTFM (read the fu**ing manual) pravilo. Međutim, među ljudima koji prvi put nabavljaju foto opremu ima onih koji "sve znaju" pa taj korak preskoče. A to zna rezultirati od poprilčnih blamaža (npr. zbog reklamacije potpuno ispravnog uređaja koji "ne radi"), pa do lomova pojedinih djelova opreme zbog sastavljanja ili rastavljanja "na silu".
Idioti koji procijenjuju fotografe po izgledu i opremi
"Ne sudi knjigu prema koricama" je vrlo poznata izreka. Nažalost mnogo je onih koji prosuđuju druge upravo po tom kriteriju - izgledu. U slučaju fotografa, od toga kako fizički izgledaju (stas, odjeća), do toga kakvom opremom snimaju (mobitel, kompakt ili DSLR). Pa ovisno o tome klasificiraju fotografe u "opasne" I "bezopasne".
utorak, 25.08.2015.
Veliki fotografi
[preporučljivo gledati u punoj veličini]
ponedjeljak, 24.08.2015.
"Daj da vidim" sindrom
Vjerojatno nema fotografa koji nije barem jednom doživio da prilikom snimanja ljudi od neke snimljene osobe (često iz grupe više ljudi) odmah nakon snimanja zapovjednim tonom čuje "Daj da vidim kak sam ispala!".
Takve situacije izgledaju otprilike ovako:
*klik*
"Daj da vidim kak sam ispala" .... "Nije dobro, daj obriši to, daj ponovo"
*klik*
"Daj da vidim"..."Ispala sam debelo. Briši to. Daj čekaj da se namjestim."
*klik*
"Daj da vidim"... "Joj, sad mi se vidi podbradak, briši to, daj ponovo."
*klik*
"Daj da vidim"... "joj sad sam trepnula. daj obriši to."
... i tako u nedogled.
Jedan od problema je što takve osobe, koje odmah traže na uvid snimke na kojima se nalaze, to uglavnom rade opsesivno. U tome prednjače osobe sa jako visokim mišljenjem o sebi i/ili kompleksima vlastitog izgleda (uglavnom one koje svima tvrde kak su "nefotogenične", dok istovremeno štancaju selfije kao mutave). Naime, ako smatraju da na slici iz ovog ili onog razloga nisu savršeno ispale, po njihovom "slika nije dobra" i traže da se sliku obriše, iako je objektivno slika sasvim OK.
Malo je poznato da postoji tzv. "Body dysmorphic disorder", odnosno poremećaj o slici percepcije i doživljavanja vlastitog tijela. Osobe zahvaćene tim poremećajem ili imaju umišljen problem da njihovo tijelo ima neku vizualnu manu (koja zapravo ne postoji, i koju zapravo samo oni "vide"), ili ako stvarno postoji neka nesavršenost, po pitanju nje debelo pretjeruju. Slično kao hipohondri koji uvjeravaju sebe i druge kako "imaju neku bolest" iako je zapravo nemaju, ili pak u bezazlenim "simptomima" vide "neizlječive bolesti".
Uz to, kako danas nije rijetkost da se poznate i slavne osobe "peglaju" u photoshopu za potrebe objave u medijima, takve "presavršene" slike koje nameću nekakav "savršen izgled", kod takvih osoba samo još dodatno povećavaju komplekse vezane uz vlastiti izgled.
Inače, ova pojava je vrlo česta upravo kod žena, a tekovina je digitalnog doba u kojem je odmah nakon snimanja moguć pregled snimljenih slika, za razliku od "filmskog doba" kada su se snimljene slike mogle vidjeti tek nakon razvijanja, a ljudi više pazili - kako oni koji se nalaze ispred objektiva (počevši prvo od toga da ne rade nekakve grotesktne grimase dok netko snima, pa nadalje), tako i oni iza objektiva da ne "škljocnu" u nekom baš jako nezgodnomm trenutku.
Na kraju, do određene mjere je normalno da ljude zanima kako u ispali na nekoj slici, no opsesivno provjeravanje baš svake snimljene fotografije odmah nakon snimanja, a što je zapravo i maltretiranje fotografa, upućuju na problem.
nedjelja, 23.08.2015.
Još malo kritike foto-blogova
(prvi dio)
Nisa
(link)
Sadržajno i tematski vrlo šarolik, od cvijeća i detalja, preko krajobraza do dokumentaristike. Jedna stvar koja možda malo otežava gledanje je velik broj fotografija u postovima, te njihova veličina (ili ja imam premali monitor, op.a.). Ima vrlo dobrih fotografija, ali nažalost ima i onih malo manje dobrih (po pitanju kompozicijski i tehničke izvedbe).
Yulunga2
(link)
Još jedan tematski vrlo šarolik blog (fotografije svega i svačega). Većina fotografija su korektne, no ima i onih koje su kompozicijski nedorečene.
Slučajno srce
(link)
Čovjek gotovo opsesivno fotografira srca. Odnosno bilo kakve stvari i pojave koje imaju oblik srca. Na nekim fotografijama ih je lako, a na nekima malo teže uočiti.
Splitkarenje u po bota
(link)
Stilski i sadržajno vrlo sličan blogu GP-Zagrebancije. Jedna slika dnevno. Jedina zamjerka su velike pauze između objava. Vjerojatno zbog toga što autor nije u Splitu.
petak, 21.08.2015.
Carski rez
Ponovo se dogodilo da je na internetu jedna fotografija izazvala popriličnu buru.
Radi se o fotografiji golog novorođenčeta koje spava na golim bedrima svoje majke, njegova glava zaklanja majčine intimne dijelove tijela, a iznad djeteta se na majčinom trbuhu vidi ožiljak od carskog reza.
FOTOGRAFIJA
Naime nakon objave dotične fotografije na Facebooku, zaredale su i neke vrlo negativne kritike.
ZAŠTO JE OVA FOTOGRAFIJA TEK ROĐENOG DJETETA DIGLA BURU NA FACEBOOKU 'Ljudi su zgroženi, strašno su me izvrijeđali!'
Postavlja se pitanje svima kojima dotična fotografija "smeta", što je točno na toj fotografiji "ružno", "uznemiraujuće" ili što već...?
srijeda, 19.08.2015.
Problemi sa shvaćanjem
Postoje ljudi koji imaju problema sa shvaćanjem. Ili nisu u stanju shvatiti neke stvari, jer im ne odgovaraju zbog toga što su u suprotnosti sa nekim njihovim uvjerenjima koja su si utuvili u glavu, potpuno nesvijesni da su ta njihova uvjernja pogrešna (jer nisu bazirana na činjenicma već na nekim njihovim željama).
Nije rijetkost da takvi ponekad izigravaju dušebrižnike, imaju neku svoju "logiku", a prema neistomišljenicima (uglavnom fotografima) se ponašaju izrazito nekulturno (arogantan omalovažavajući i patronizirajući nastup).
Tako npr. postoje ljudi koji nisu sposobni shvatiti da privatnosti na javnom prostoru nema. Zato se javno mjesto i zove javnim mjestom. Odnosno da ako im smeta da ih netko gleda i možebitno snimi (uključlujući i nadzorne kamere), da se ne pokazuju u javnosti.
Isto tako postoje oni koji nisu sposobni shvatiti da ako nešto nije nekim zakonom zabranjeno, dopušteno je, bez obzira koliko se to njima samima ne sviđalo zbog ovog ili onog razloga.
Ima i onih koji nisu sposobni shvatiti da na javnom mjestu nije nikoga potrebno tražiti dovolu za snimanje. Osim ako se tu fotografiju namjerava koristiti za komercijalne svrhe (reklamiranje nekog proizvoda ili usluge).
Zatim neki ne shvaćaju da je fotograf koji je snimio neku fotografiju vlasnik autorskih prava na fotografgiju, a ne osoba čiji je lik na slici.
I vrlo zanimljivo da svi ti koji takve stvari nisu u stanju shvatiti, etiketiraju fotografe koji su svijesni prava i dužnosti, te zakonskih ograničenja, i koji takvima pokušavaju objasniti koliko su njihova uvjerenja pogrešna da su "kreteni", "lešinari", "provokatori" i slično...
Ne shvaćajući da je kreten upravo onaj tko nešto nije u stanju shvatiti.
utorak, 18.08.2015.
Fotografija u Hrvatskoj - Renco Kosinožić
srijeda, 12.08.2015.
Evolucija fotografije
Ilustracija o tome koliko danas ljudi (ne)paze na kadriranje, i koju je omjer okinutih i uspjelih fotografija, s obzirom na upotrijebljeni medij snimanja...
(izvor)
petak, 07.08.2015.
70 godina od atomske bombe
Usporeba fotografija Hirošime i Nagasakija, nakon bombardiranja atomskim bombama i danas...
70 Years After the Atomic Bombs: Pictures of Hiroshima and Nagasaki Then and Now
srijeda, 05.08.2015.
Turist u vlastitom gradu
On: Kaj ti tu radiš s tim apratom?
Ja: Slikam.
On: A jel imaš ti dozvolu za to?
Ja: Ne treba dozvola ak je javna površina.
On: Treba.
Ja: A jel svi ovi turisti imaju dozvole?
On: A ti si turist?
Ja: Da.
Što reći? Koju posluku porati?
