Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 06.01.2015.

Kad se ruga sova sjenici

Među fotografima postoje pojedini narcisodini egotriperi koji sebe doživljavaju kao nekakve "über-fotografe". Bilo da su prirodno puni sebe (boluju od narcisoidnog poremećaja ličnosti), bilo da je to rezultat napumpanog ega zbog tzv. "divnokrasnih podilaženja" na facebooku ili foto-portalima, bilo da je to zbog skupe nagomilane opreme "kakvu nitko nema", ili pak na račun (opravdane ili ne) medijske eksponiranosti. Ima ih. Kako među amaterima, tako i među profesionalcima.

Uglavnom ih se može prepoznati po tome kako su uvjereni kako su njihove fotografije vrhunske, dok istovremeno omalovažavaju i gledaju s visoka sve oko sebe. Za njih ne postoji drugi "dobar fotograf" ili "dobra fotografija". Da bi priznali da je netko bolji od njih - nema teorije!

Međutim, iza svake prepotencije stoji neka impotencija!

Evo na primjeru jednog osobnog slučaja...

Dok sam bio član portala Fotozine.org, imao sam povremene "okršaje" s jednim takvim egotriperom. Iako mi nije komentirao fotografije, dotični se u forumskim diskusijama povremeno javljao sa "pametnim upadicama" na moje replike i stavove, gdje je pokušavao uglavnom ad hominem i napadanjem slamnatog omalovažavati mene osobno, bez da se uopće doticao samih iznesenih stavova. Pri tome se rado koristio i "prljavim vešom" (u smislu da sam "imao posla s policijom"). Vrhunac vlastite prepotencije i potrebe za omalovažavanjem dotični je pokazao jednim komentarom u kojem je napisao otprilike kako je pretenciozno što sebe nazivam uličnim fotografom, već sam netko tko ide po gradu i snima pizdarije.

Takav nije bio samo prema meni, već i prema drugima. Pogotovo ako su mu se usudili uputiti bilo kakavu kritiku na (ne)kvalitetu fotografija.

No kakve fotografije radi dotični "über-fotograf"? Modna fotografija, a većina su tipa "žena u nekoj pozi pred bijelom pozadinom ili zavjesom" ili eventualno nekakav portret na sličnan način. Tehnički su možda i dobre, ali im je kreativnost zapravo nikakva, jer se svodi više-manje na rad po istoj šabloni, gdje je varijacija možda položaj modela i rasvijeta.

Iako ne vodim pretjerano računa gdje je dotični i što radi, jer se ne zamaram budalama, nedavno sam ipak otkrio da je dotični dobio posao! Svoje veliko i vrhunsko fotografsko znanje i umijeće kojim se toliko voli razbacivati kako bi omalovažavao druge uspio je unovčiti. Ne, nije počeo snimati modne kampanje ili barem fotografirati vjenčanja. Dobio posao - na lopati! (Da, isti onaj posao koji ja trenutno radim! op.a.). Igrom slučaja u istoj firmi, ali na svu sreću (za njega!), u drugoj radnoj jedinici.

Međutim ima tu još jedan detalj... po onome što sam imao priliku čuti od kolega, dotični se uglavnom "lufta" - puno pametuje i malo radi (reklo bi se da pristupa poslu "preko neke stvari"), a već je u nekoliko navrata okom kamere uhvaćen u situaciji gdje svi nešto rade (lopatare, grtaju, čaćkaju i slično), a on stoji i umjesto lopate, krampa ili nekog trećeg alata u rukama drži - mobitel.