srijeda, 22.10.2014.
Zašto nestaju slike sa blogova?
Ponekad se može primjetiti kako u starijim postovima na blogovima u postovima nedostaju slike. Bilo da je na njihovim mjestima praznina, bilo da se umjesto slike prikazuje logo servera na kojem se slika nalazila. Koliko god da ta pojava ponekad bila iritantna, razlog je zapravo vrlo banalan; problem nije u blogu servisu, već u lokaciji (internetskoj adresi) na kojoj se slika nalazi(la).
Naime, za postavljanje slika na blogove, uglavnom se koriste nezavisni servisi za upload slika, kao što su npr. Imageshack, Postimage, Photobucket ili TinyPic. Kada je neka slika jednom uploadana na takav servis, nju se može, pomoću odgovarajućeg linka na tu sliku i malo HTML koda, postaviti (kako bi se engleski reklo "embedati", a po naški bi ti valjda bilo "uglaviti"?, op.a.) na bilo koju web stranicu. (Na sličnom principu funkcionira i postavljanje filmića sa YouTube-a.)
Štoviše tu istu sliku koja se nalazi na jednom mjestu, moguće je linkanjem zapravo postaviti na neograničen broj web stranica - link tu sliku ne umnaža već je samo "povuče" sa originalne lokacije kako bi se prikazala na željenoj web stranici. Iako se slika prikazuje na nekoj web stranici, ona je zapravo tamo samo virtualno.
Ako se kojim slučajem dogodi da ta slika, iz nekog razloga, bude uklonjena sa svoje originalne lokacije (ako bude izbrisana, preimenovana, ako se sruši server na kojem je postavljena isl.) na svim web stranicama gdje je postavljena pomoću linka, ona će nestati, zbog toga što njen link više neće voditi na pravu adresu, ili neće voditi nikuda.
U takvim situacijama, kad slika nestane, zapravo je jedina opcia ponovo uploadati tu sliku, i u postu popraviti link do te (nove) slike.
ponedjeljak, 20.10.2014.
Skrivena kamera!
Još malo skrivene kamere...
petak, 17.10.2014.
Malo kritike foto-blogova
U moru blogova, postoje i takozvani foto-blogovi na kojima dominiraju fotografije, a ne tekstovi. Evo, u nedostatku inspiracije, jedan subjektivni osvrt na nekoliko foto-blogova iz Blog.hr blogosfere:
Alexxl
(link)
Dokumentarizam i foto-reportaža su oduvijek smatrane najtežim oblikom fotografije. Pogotovo je izazov kada je sam fotograf ujedno i autor onoga što dokumentira. Iako nisu neka estetska čuda od fotografije (sa danas obaveznim "wow-efektom"), hrana na njima ponekad izgleda toliko dobro da bi kod nekih zasigurno izazvala neodoljivu potrebu žvakanja monitora.
Bablfotograf
(link)
Kod snimanja portreta nije umjetnost snimiti čovjeka kako izgleda već u toj snimci zabilježiti i dio njegove osobnosti. Pogotovo još kad su osobe obični ljudi anonimusi (za većinu portretiranih nikad nisam čuo, op.a.). Ponekad tehnički fotografije malo tehnički "šepaju" (mutnjikavost i zrnatost), no u biti se sve svodi više na sadržaj, a ne tehničku izvedbu.
Fotografske priče
(link)
Čovjek je profesionalac, tako da kvaliteta fotografija i motivom i tehnički na razini. Iako osobno nisam pretjerani ljubitelj takve vrste fotografije, nema im se što prigovoriti.
GP-Zagrebancije
(link)
Nulla dies sine linea. Niti jedan dan bez "crtice". A svaka "crtica" je vjerojatno ili najbolja fotka tog dana ili neka iz arhive. Uz to sve fotografije su stilski vrlo dobro usklađene. Nema neke ozbiljnije zamjerke po pitanju kadrova i kvalitete, iako je uobičajen stav dokumentarista i "uličara" da je bolje snimati "šircem" ane "telcem", no to je više stvar samog autora i njegovog stila.
Nachtfresser
(link)
Reklo bi se kako je jedna mutna fotografija je greška, deset mutnih fotografija su eksperiment, a tisuću mutnih fotografija... to je već stil!
srijeda, 15.10.2014.
Kad autora optuže da je ukrao vlastitu sliku
Krađe fotografija su danas vrlo česta pojava. Mnogi ignoriraju autorska prava i pronalaze isprike, ako budu otkriveni od strane autora. Međutim, nedavno se dogodio slučaj gdje su za krađu fotografija optužili - autora (točnije autoricu)!
Kako se dogodila situacija?
Autorica je snimila jednu fotografiju i objavila je na svojem profilu (na jednom fotografskom portalu i Facebooku). Zatim je stavila tu fotografiju i na jednu fotografsku Facebook grupu, u kojoj ju je admin grupe odmah optužio da je - ona ukrala fotografiju, i to ne sa jedne već sa dvije stranice!?
Što se zapravo dogodilo? Netko je autoričinu fotografiju "posudio" i zakeljio na neku drugu web stranicu bez njenog znanja i pod drugim imenom, a kako je admin grupe našao tu fotografiju tamo, a ne na autoričinom profilu, naravno, došao je naprečac do zaključka da je ova "ukrala" (svoju vlastitu) fotografiju...
Uglavnom, razvoj situacije može se pratiti ovdje:
napali me da sam ukrala fotku
Inače, par savjeta kako zaštititi fotografije od krađe: LINK
utorak, 14.10.2014.
Ko to tamo peva?
U Četvrtak, 30.10.2014. , u gostioni "Pod starim krovovima", Zagreb, Gornji grad, Basaričekova 9, biti će otvorena izložba fotografija Rodoljuba Jovanovića, sa snimanja legendarnog filma "Ko to tamo peva". Slobodana Šijana. Događaju bi, prema najavi objavljenoj na Facebooku, trebao pristustvovati i dio originalne glumačke postave.
Izložba će biti otvorena do 1.12.2014.
srijeda, 08.10.2014.
Formula narcisoidnosti
N=S/h
Razina narcisoidnosti jednaka je broju snimljenih "selfija" po satu...
(link sa: 9GAG)
subota, 04.10.2014.
Fotograf na lopati
Jedan sam od onih koji zbog nemogućnosti pronalaženja posla u svojoj struci ili nečemu dovoljno sličnom, primoran kućni budžet krpati kako god zna i umije. Kako na građevini uvijek ima posla, tako sam zbog nužde jedan od onih koji se sezonski zaposlio kao "pomoćni bagerista" - fizički radnik koji ide lopatom tamo kuda ne može bager. I to već više od nekoliko sezona za redom.
Naime, kako se danas grafičkom i fotografskom strukom praktički bavi svaka šuša koja si može priuštiti kompjuter s photoshopom i/ili dovoljno skupu fotografsku opremu, i ima vezu, tako se događa da oni školovani, bez veze, mogu birati da li će raditi van struke bilo kakav "no brainer" posao (lopatarenje, skladište, berba isl.), ili čamiti na burzi. Svakako da je bolja opcija raditi bilo što, pa makar i fizički posao.
No jedan problem vezan za fizičke poslove, pogotovo po pitanju rada "na lopati" je slijedeći:
Na lopati uglavnom, uz rijetke iznimke, rade ljudi niskog ili nikakvog obrazovanja; nerjetko je to tek osnovna škola ili čak i manje. Ista stvar je i sa razinom opće kulture dotičnih; tako većina u slobodno vrijeme sluša narodnjake, gleda nogomet, igra kladionicu, pije alkohol u popriličnim količinama i fućka za ženama u prolazu (ili ih komentira). U takvom okruženju introvert sa četverogodišnjom srednjom školom i (zbog objektivnh razloga) nezavršenim fakultetom, koji se u slobodno vrijeme bavi fotografijom, najradije sluša klasičnu muziku, trudi se u blizini žena ponašati kao gentleman (ne fućka i ne komentira), i svojski razmišlja o poslu, uvijek ispada kao neki "čudak" i "outsider" jer se ne uklapa u stereotip. Bez obzira što jednako dobro obavlja posao (lopatarenje) kao i oni koji se uklapaju u stereotip.
Inače, na samo spominjanje fotografije kao "slobodne aktivnosti", reakcije su uglavnom dvojake, od onih koji su totalno anti-fotografski raspoloženi (većina), do onih koje fotografija kao takva zanima, ali se nemaju vremena ni mogućnosti ozbiljnije time baviti. I dok je prvima bilo kakvo snimanje na gardilištu povod za galamu, nerjetko i prijetnje fizičkim razračunavanjem, ovim drugima je (naravno, uz uvijet da ih se snima dok nešto rade, a ne dok stoje) to zgodna uspomena s posla.
petak, 03.10.2014.
Zagrebački fotosajam 2014
Zagrebački fotosajam, Subota, 25.10.2014. od 10-16h u Hypo Centru.
Zagrebački Fotosajam 2014
četvrtak, 02.10.2014.
40 filmova o fotografiji
Evo jedan popis od 40 filmova, što igranih, što dokumentarnih, koje bi svaki ozbiljniji fotograf trebao pogledati.
40 Movies about photography every photographer should watch
