Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/toco1980foto

Marketing

Fotograf na lopati

Jedan sam od onih koji zbog nemogućnosti pronalaženja posla u svojoj struci ili nečemu dovoljno sličnom, primoran kućni budžet krpati kako god zna i umije. Kako na građevini uvijek ima posla, tako sam zbog nužde jedan od onih koji se sezonski zaposlio kao "pomoćni bagerista" - fizički radnik koji ide lopatom tamo kuda ne može bager. I to već više od nekoliko sezona za redom.

Naime, kako se danas grafičkom i fotografskom strukom praktički bavi svaka šuša koja si može priuštiti kompjuter s photoshopom i/ili dovoljno skupu fotografsku opremu, i ima vezu, tako se događa da oni školovani, bez veze, mogu birati da li će raditi van struke bilo kakav "no brainer" posao (lopatarenje, skladište, berba isl.), ili čamiti na burzi. Svakako da je bolja opcija raditi bilo što, pa makar i fizički posao.

No jedan problem vezan za fizičke poslove, pogotovo po pitanju rada "na lopati" je slijedeći:

Na lopati uglavnom, uz rijetke iznimke, rade ljudi niskog ili nikakvog obrazovanja; nerjetko je to tek osnovna škola ili čak i manje. Ista stvar je i sa razinom opće kulture dotičnih; tako većina u slobodno vrijeme sluša narodnjake, gleda nogomet, igra kladionicu, pije alkohol u popriličnim količinama i fućka za ženama u prolazu (ili ih komentira). U takvom okruženju introvert sa četverogodišnjom srednjom školom i (zbog objektivnh razloga) nezavršenim fakultetom, koji se u slobodno vrijeme bavi fotografijom, najradije sluša klasičnu muziku, trudi se u blizini žena ponašati kao gentleman (ne fućka i ne komentira), i svojski razmišlja o poslu, uvijek ispada kao neki "čudak" i "outsider" jer se ne uklapa u stereotip. Bez obzira što jednako dobro obavlja posao (lopatarenje) kao i oni koji se uklapaju u stereotip.

Inače, na samo spominjanje fotografije kao "slobodne aktivnosti", reakcije su uglavnom dvojake, od onih koji su totalno anti-fotografski raspoloženi (većina), do onih koje fotografija kao takva zanima, ali se nemaju vremena ni mogućnosti ozbiljnije time baviti. I dok je prvima bilo kakvo snimanje na gardilištu povod za galamu, nerjetko i prijetnje fizičkim razračunavanjem, ovim drugima je (naravno, uz uvijet da ih se snima dok nešto rade, a ne dok stoje) to zgodna uspomena s posla.

Post je objavljen 04.10.2014. u 18:33 sati.