Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 27.08.2013.

Kvantiteta nekvalitete

Pojava da ljudi na internet stavljaju smeće od fotografija dobila je zamah gotovo epidemijskih razmjera nakon pojave mobitela sa ugrađenim kamerama i raznih društvenih mreža poput facebooka. Na društvenim mrežama gotovo da se ne može izbjeći korisnike kojima je 99% fotografija snimljeno mobitelom, a od tih fotografija 99% ih je mutno, streseno, zrnato ili sadržajem kadra totalno nezanimljivo (ili čak štoviše glupo).

Nadalje, pojavom tzv. "pametnih telefona", razvijene su čak i posebne aplikacije koje gotovo trenutačno omogućavaju upload takvih slika na internet. To zapravo i ne bi bio problem da većina onih koji koriste dotične mobitele, prije stavljanja slika na net naprave selekciju, tj. da dobro procijene da li se neku fotografiju stvarno isplati staviti na net, već se uglavnom čini suprotno - dotični na net bez ikakve selekcije istovare doslovno sve slike koje su u nekom trenu snimili (pa se događa da u albumima ima i 5-6 gotovo identičnih slika), jer im se zbog previše samopouzdanja i lijenosti neda trošiti vrijeme na bilo kakvu selekciju fotografija. Društvene mreže poput Facebooka, te "rozi blogovi" su takvih loših fotografija prepuni...

Korisnike koji na takav način zatrpavaju net u grubo bi se moglo podjeliti u ove kategorije:

1. Egotriperaši željni pažnje - Dotična kategorija ljudi ima opsesivnu porebu sve oko sebe u svakom trenutku izvještavati "kako su izgledal, gdje su bili, što su radili", te redovito kelje po netu fotografije sebe ili sebe i svojeg društva (gdje obavezno dominiraju self-shotovi ili fotografije u glupim pozama/izrazima lica) - da svi vide odjeću, šminku, frizuru i/ili društvo kao se "zabavlja".

2. Preponosni novopečeni roditelji - Tu uglavnom prednjače žene koje nakon poroda dobiju neku čudnu egzibicionističku potrebu da moraju na društvenim mrežama svima pred nos stavljati gomilu slika svojeg podmladka, pa u jednom danu zakelje i nekoliko desetaka slika svojeg derišta iz svih mogućih uglova i u svim mogućim (ponekad i prilično nezgodnim/privatnim) situacijama. Inače, takve mamice su uglavnom one koje se najčešće bune kad je na ulici u blizini njihovog djeteta neki nepoznati fotograf.

3. Preponosni vlasnici kućnih ljubimaca - Slično kao i novopečeni roditelji, stavljaju na tone slika svojeg ljubimca u svim mogućim pozama i iz svih mogućih uglova.

4. Egzibicionistički nastrojeni zaljubljeni parovi - Takvi ljudi koji po društvenim mrežama i rozim blogovima kelje fotografije kako se ljube ili već na neki drugi način razmjenjuju nježnosti sa svojim partneri(ca)ma, nisu svijesni da tako zapravo samo ostavljaju dojam da su u vezi da bi se drugima mogli hvaliti time kako su u vezi. Osim toga, nerjetko upravo takvi najviše protestiraju ako ih netko na javoj površini snimi u izmjenjivanju nježnosti tvrdeći kako "to narušava njihovu privatnost".

5. "Umjetnički" fotografi - Uglavnom su to vlasnici "pametnih telefona" koji misle da je za umjetnost dovoljan mobitel s kamerom te par "kreativnih" filtera u nekom instant programu za obradu slike (a la Instagram), a svaki "lajk" ili pozitivni komentar im uglavnom bude samo poticaj da štancaju još smeća...

Osim toga, gotovo svi gore navedeni slučajevi su najčešće izuzetno osjetljivi na bilo kakve kritike vezane uz njihove postupke, te kvalitetu fotografija, a od negativnih kritika se uglavnom brane da su kritičari "ljubomorni" (na što? fotografsko neznanje, nedostatak kriterija i nesavijesnost glede vlastite privatnosti? op.a.) ili "ako im se ne sviđa neka ne gledaju" (što je ponekad dosta teško izbjeći na društvenim mrežama, bez micanja nekoga sa liste prijatelja op.a.).

I na kraju još bi možda bilo dobro spomenuti to da je prvo i glavno pravilo za stavljanje bilo kakvih fotografija , da se na internet ne stavljaju fotografije koje se i inače nebi pokazivale drugim ljudima. No to se ne odnosi samo na sadržaj fotografija, već i na njihovu estetsku i tehničku kvalitetu općenito.

A osim toga, mnogi nisu svijesni da je mobitelom, iako teoretski lakše snimati zbog toga što je samo potrebno pritisnuti jednu tipku, zapravo mnogo teže dobiti tehnički kvalitetnu fotografiju, s obzirom da puno više ovisi o vanjskim faktorima (svijetlu) koji zapravo određuju kako će "automatika" pri okidanju podesiti parametre slike... S druge strane, neke osnove estetike i poznavanje pravila kompozicije se lako nauče, ali nekima i to predstavlja problem.