petak, 11.01.2013.
Spotteri
Postoje ljudi koji, puni entuzijazma, fotografiraju razna prevozna sredstva - avione, vlakove, brodove, uglavnom sve ono što plovi, vozi ili leti. Među njima su svakako njazastupljeniji oni koji snimaju zrakoplove (tzv.planespotteri) i vlakove (tzv. trainspotteri).
Međutim, postoji jedan problem vezan uz dotične fotografe. Taj problem su službe sigurnosti. Naime, iako dotični spotteri svojim fotografiranjem ne rade ništa ilegalno, odnosno ni u kojem slučaju svojim fotografiranjem ne ugrožavaju dotična prijevozna sredstva, uvijek su na udaru sigurnosnih službi. Naravno iz "sigurnosnih razloga". Na meti su naravno svi oni sa malo boljom fotografskom opremom.
(public domain)
Kao sigurnosni razlozi najčešće se navode "opasnost od terorizma" (ili drugih sličnih subverzivnih akcija), zbog pretpostavke da svi teroristi obavezno "snimaju mete". Ta pratpostavka je naravno sasvim pogrešna (kao i većina svih pretpostavki) jer se iz pravih slučajeva terorizma i terorističkih napada vidi upravo suprotno, da teroristi prije svojih napada ne snimaju.
Naime, teroristi koji su se zabili u WTC nisu ništa snimali. Bombaši iz Londonske podzemne željeznice isto nisu ništa snimali. Timothy McVeigh koji je raznio zgradu u Oklahomi nije ništa snimao. "Unabomber" isto tako nije ništa snimao. Ekipa koja se spremala "tekućim bombama" srušiti zrakoplove - nije ništa snimala. Paletsinski samoubojice ne snimaju prije svojih napada. Pripadnici IRE, ETE i sličnih skupina prije svojih napada također nisu ništa snimali...
Inače, pretpostavka da teroristi snimaju svoje mete dolazi prvenstveno iz loših akcijskih filmova u kojima glavni junaci u nekom trenutku otkrivaju skrovište negatica u kojem se u svrhu dramatizacije radnje obavezno mora nalaziti pano sa fotografijama "meta".
U Americi je pak službena državna propaganda, a kojoj je cilj prvenstveno sijanje panike, čak otišla čak toliko daleko da pokušava prikazati svakog s kamerom u ruci kao potencijalnog terorista!. Gotovo identična stvar se događa i u Velikoj Britaniji.
No bez obzira na to što činjenice dokazuju upravo suprotno ustaljenim pretpostavkama sigurnosnih službi, dotični se i dalje toga slijepo drže, tako da se može jedino postaviti pitanje o njihovim intelektualnim kapacitetima, s obzirom da vrijeme uporno troše na potpuno nebitne stvari, tj. "preventivno" djelovanje protiv fotografa!
Do koje mjere se službe sigurnsoti troše vrijeme na gluposti dovoljno govore neke situacije iz nedavne prošlosti, kao npr. ona kada je jedan čovjek ukrao bakar iz aerodromske trafostanice na zagrebačkoj zračnoj luci, čime je onesposobio rasvijetu piste i ugrozio zračni promet; da stvar bude još smješnija, dotičnog kradljivca je zaustavio "obični" djelatnik zračne luke, a ne pripadnici službe sigurnosti kojima je to posao! (vjerojatno su zaštitari bili prezauzeti "opasnim" fotografima op.a.) (LINK)
Zanimljivo je i to da zagrebački aerodrom Pleso ima posebna pravila prema kojima se za svako fotografirane (i privatno i koercijalno) treba tražiti posebne dozvole, počeši od samog aerodroma, pa do dozvola zračnih prijevoznika čije se avione namjerava snimati... Zagreb-airport: Snimanje i fotograiranje
Događalo se da su ljudi koji su fotografirali na aerodromima, pa čak i oni koji nisu bili na poručju aerodroma, već snimali sa okolnih livada, cesta ili negdje dalje, na koridorima kojima se kreću zrakoplovi, bivali privođeni i zadržavani na ispitivanju od strane policije, pri čemu su bili rešetani glupostima tipa "zašto snimaju", "za koga snimaju", "što će im slike", "što namjeravaju" i tome slično...
No s druge strane, kad god se doista dogodi neka avionska nesreća, prva stvar koju te iste sigurnosne službe i policija čine jest da ispituju javnost ima li tko možda snimku nesreće i pada zrakoplova; odjednom su im planespoptteri, koje inače maltretiraju gdje god i kad god stignu, "najbolji prijatelji"...
Dogodilo se mnogo situacija da su upravo amaterske slike značajno pomogle u utvrđivanju okolnosti avionskih nesreća! Tako je jedna amaterska fotografija otkrila je da je uzrok pada zrakoplova Japan Airlines 123 lom repnog stabilizatora. Kod pada American Airlines 191, koji se srušio odmah nakon polijetanja, na amaterskoj fotografiji se vidi da je ovome otpao jedan motor. I kod nesreće Concorda, također su amaterske snimke pokazale što se događalo sa avionom neposredno prije pada...
Možda bi "ekspertima za sigurnost" (koji očito žive u svijetu svojih pretpostavki koje nemaju veze sa stvarnošću, op.a.) nacrtati da su u svim slučajevima padova zrakoplova, odnosno otmica, podmetanja bombi, sabotaža i sličnoga, najčešće bili odgovorni oni koji su se ukrcali u zrakoplove (i sa sobom unijeli bombu ili neko oružje) ili su radili na održavanju zrakoplova ili utovaru prtljage, a ne fotografi koji su stajali sa strane i pritiskali okidače na fotoaparatima.
Isto tako, po pitanju fotografiranja vlakova situacija je vrlo slična kao i sa fotografiranjem zrakoplovima; trainspotteri su nerjetko na meti zaštitara ili policije, koji ih tjeraju sa kolodvora, zabranjuju snimanje ili traže dozvole za snimanje, iako su prostori uz prugu javne površine.
(foto: Toco1980, sva prava pridržana)
Usput, kako je nedavno u Podsusedu vlak naletio na nekakvu eksplozivnu napravu, a u medijima neki spominju čak i mogućnost da se radi o terorizmu, moglo bi se (po dobrom starom običaju sigurnosnih službi) dogoditi da se iz "sigurnosnih razloga" i "radi prevencije" opet sigurnosne službe okome na trainspottere.
No, čini se da se zaboravlja ili namjerno zanemaruje to da su spotteri svih mogućih vrsta zapravo oni koji će prvi, ukoliko zamjete nešto sumnjivi i nenormalno, to dojaviti policiji i sigurnosnim službama, i što je najvažnije, to i snimiti, kako bi, ako se doista dogodila neka ilegalna aktivnost, za to postojao dokaz.
