Fotografi svih zemalja naoružajte se...

srijeda, 09.01.2013.

Fotografski šalabahter

Mnogi fotografi ili ne znaju, ili nisu sigurni koja su njihova zakonska prava. To zna biti problem kad god dođe do susreta sa nekim kome "jako smeta fotograf/otoaparat", bilo da se radilo o nekoj službenoj osobi, ili nekom prolazniku koji izigrava samozvanog redara.

S druge strane baš između onih kojima "jako smetaju fotoaparati i fotografi" ima puno onih koji misle kako znaju sve, a zapravo nemaju blagog pojma; citiraju nepostojeće zakone ili uporno pokušavaju svoja pogrešna uvjerenja (koja su često rezultat ili osobnih interpretacija nekih događaja ili konformizma) nekome prikazati kao zakon, ponekad koristeći i argument sile.

Dakle...

1. Na javnim mjestima fotografiranje je generalno dozvoljeno (ako ne postoji posbeno istaknut znak zabrane); na ulicama, trgovima, tržnicama, igralištima, plažama, u parkovima i na ostalim sličnim mjestima smije se fotografirati sva bića (muškarce, žene, djecu, starce, pse, mačke...), stvari (automobile, zgrade, kioske, žardinjere...) i pojave (vremenske nepogode, automobilske i druge nesreće, prosvijede, radove...). Zakonski nije potrebna ničija dozvola, a pitanje nekoga za dozvolu je tu samo stvar fotografovog izbora i/ili kurtoazije.

2. Snimanje djece na javnim mjestima niti po jednom zakonu nije zabranjeno, osim u par iznimnih specifičnih slučajeva (vidi točku 6.!), te niti jedan zakon ne propisuje obvezu da fotograf mora za snimanje djece na javnom mjestu tražiti dozvolu roditelja.

3. U objektima i na prostorima koji su de facto javni, ali su de jure u nečijem vlasništvu ili pod nečijom upravom (razni kolodvori, trgovački centri, sportski ili muzejski kompleksi, privatne plaže i slično), vlasnik/upravitelj može zabraniti snimanje u objektu ili na terenu, ali ne može zabraniti snimanje objekta ili terena sa javne površine. Uz to, ako takva zabrana postoji, tada na svim ulazima moraju biti istaknuti znakovi te zabrane.

4. Ako nema znaka zabrane, tada nema zabrane (bez obzira što netko govorio ili mislio)! Ako znak postoji, tada zabrana koja je označena znakom vrijedi tek iza znaka zabrane. Isto tako ona se u tom slučaju mora apsolutno jednako odnositi na sve, bez obzira čime snimali (SLR, kompakt ili mobitel), jer se u suprotnom radi o diskriminaciji, koja je protuzakonita.

5. Privatnost na javnom prostoru ne postoji. Svatko ima pravo na privatnost samo u svojim privatnim prostorima (u kući ili stanu), ili prostorima koji su zaštićeni od pogleda (kabine za presvlačenje, javni WC isl). Kome je do "privatnosti" na javnom prostoru dužan si ju je sam na neki način osigurati.

6. Ono što je zakonom zabranjeno i kao tako kažnjivo jest:
a) snimanje ljudi u njihovim privatnim prostorima, ili prostorima koji su zaštićeni od pogleda, ako osobe nisu dale pristanak da ih se snima.
b) snimanje dječje pornografije (slika koje prikazuju djecu u seksualnim aktivnostima ili njihove spolne organe),
c) snimanje vojnih objekata i opreme (ovo vrijedi samo za vrijeme ratnog stanja!)
d) kršenje istaknutih znakova zabrane fotografiranja

7. Bez obzira koliko se netko (prolaznik ili neka službena osoba) služio zastrašivanjem fotografa jer im smeta fotografiranje, ono ne uvećava njihova prava i/ili ovlasti, niti umanjuje prava fotografa. Prijetnje nasiljem, nanošenje ozlijeda, kao i fizički napad, otimanje i oštećivanje opreme su sve kaznena djela (a ako se radi o službenim osoama i teško kršenje službenih ovlasti).

8. Na javnoj površini nitko nema pravo ili ovlasti zabranjivati snimanje (pogotovo ako nema nikakvog znaka zabrane), bilo da se to radilo o prolazniku, zaštitaru ili policiji.

9. Policija na javnom mjestu ima ovlast zabranjivati snimanje iznimno ako se radi o osiguravanju mjesta zločina (ona mjesta ograđena policijskom trakom gdje se obavlja očevid), i to samo ako je to u interesu istrage. (Kako je već rečeno, svo ostalo fotografiranje na javnim mjestima nemaju ovlasti zabranjivati.)

10. Niti policija niti zaštitari nemaju ovlast zahtjevati brisanje fotografija ili uništavanje filma, nakon što su fotografije već snimljene. Takvu ovlast ima samo sud, i to ako utvrdi da su fotografije iz nekog razloga ilegalne.

11. Ovlast privremenog oduzimanja predmeta (fotoaparata, filmova, memorijskih kartica...) ima samo policija, i to samo ako ima ili osnovanu sumnju da je počinjeno neko kazneno djelo, ili ako ima sudski nalog koji nalaže oduzimanje predmeta (radi pretrage, vještanja isl). Za svako oduzimanje mora obavezno biti izdana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta.

12. Prolaznici i zaštitari imaju pravo zadržati osobe do dolaska policije samo u situacijama kada se osnovano sumnja da je počinjeno neko kazneno djelo. Bilo kakvo drugo zadržavanje je protuzakonito.