petak, 09.03.2012.
Tko kome ide na živce?
Fotografi kao da danas gotovo svima "idu na živce". To se često može vidjeti već po kometarima koje fotografi gotovo svakodnevno mogu čuti na ulici od prolaznika kojima "idu na živce", a koji variraju od komentara tipa "Joj pa kud baš mene! Baš ste naporni!", pa do "Vas fotografsku/novinarsku gamad treba pobiti!" Sličnih se stvari može pročitati i na raznim internetskim forumima. Kako god se okrene, "zato što nekome idu na živce" fotografi redovito moraju trpiti razne neugodnosti, i doslovno biti vreća za udaranje likovima kojima treba i najmanji povod za ispucavanje frustracija i liječenje kompleksa.
(public domain)
Upravo zato što nekome "fotografi i fotografiranje idu na živce", sve češće samozvani dušebrižnici i dežurni zaštitari kao da jedva čekaju da se obruše na nekog fotografa! Tako se danas praktički na svakom koraku pokušava ograničavati, provjeravti, kriminalizirati ili jednostavno maltretirati fotografe. Izmišljaju se zabrane, postavjaju znakovi, štoviše praktički kao da postoji prava antifotografska propagandna mašinerija kojom se pokušava izvesti opća represija fotografije, a sve se nastoji opravdati nekakvom prevencijom po pitanju "sigurnosti", "privatnošću", borbom protiv pedofila, voajera, terorista...
No kome redovito fotografija ide na živce? Ljudima poput raznih kriminalaca, zabušanata, zatim psihijatrijskim slučajevima... svi oni imaju savršen razlog zašto im fotografija "ide na živce". No naravno ti isti uporo tvrde kako je problem uvijek u fotografima, a ne u njima samima.
No što je sa drugim stvarima koje također nekima isto jako "idu na živce"?
Nekima recimo idu na živce nogometni navijači. No svejedno se ne događa da se nogometnim navijačima (u najmanju ruku ljudima koji oko vrata nose šal nogometnog kluba) negdje "preventivno" ograničava ili zabranjuje pristup ili boravak, što bi se svakako moglo činiti uz "objašnjenje" kako su neki od dotičnih skloni izazivati nerede, razbijati imovinu, da su nacionalistički i rasistički nastrojeni, alkoholičarskih sklonosti i tome slično. No iz nekog razloga to se ne radi.
Nekima pak idu na živce babe koje u sredstva javnog prijevoza doslovno jurišaju, laktareći se i gurajući, kada vide slobodno sjedalo. Ili pak gurkaju sve ispred sebe jer žele što prije izaći van, iako i oni izlaze van. A nerjetko, ako nije po njihovom, počaste okolinu "spominjanem bliže i daljnje rodbine". No nigdje nema znakova zabrane za takve stvari, niti inicijativa da se npr. penzionerima zabrani ili ograniči upotreba sredstava javnog prijevoza.
Nekima ide na živce zvonjava sa crkvenog tornja nekoliko puta dnevno. Pogotovo onima koji nisu vjernici, a imaju crkvu u bliskom susjedstvu. No zanimljivo da se ne pokušava zabraniti zvonjavu zbog buke koju je dotična stvar sposobna proizvoditi , iako u nekim slučajevima doslovno može biti zaglušujuća.
Nekima idu na živce svi vozači koji voze oko njih dok sudjeluju u prometu - svi oni koji voze brže od njih samih su "manijaci", a oni koji voze sporije su "retardirani idioti."...
Štoviše kao primjere bi se moglo navoditi beskonačno mnogo drugih stvari kao što su razni oblici aktivizma, fanatizma, prirodnih pojava, ljudskih obrazaca ponašanja i sličnoga, jer gotovo da nema čovjeka na planeti kojemu barem nešto ne ide na živce!
No, kada bi se išlo za time da se nešto zabranjuje iz jedinog razloga što to "nekome ide na živce" (a neki nažalost doista na takav način razmišljaju i to zagovaraju, i to često oni koji sebe zapravo smatraju velikim liberalima!!), uskoro bi postojalo toliko zabrana da bi se Staljinova Rusija, Hitlerova Njemačka i Pol Potova Kambodža činile kao države vrlo velikih ljudskih sloboda!
Tako nije nimalo čudno da postoje i ljudi kojima temeljito idu na živce upravo ljudi kojima sve ide na živce!
Gledano sa neke objektivne i moralne strane, ako neka radnja nekome ili nečemu direktno ne šteti, tada ta radnja ni na koji načn nebi smjela biti zabranjena! Bez obzira što nekome tko ima visoko mišljenje o sebi možda "ide na živce". A pogotovo što se tiče fotografiranja, nečija animistička vjerovanja (tipa da aparat krade dušu), druga slična praznovjerja (da uzrokuje smrt), razni stereotipi, paranoja, "dušebrižništvo" i izvitoperena logika su tu potpuno nevažan faktor.
