Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 12.02.2012.

Fotkanje po snijegu

S obzirom da je "lijepa naša" u zadnje vrijeme obilno prekrivena bijelim pokrivačem, kojega neki vole (uglavnom djeca i neki fotografi), a neki ne (počevši od ljudi koji imaju auto), možda bi bilo dobro reći koju riječ s time u vezi...

Jedan od najvećih problema fotografiranja po snijegu je mjerenje svijetla za ispravnu ekspoziciju - ispravna ekspozicija određuje koliko će slika biti svijetla (tamna). Naime, čisti bijeli snijeg ima jako visoku refleksiju svijetla (tzv. "bjelinu"). Upravo zbog te vrlo velike refleksije svijetla događa se da kod mjerenja svijetla svjetlomjer misli kako treba skratiti ekspoziciju, a što redovito rezultira time da slike ispadaju pretamne - snijeg ispadne sivkast umjesto bijel, dok sve drugo tamnije bude jako podeksponirano ili sasvim crno.

To se može riješiti na nekoliko načina....

Prvi način je da se kod snimanja na snijegu aparat (ako to omogućava) podesi da namjerno preeksponira snimke za cca. jednu blendu. Kod digitalije to nije problem, jer se može vidjeti dobiveni rezultat na ekranu, i prema dobivenom rezultatu napraviti potrebnu korekciju po sistemu pokušaja i pogreške.

Drugi način (koji je posebno koristan kod snimanja filmom) jest odabrati neku referentnu stvar koja treba biti ispravo eksponirana i nakon što je na toj stvari svijetlo izmjereno, više se ne mijenaju postavke ekspozicije ako se ne promijene svijetlosni uvjeti. Ljudi koji snimaju na film, vole koristiti tzv. "zonski sustav", a ekpoziciju odrediti tako da svjetlomjerom ili aparatom očitaju refleksiju svijetla sa svojeg dlana (bez rukavice naravno), ili pak, ako je imaju, upotrijebe tzv. sivu kartu.

Naravno, onaj treći i najlakši način jest u nekom programu za obradu, kod pretamnih slika naknadno korigirati tonove i kontrast.