Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 18.12.2011.

Razgovor ugodni naroda fotografskog

Iako fotografi danas često imaju neguodnosti samo zbog toga što oko vrata nose fotoaparate (u kojima mnogi iz ovog ili onog razloga vide "opasnost") ipak ima i situacija koje su dijametralno suprotne - situacija u kojima su ljudi prilično prijateljski nastrojeni prema fotgrafima, vole malo popričati ili su spremni čak i pozirati, a sve prema onome "ljudi smo i dogovorit ćemo se".

Tako je jednom prilikom jedan čovjek upitao:
- "Pardon, mladi gospon, jel vi to profesionalno ili amaterski?"
- "Amaterski... kak bi se reklo, igram se Toše Dabca."
- "A, to mi je drago čut, znate ja sam dugo vremena radio kao profesionalni fotograf, i drago mi je kad vidim da mladi ljudi vole fotografiju."

Jednom drugom prilikom neki je majstor odčepljivao šaht na ulici ispred jednog lokala. Kada je vidio da je snimljen, uslijedilo je standardno pitanje "za koje novine?". Nakon objašnjenja da nije za novine već radi hobija i umjetnosti, dotični je zamolio ako bi mogao dobiti sliku, da on tu radi na obnovi lokala. Desetak minuta kasnije (koliko je trebalo do obližnjeg foto-studija i natrag), dobio je sliku i bio sav sretan.

Kod Kamenitih vrata se jednom dogodilo da se istovremeno sasvim slučajno na istom mjestu okupilo nekoliko fotografa koji su stajali i čekali da se kadar isprazni od viška ljudi; tih nekoliko minuta prošlo je uz ćaskanje koje je uključivalo razmjenu iskustva i mišljenja o fotografiji, filmovima, objektivima, kadru itd.

Prije nekoliko dana ispred zagrebačke katedrale jedan je čovjek parkirao bicikl s prikolicom koji su bili čitavi okićeni slikama svetaca, političara i raznim drugim ukrasima. Čim je vidio uperen fotoaparat, vlasnik dotičnog bicikla je veselo započeo razgovor kako mu je drago da se nekomu sviđa njegov bicikl i pitao ako bi mogao dobiti 5 ili 10 kuna za slikanje. Nakon što ih je dobio gotovo je euforično uzviknuo "Sad možeš da slikaš koliko god hoćeš". Čak je sugerirao s koje strane bi bilo dobro snimiti, i namještao detalje i ukrase "da se bolje vide".

No ono najveće iznenađenje se dogodio na Cvjetnom trgu, nedugo nakon otvaranja novog trgovačkiog centra:
- "Oprostite, jeste li vi Toco?"
- "Jesam.... pardon, da li se mi znamo?"
- "Ne. Ali znate ja redovito pratim vaše fotografije na Fotozinu. Znate ja jako volim Zagreb i vaše fotografije mi se jako sviđaju."
Tko bi rekao da i totalni fotografski "anonimusi" imaju obožavatelje?