Danas se redovito troše ogromne količine novca i vremena na kriminaliziranje nedužnih zbog bujne mašte tzv. "eksperata za sigurnost". Istovremeno, izgledni načini za počinjenje atentata, terorističkih napada i sličnih nepodopština svejedno ostaju nepokriveni. To je prvenstveno iz razloga što dotični "eksperti" nisu od vlastite imaginarne šume sposobni vidjeti realno drvo, već vjeruju da ako se nešto može dogoditi, da će se to dogoditi samo onako kako su to oni zamislili i predvidjeli da će se dogoditi.
Isto tako, sigurnosne službe redovito imaju potrebu ostavljati dojam da se nešto radi. Kako bi "stalno bilo posla" najlakša metoda jest izmišljanje posla traženjem (đežurnih) krivaca, najčešće u obliku neke skupine ljudi koja je relativno mnogobrojna i lako dostupna. Danas su to uglavnom fotografi. Vjerojatno nema osobe koja ne posjeduje nekakav fotoaparat da nije barem jednom negdje zbog fotografiranja zaustavljena i ispitivana, bilo od strane policije, zaštitara, tajnih agenata ili najobičnijeg prolaznika.
Ne treba spominjati da se sva antifotografska histerija uglavnom događa zbog uvjerenja kako "svi teroristi fotografiraju prije napada" što je, naravno, ortodoksna glupost, s obzirom da do sada sve činjenice govore upravo suprotno.
Koliko su zapravo sve te sigurnosne mjere, unatoč "velikom trudu" zapravo šuplje i besmislene dovoljno govore slijedeći slučajevi:
** U jednoj postaji podzemne željeznice koja je "osigurana video-nadzorom" dvojica terorista su neometano u vlak unjeli improvizirane eksplozivne naprave koje samo pukom srećom nisu ekplodirale. Ne zbog toga što na postaji postoje video nadzor i zaštitarska služba, već zbog toga što su detonatori na bombama bili defektni. Kako su bombe bile sakrivene u koferima (i tako kamerama nevidljive), tako počinitelji ni na koji način nisu na sebe privlačili pozornost; doimali su se poput običnih turista. S druge strane, danas su fotografi u podzemnoj željeznici redovito zaustavljani i provjeravani zbog "sigurnosnih razloga".
** U jednom nedavnom pokušaju rušenja aviona, čovjek se bez problema ukrcao u avion sa praškastim eksplozivom ušivenim u donje rublje, a koji samo srećom nije uspio aktivirati (došlo je do zapaljenja, ali ne i eksplozije). Sve se to dogodilo unatoč silnim mjerama osiguranja i provjera na aerodromima (pretresi, dektektori metala, rendgeni itd). Svejedno, redovito se (ponovo zbog "sigurnosnih razloga") maltretiraju svi koji se sa fotoaparatima zateknu u blizini piste i snimaju avione.
** Nedavno su u nekoliko zrakoplova otkriveni eksplozivni toneri za printere. Naizgled obični toneri za laserske printere bili su ispunjeni eksplozivom i kao teret, unatoč provjerama, bez problema ukrcani u avione. Srećom nisu eksplodirali, jer su na vrijeme otkriveni i uklonjeni, ali ne zbog mjera sigurnosti, već zbog dojave.
Koliko se pak u ime "sigurnosti" ide do "montypythonovskih" apsurda, dovoljno govori primjer da je za vrijeme nedavnog Papinog posjeta Zagrebu čak i cvijeće bilo proglašeno opasnim oružjem, te nitko nije smio niti otvoriti prozor "zbog opasnosti od snajpera", iako su se dotični Papa i sva njegova svita vozili u vozilima otpornijim na metke od prosječnog tenka. Bilo je čak i nekoliko "nemojte snimat" naredbi od policije, valjda da se nebi nekoga ugrozilo pogledom. No sve to bi bila slaba utjeha da se kojim slučajem unatoč svoj sili "sigurnosnih mjera" dogodio napad poput napada na jedan DHL-ov zrakoplov iznad Bagdada.
Kada se kaže da netko fotografira za osobne potrebe, tada se smatra da dotični fotografira za svoj foto-album ili portfolio, bez namjere da od iskorištavanja dotične fotografije ostvaruje neku novčanu dobit, čak i ako se njegov album ili portfolio nalaze na internetu.
Štoviše, uobičajena je jedna velika zabluda koja se tiče objavljivanja: Objava fotografije nije isto što i komercijalna upotreba fotografije!!!
Objava je predočenje fotografije široj masi ljudi pod sredstvom nekog oblika javnog izlaganja (npr. izložba, web stranica, facebook isl.) ili putem medija (novine, televizija).
Komercijalna upotreba fotografije jest upotreba fotografije u svrhu ostvarivanja profita prodajom fotografije, predmeta koji u sebi sadrži tu fotografiju (npr. razglednice, kalendari isl), ili iskorišavanje fotografije u svrhu reklamiranja nekog proizvoda ili usluge.
Za vrijeme nedavno održanog londonskog festivala ulične fotografije, šest fotografa, svaki u pratnji video snimatelja, zaputilo se londonskim ulicama testirati reakcije zaštitara i policije na pojavu fotografa sa velikim fotoaparatima; neki samo s aparatima, neki sa stativima, jedan čak sa velikoformatnom kamerom.
Svi su barem jednom bili zaustavljeni od strane zaštitara, a u nekoliko slučajeva bilo je i pozivanja policije, no zanimljivo da je policija zapravo radila najmanje problema.
Repertoar "razloga" koje su zaštitari navodili kao zabranu fotografiranja je bio uobičajen; od "sigurnosti", preko stajanja na (neograđenom, neoznačenom i javno dostupnom) privatnom posjedu do "naredbi uprave".
Za vrijeme terorističkog napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku, 11.9.2001. godine, zbog nemogućnosti evakuacije s gornjih katova, nekoliko ljudi je odlučilo je radije skočiti s visine nego čekati smrt od gušenja dimom. Jednog od tih ljudi zabilježio je Richard Drew, fotoreporter agencije Associated Press.
Što se fotografije tiče, na internetu se doista može naći svašta. Revnijim traženjem na određenu temu, moguće je nači zanimljive stvari. Čak i kolekciju fotografija izvršenja smrtne kazne dekapitacijom. Jedna takva kolekcija sadrži popriličan broj fotografija javnih dekapitacija snimljenih u Kini na kraju 19. i početku 20.stoljeća. Evo samo nekoliko fotografija iz inače teško gledljive kolekcije:
UPOZORENJE!
Uznemirujuće fotografije! Gledanje fotografija se ne preporuča djeci, te ljudima slabog srca, želuca i živaca! SLIKA 1, SLIKA 2, SLIKA 3 ...
Napomena: Iako će se dušebrižnici vjerojatno buniti zbog ovakvog posta, činjenica ostaje da fotografija bilježi stvarnost, koliko god ona možda u nekim trenucima nekome izgledala okrutno i "neprihvatljivo", te zbog toga zagovaraju da se takve i slične stvari ne snima i/ili prikazuje.
Općenito govoreći, demagogija je metoda kojom se nastoji od strane političara, državnh institucija, dežurnih dušebrižnika i sličnih ljudi kod širokih narodnih masa potaknuti strah, paranoja i mržnja prema nekoj osobi ili skupini osoba, zbog neke njihove osobine ili pripadnosti.
Tako u zadnje vrijeme upravo zbog antifotografske demagogije ljudi masovno razvijaju averziju prema fotografima. Ovo je posebno izraženo u zemljama kao što su SAD i Velika Britanija, gdje se medijskim manipulacijama i raznim kampanjama državnih institucija i na brzinu proguranim zakonskim regulativama, nastoji stvoriti atmosfera straha od fotografa. Nažalost, ova pojava se polako ali sigurno širi i na druge zemlje uključujući i našu.
Metode demagogije koje se najčešće koriste su:
** Poluistine - popularno znano kao i "jedna strana medalje"; radi se o tome da se iznose samo one činjenice koje su pogodne za širenje paranoje i straha od fotografa, dok se sve druge činjenice koje govore suprotno i/ili pobijaju ove prve namjerno izostavljaju i/ili zanemaruju.
** Lažni autoritet - kada se tvrdnje neke osobe koja sebe predstavlja kao autoritet za neko područje (iako to nije), nastoje nametnuti ljudima kao istinite ili poželjne. Primjer su npr. razne "preporuke" ne-fotografskih dušebrižnika i državnih institucija o tome što i kako (ne)bi trebalo snimati da bi to bilo "društveno prihvatljivo".
** Lažna dilema - predočavanje i prezentiranje nečega na način kao da postoje samo dvije (najčešće suprotne i ekstremne) mogućnosti. Tzv. crno-bijela klasifikacija. Npr. tvrdnje da su svi oni koji se zalažu za zabranu fotografiranja "pozitivci i zaštitnici", a svi oni koji se bore za prava fotografa i/ili fotografiraju "najgori kriminalci i bolesnici opasni za okolinu".
** Demoniziranje - prikazivanje nekoga i nečega isključivo u lošem kontekstu, kao nešto što je izuzetno štetno za pojedince i društvo u cjelini, najčešće na temelju nekoliko izoliranih (negativnih) slučajeva. Npr. tvrdnje da su svi fotografi isključivo ili voajeri/pedofili ili teroristi, ovisno o tome da li fotografiraju ljude/djecu ili fotografiraju sve ostalo.
** "Čovjek od slame" - metoda kod koje se nekoj osobi ili skupini ljudi dodijeljuju nepostojeće i imaginarne osobine sa jedinom svrhom kako bi se tu osobu ili skupinu diskreditiralo i omalovažavalo, iako ništa ne pokazuje da dotični doista posjeduju te osobine.
** Nepovezane činjenice - navođenje činjenica koje nemaju apsolutno nikakve veze sa situacijom ili osobom. Npr. kritizirati fotografa što "on snima skupom opremom, dok netko drugi gladuje" (pokušavajući publiku navesti na zaključak zaklučak kako je on za to odgovoran).
** Emotivni priziv - metoda kojom se sa ciljem dobivanja potpore, nastoji po svaku cijenu izazvati neka emocionalna reakcija, najčešće strah.
Sve do nedavno američka ambasada u Zagrebu nalazila se na Zrinjevcu, u samom središtu grada. Kako je Zrinjevac javni park i vrlo popularno mjesto za fotografiranje, tako su fotografi često u blizini ambasade imali problema s policijom. Tako je policija u blizini ambasade zaustavljala i legitimirala ljude sa fotoaparatima. Ne zbog toga što je to bilo potrebno (s obzirom da nigdje u blizini nije bilo znakova zabrane), već zbog zahtjeva ljudi iz same ambasade.
Prema nekim neprovjerenim izvorima, navodno su svi osobni podaci tako legitimiranih osoba nakon toga bivali proslijeđeni ambasadi, a što je pak navodno rezultiralo time da su dotični "zbog sumnjivih aktivnosti" stavljeni na "crnu listu", što bi značilo da im je ili onemogućeno ili značajno otežano dobivanje vize za ulazak u SAD.
Posebno je pak zanimljiv jedan slučaj čovjeka koji je naumio snimiti Zrinjevac camerom obscurom. Čovjek je svoju kameru, u vidu obične kartonske kutije s rupicom, učvrstio na jedno drvo u blizini ambasade. Kako je ekspozicija trebala potrajati nekoliko sati, dotični je ostavio kameru da snima. No kada se dotični nakon nekoliko sati vratio pokupiti kameru, zatekao je dio Zrinjevca blokiran od strane policije, te policajce iz protuekspolzivnog odjela koji su se spremali "uhvatiti u koštac" sa "opasnom spravom". Naravno, sve se dogodilo iz razloga što su iz ambasade uočili "sumnjivi predmet" te zatražili intervenciju policije. Naravno, čitava situacija je riješena nakon nakon razgovora s policijom i objašnjavanja o čemu se radi.
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
