Danas se redovito troše ogromne količine novca i vremena na kriminaliziranje nedužnih zbog bujne mašte tzv. "eksperata za sigurnost". Istovremeno, izgledni načini za počinjenje atentata, terorističkih napada i sličnih nepodopština svejedno ostaju nepokriveni. To je prvenstveno iz razloga što dotični "eksperti" nisu od vlastite imaginarne šume sposobni vidjeti realno drvo, već vjeruju da ako se nešto može dogoditi, da će se to dogoditi samo onako kako su to oni zamislili i predvidjeli da će se dogoditi.
Isto tako, sigurnosne službe redovito imaju potrebu ostavljati dojam da se nešto radi. Kako bi "stalno bilo posla" najlakša metoda jest izmišljanje posla traženjem (đežurnih) krivaca, najčešće u obliku neke skupine ljudi koja je relativno mnogobrojna i lako dostupna. Danas su to uglavnom fotografi. Vjerojatno nema osobe koja ne posjeduje nekakav fotoaparat da nije barem jednom negdje zbog fotografiranja zaustavljena i ispitivana, bilo od strane policije, zaštitara, tajnih agenata ili najobičnijeg prolaznika.
Ne treba spominjati da se sva antifotografska histerija uglavnom događa zbog uvjerenja kako "svi teroristi fotografiraju prije napada" što je, naravno, ortodoksna glupost, s obzirom da do sada sve činjenice govore upravo suprotno.
Koliko su zapravo sve te sigurnosne mjere, unatoč "velikom trudu" zapravo šuplje i besmislene dovoljno govore slijedeći slučajevi:
** U jednoj postaji podzemne željeznice koja je "osigurana video-nadzorom" dvojica terorista su neometano u vlak unjeli improvizirane eksplozivne naprave koje samo pukom srećom nisu ekplodirale. Ne zbog toga što na postaji postoje video nadzor i zaštitarska služba, već zbog toga što su detonatori na bombama bili defektni. Kako su bombe bile sakrivene u koferima (i tako kamerama nevidljive), tako počinitelji ni na koji način nisu na sebe privlačili pozornost; doimali su se poput običnih turista. S druge strane, danas su fotografi u podzemnoj željeznici redovito zaustavljani i provjeravani zbog "sigurnosnih razloga".
** U jednom nedavnom pokušaju rušenja aviona, čovjek se bez problema ukrcao u avion sa praškastim eksplozivom ušivenim u donje rublje, a koji samo srećom nije uspio aktivirati (došlo je do zapaljenja, ali ne i eksplozije). Sve se to dogodilo unatoč silnim mjerama osiguranja i provjera na aerodromima (pretresi, dektektori metala, rendgeni itd). Svejedno, redovito se (ponovo zbog "sigurnosnih razloga") maltretiraju svi koji se sa fotoaparatima zateknu u blizini piste i snimaju avione.
** Nedavno su u nekoliko zrakoplova otkriveni eksplozivni toneri za printere. Naizgled obični toneri za laserske printere bili su ispunjeni eksplozivom i kao teret, unatoč provjerama, bez problema ukrcani u avione. Srećom nisu eksplodirali, jer su na vrijeme otkriveni i uklonjeni, ali ne zbog mjera sigurnosti, već zbog dojave.
Koliko se pak u ime "sigurnosti" ide do "montypythonovskih" apsurda, dovoljno govori primjer da je za vrijeme nedavnog Papinog posjeta Zagrebu čak i cvijeće bilo proglašeno opasnim oružjem, te nitko nije smio niti otvoriti prozor "zbog opasnosti od snajpera", iako su se dotični Papa i sva njegova svita vozili u vozilima otpornijim na metke od prosječnog tenka. Bilo je čak i nekoliko "nemojte snimat" naredbi od policije, valjda da se nebi nekoga ugrozilo pogledom. No sve to bi bila slaba utjeha da se kojim slučajem unatoč svoj sili "sigurnosnih mjera" dogodio napad poput napada na jedan DHL-ov zrakoplov iznad Bagdada.
Post je objavljen 27.07.2011. u 00:00 sati.