Pošto smo u zadnje vrijeme bombardirani osudama za pozdrav koji se u Domovinskom ratu ukorjenio u našem narodu i postao simbol, odanosti i ljubavi prema domovini, odlučio sam napisati ovaj post, riskirajući kaznenu prijavu. Hrvatske obrambene snage ( HOS ) su koristile ovaj pozdrav koji označava spremnost žrtvovanja za dom, tj domovinu, a žrtvovanje smisao dobiva jedino u Ljubavi, Ljubavi nema bez žrtvovanja, Bilo našega naroda je krenuo u obranu svoje domovine kojoj je bio nametnut rat i naši branitelji su žrtvovali svoje živote iz ljubavi prema Domovini, da bi nama svima bilo ljepše, bolje, da bi uživali u slobodi, jer sloboda je nešto najvrjednije, nešto neprocjenjivo kako kaže naš pjesnik Ivan Gundulić
O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!
HOS je osnovala HSP na čelu sa Dobroslavom Paragom koja je obnovljena nakon godina komunističke represije i sloma carstva zla, a o počecima stranke prava i njezinom osnivaču ocu Domovine Anti Starčeviću sam pisao u prošlom postu.
Također su u svojim himnama koristile ovaj pozdrav i poznate brigade hrvatske vojske kao što su Tigrovi i Pume. Poznata je i Thompsonova pjesma Čavoglave koja započinje pozdravom Za dom-spremni.
Danas je to navijački poklik hrvatskih navijača na sportskim borilištima uz onaj već poznati U boj, u boj za narod svoj.
Problem nastaje jer je taj pozdrav grubo iskorišten i osramoćen u drugom svjetskom ratu kada je taj pozdrav u malo modificiranoj varijanti koristio ustaški pokret. Pokret koji je iskoristio vjekovnu težnju hrvatskog naroda za slobodom i svojom državom a nakon godina ropstva u velikosrpskoj kraljevini, da dođe na vlast uz pomoć svojih fašističkih mecena iz Italije kojima je za tu uslugu poklonio većinu Dalmacije uključujući i Split. Njemački nacisti su htjeli postaviti Mačeka koji je imao podršku naroda ali on je odbio.
U ime hrvatske države su tada počinjeni neviđeni zločini koji nemaju nikakvog opravdanja, otvoreni su koncetracijski logori, a najpoznatiji je Jasenovac gdje su deportirani i ubijani ljudi samo zato jer su bili Srbi, Židovi, Romi ili politički neistomišljenici najčešće komunisti, a i Maček je stavljen u kućni pritvor kao i mnogi HSS-ovci koji se nisu slagali sa politikom mržnje i terora.
Službeni pozdrav je bio Za Poglavnika i Dom - Spremni. Ustaški pokret je stari hrvatski pozdrav iskoristio i obezvrijedio te ocrnio, to je tamna strana naše povijesti, međutim ostaje činjenica da to nije originalno ustaški simbol kao što je npr slovo U sa kvaćicama sa strane i šahovnicom unutra. Istina je jedina koja oslobađa i daje mir, istina je da su ustaše koristile i druge hrvatske simbole kao što su trobojnica crven bijeli plavi te povijesni hrvatski grb, a novčana valuta je bila Kuna. Oni su te simbole vukli iz hrvatske povijesti, da li to znači da bi se trebali odreći svoje povijesti, svoga identiteta, da li to znači da je hrvatski narod genocidan?
Ja bih ovdje posegnuo za našom vjerom i Biblijom da iskažem svoj stav. U rajskom vrtu Bog je dao ljudima svega obilja i uvjet samo da ne uzimaju sa drva spoznaje dobra i zla. Međutim čovjek je u svojoj slobodi zaveden sotoninim lažima i svojom ohološću koja je uzrok svih grijeha i zla u svijetu vjerujući da će biti kao bogovi uzeo i jeo sa stabla. Povjerovao je zmiji koja mu želi zlo a nije povjerovao Bogu koji mu želi dobro i na taj način osigurao sebi smrt i težak život pun patnje i zla svaki put kad povjerujemo zavodljivim lažima oca laži. Drvo je postalo simbol zla, drvo križa je postalo mjesto za one ljude koji su najviše zaslužni za takvo stanje za zlo u svijetu, za zločince, prevarante, ubojice, silovatelje. Međutim Bog je dobar i vječna Ljubav pa se utjelovio i dao nam nadu, došao nas osloboditi smrti i darovati nam vječni život. Svi smo spašeni po Njemu, On je uzeo sve naše grijehe, podnio za nas svu patnju ovoga svijeta, primio svu mržnju ovoga svijeta, mi smo ga svojim grijesima popljuvali, izgladnili, izbičevali, izrugivali i to sve radimo i dalje, a On to sve prima i oprašta, mi smo ga ubili i ubijamo, a On stoji na križu među zločincima, silovateljima, ubojicama od kojih mu se jedan izrugiva i zaziva ako je već On Svemogući neka spasi i sebe i njih. Koliki se i danas izruguju sa Bogom i traže čuda, zar nije i Đavao kad je kušao Isusa tražio da čini čuda, spektakle, međutim Isus to ne radi, Isus nije došao radi spektakla, On je došao radi našega spasenja, svako čudo koje on radi činbi zahvaljujući vjeri, čitajmo evanđelja, kaže idi vjera te tvoja spasila. Jedan od ovih zločinaca prigovara ovom prvom zločincu jer zna da su oni zaslužili ovakvu sramotnu smrt a Isus je nevin i moli ga da ga se sjeti u kraljestvu Božjem. Isus mu obećava još danas ćeš biti sa mnom u raju, drvo sramote postaje drvo spasenja, taj zločinac je među prvim svecima. Isus svojom smrću na križu posvećuje križ koji od sramotnoga drveta postaje simbol spasenja, postaje drvo života, u križu je spasenje u križu je život. Na taj način je oprana ljaga istočnog grijeha i svi smo pozvani na spasenje u imenu Isusa Krista.
U tom kontekstu bi i ja zaključio da su ovi simboli koje su ustaše obezvrijedile u drugom svjetskom ratu oprani u pravednom domovinskom ratu krvlju naših mučenika koji su stali u obranu domovine vođeni ljubavlju prema svome narodu i slobodi sa Gospinom krunicom oko vrata.
Zato je po meni sasvim u redu korištenje pozdrava Za dom spremni, U boj u boj, hrvatske trobojnice crven bijeli plavi, šahovnice, te valute hrvatske kune.
O povijesti svakog ovog simbola se može pisati, ali evo da spomenem nešto malo o pozdravu Za dom koji se spominje još 1566 godine. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je "Za dom sad u boj!"
Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!" a vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!"
Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca zacijelo je najpopularnije hrvatsko glazbeno scensko djelo. Oznaku narodnog djela zavrijedilo je povijesnim konotacijama te mu i zbog toga pripada aura umjetničke tvorevine za sva vremena. O strogo glazbenoj vrijednosti toga djela, odnosno o nekim manjkavostima libreta, mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i kritičari rekli svoje. Zrinjski je, međutim, prošao mnoge kušnje vremena, estetičkih i inih prosudbi, te uspio prebroditi negativne ocjene izrečene glazbenom i pjesničkom tekstu. Danas mu, međutim, više ne treba obrana. Djelo govori samo za sebe. Praizvedba Zrinjskog (libreto Hugo Badalić) bila je 4. studenog 1876. u Zagrebu u tadašnjem Narodnom kazalištu. Dirigirao je sam autor.
Ona u sebi ima domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič "Za dom!"
1894. je Josip Eugen Tomić objavio povijesni roman „Za kralja – za dom“ s podnaslovom „Historička pripoviest iz 18. vieka”. Radnja romana odvija se od 1756. do 1790.
< | studeni, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
istraživati čudne nove svjetove, tražiti nove životne oblike i nove civilizacije, hrabro ići tamo gdje još nitko nije bio.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr