Voyager-nova generacija
ponedjeljak, 06.06.2011.
Baščanska ploča
Bašćanska ploča je vjerojatno najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Potječe iz oko 1100. g., svojim razmjerima i težinom je doista upečatljiva: 2x1 m, 800 kg. Prema akademiku Branku Fučiću, najpoznatijem istraživaču ploče, kao i prema akademiku Eduardu Hercigonji, jezik natpisa je hrvatsko - čakavski, s elementima liturgijskog crkvenoslavenskog jezika, a pismo je hrvatsko glagoljičko.
Ploča je polovicom 19. st. pronađena u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pored Baške na otoku Krku. Od 1934. smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, i svaki posjetitelj ju može vidjeti. A u crkvi svete Lucije nalazi se njena kopija.
Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ju je predstavio znanosti. 1865. djelomično ju je pročitao krčki kanonik Ivan Crnčić, a potpuno je to učinio 1875. Franjo Rački. Budući da je na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istoga teksta. Najpoznatiji su istraživači Bašćanske ploče Branko Fučić i Eduard Hercigonja. Stjepan Ivšić nazvao ju je "dragi kamen hrvatskog jezika".
U samoj se Bašćanskoj ploči navodi da je kralj Zvonimir darovao zemljište u prošlosti (v dni svoje). Crkva je zidana u vrijeme opata Dobrovita koji je živio u vrijeme kneza Kosmata koji je vladao Krajinom te se to vjerojatno može povezati s vremenom prije mletačke dominacije nad Krkom oko 1116. godine ili krčkih knezova Frankapana, mletačkih vazala koji počinju vladati između 1118. i 1139. godine. Dobrovit je vjerojatno postavio pluteje. Postojale su dvije ploče, a od druge su nađeni samo dijelovi.
Uzevši u obzir romanička obilježja same ploče, smrt kralja Zvonimira 1089. godine i vladavinu nad Krkom, Bašćanska ploča može se datirati u početak 12. stoljeća, odnosno oko 1100. godine.
Na ploči stoji natpis o darovnici kralja Zvonimira, uz prisutnost nabrojanih svjedoka i izjava da je na tom mjestu napravljena crkva Svete Lucije i da je svećeniku pri gradnji pomagalo devetoro braće, iz čega je jednom prilikom pronikla izreka "složna braća, kuću grade".
Na ploči je i natpis da svatko tko osporava napisano, neka je proklet od Boga i dvanaest apostola i četiri evanđelista i Svete Lucije, što govori da je taj put kršćanstvo bilo važan čimbenik u društvenim krugovima. Još jedna zanimljivost...kralj Zvonimir je spomenuto zemljište darovao Svetoj Luciji, jer je vjera učila da svećenici ne mogu posjedovati zemlju, nego je samo koristiti i čuvati, odnosno biti njeni upravitelji u ime svetaca. Na ploči je i naznaka da je natpis pisao jedan od tadašnjih svećenika, što je potvrda da su svećenici u to doba bili među rijetkim pismenim žiteljima.
Ploča dokumentira živi hrvatski jezik s natruhama knjiškog crkvenoslavenskog jezika. Čakavica i staroslavenski miješaju se i u gramatici i u leksiku.
A[Z* V* IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZ*
OPAT[*] DRŽIHA PISAH* SE O LEDI[N]Ě JuŽE
DA Z*V*NIM[I]R* KRAL* HR*VAT*SK*Ď [V*]
DNI SVOJĘ V* SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]-
MI ŽUPAN* DESIMRA KR*[BA]VĚ MRA[TIN]* V* L(I)-
CĚ PR(I)B*NEBŽA [S]* POSL[*] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)V* V(*) O-
TOCĚ DA IŽE TO POREČE KL*NI I BO(G) I BĎ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E-
VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)N* DA IŽE SDĚ ŽIVE-
T* MOLI ZA NE BOGA AZ* OPAT* D(O)BROVIT* Z*-
DAH CRĚK*V* SIJu I SVOEJu BRATIJu S* DEV-
ETIJu V* DNI K*NEZA KOS*M*TA OBLAD-
AJuĆAGO V*SU K*RAINU I BĚŠE V* T* DNI M-
IKULA V* OTOČ*CI [S* S]VETUJu LUCIJu V* EDINO
Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik:
Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski u
dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče
mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-
ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-
toku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e-
vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,
moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-
dah crkvu ovu sa svoje dev-
etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-
adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-
kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Na prvi pogled neobično, ali upravo zbog nepoznavanja glagoljice, razni neprijatelji, mrzitelji i agresorske vojske na Hrvatsku, nisu znali da je to pisani temelj Hrvatske samostalnosti, koji bi spomenute vojske sa veseljem uništile, samo da su znale to pročitati.
Iako je zapis na toj ploči uz svećenike, svece, kralja, kršćanstvo, crkvu, sadržavao i postojanje hrvatske države, dakle sve što se nije uklapalo u ideju jugoslavenskih komunista, sadržavalo je dovoljno detalja da je spomenuti unište, ali najvažniji detalj koji nije pružao povod za to, bila je spomenuta glagoljica, koja je bila razumljiva samo određenim stručnjacima. Na taj način izbjegnuta je i teoretska mogućnost, da bi određeni partizanski odredi, koji su inače uništavali raspela na križanjima, poneku crkvu i nekoliko starih gradova, te razna obilježja koja su podsjećala na kralja, pročitali napisano i tako dobili povod za uništenje ploče.
