Voyager-nova generacija
ponedjeljak, 24.05.2010.
Obnova u Duhu Pedesetnica
Na pedeseti dan poslije Isusova uskrsnuća kada je stari Božji narod-Židovi slavio dan Zakona(10 zapovijedi) Duh Sveti je došao u dvoranu zadnje večere gdje su ga čekali apostoli sa Blaženom Djevicom Marijom i pobožnim ženama te u prilici Ognjenih jezika osposobio ih za propovijedanje svim narodima i tada je u Jeruzalemu njihovo propovijedanje svatko čuo i razumio na svom materinjem jeziku. To je ROĐENDAN CRKVE i tada je 3000 ljudi iz raznih naroda prihvatilo Krista kao Mesiju.
Ovo je najveći blagdan poslije Uskrsa i Božića. Tada počinje širenje Božje riječi, Radosne vijesti svim ljudima svijeta i svim narodima i to ne prestaje ni danas, mi smo svi pozvani na evagelizaciju i širenje Radosne vijesti, na Ljubav Kristovu i u ovome postu bi se posebno zahvalio dragim blogerima braći u Kristu koji na svojim blogovima šire Radosnu vijest, koji su okrepa u ovome svijetu punom beznađa i besmisla, koji svojim postovima i komentarima postaju oruđe Kristovo uz Božji blagoslov i poruku da nikad ne posustanemo. Svatko od nas na neki svoj način ali svi u imenu Isusa Krista. Dragi prijatelji sve vas pratio Božji blagoslov.
Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. 1 Kor 12, 8-11
U tome Duhu možemo gledati što nas očekuje u konačnici.
I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite." I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. Otk 21, 1-6
A do toga dolazimo slušajući Njega i Njegove Riječi, pokrenimo revoluciju srca.
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. Iv 13, 34-35
Što to znači ljubiti kao Krist prikazat ću vam uz jedan tekst koji me se dojmio.
Ljubiti kao što nas Krist ljubi! Kad čujemo te riječi, obično pomislimo mislimo samo na to kako ta zapovijed sugerira biti spreman umrijeti za drugoga. No, to se ne odnosi samo na „ljubav do smrti“ na te rijetke i izuzetne zahtjeve; ne odnosi se samo na spremnost da se umre za druge. Naime, kad Krist kaže „ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“, onda on misli i na to da nas se ljubi ovakve kakvi jesmo! Krist nas poznaje do kraja, znade kakvi smo, pa ipak mu se nikada ne gadimo, nikada mu nismo odvratni. Došao je radi grešnika, slabih, prostitutki, lopova, razbojnika, strašljivaca, nevjernih... Znao je kakvi smo, i došao je, jer ga je ljubav privukla: Nije mogao ostati daleko i po strani, nije mogao bez nas grešnih. Svojim životom pokazao je i posvjedočio tu ljubav i sad traži da i mi druge ljubimo jednako tako: onakve kakvi oni jesu. I da tebe ljube takvoga kakav jesi; tako grešnoga sa svim tim tvojim slabostima. I da ti sebe ljubiš takvoga kakav jesi, sa svim tim tvojim manama i grijesima.
Krist nam dopušta da padamo u svoje grijehe upravo ne bismo li se počeli ljubiti onakve kakvi jesmo, i da krenemo od stvarnoga sebe. Mogao bi nas zaštititi od prigoda za grijeh, i da tako ne upoznamo svoje slabosti. Ali, onda se mi ne bi voljeli ovakve kakvi jesmo: ne bi smo voljeli sebe i ono što jesmo, nego nekoga drugoga u nama, i ono što nismo. Njemu to nipošto ne bi bilo drago, te zato dopušta naše grijehe. A naša grešna stanja su upravo poziv i izazov da se počnemo voljeti kao što nas je Krist ljubio. Tako sebe, tako i druge. Kristu se nipošto nikada ne možeš ogaditi zato što si grešan! No, problem je što se mi ne uspijevamo i ne usuđujemo zavoljeti takve; ni sebe ni druge.
Ovo nova Kristova zapovijed revolucija je u ovom svijetu, revolucija ljubavi s kojom se ne može mjeriti nikakva druga. Dajući nam ovu zapovijed; novu zapovijed, Krist nam daje i slobodu za tu ljubav. Prije tih riječi po kojima sve postaje novo, nije bilo moguće toliko i tako ljubiti. Ovdje se ostvaruju one njegove riječi evo sve činim novo! Odsad će biti moguće ljubiti čovjeka onakvog kakav jest. Kršćanstvo je puno takvih primjera kristovske ljubavi: koliki su spašeni takvom ljubavi, obraćeni, umireni, preporođeni, utješeni, nasmijani i razveseljeni, promijenjeni! A koliko tek ovom svijetu takva ljubav nedostaje! Ništa kao kristovska ljubav: da napokon naučimo voljeti čovjeka kakav jest, svijet kakav jest! Ne kažem: „voljeti njegove grijehe i zla“, nego svijet, čovjeka, selo, grad, domovinu, voljeti takvog kakav jest; jer takav kakav jest treba Krista i spasenje.
Ako me pitaš „što mogu učiniti za ovaj svijet“ reći ću ti: voli ga takvog kakav jest! Ako me, majko i oče, pitaš što mogu učiniti za svoje dijete, reći ću ti: voli ga onakvog kakvo jest! Ako me, ženo pitaš što mogu učiniti za svoga muža, reći ću ti: voli ga onako kako Krist ljubi nas: voli ga onakvog kakav jest! Možda mu je baš to nedostajalo da bi se mogao osloboditi svoje navezanosti na grijeh? Često se to dogodi! Ali, ako se i ne dogodi, voli ga s njegovim slabostima, jer on je tamo, na njih kao na križ raspet! Voli ga kao Krista raspetoga, i ne srami ga se, ne zaziri od njega, ne okreći glavu od njega, ne mršti se na njega, ne zgražaj se nad njim, ne izbjegavaj ga, ne zaboravljaj ga, ne ostavljaj ga! Uostalom, tek za takve možeš biti sigurna da je ono što vidiš: obični čovjek – jad i bijeda koji Boga treba!
Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas! Nauči se sebe voljeti onakvom kakav jesi: slabi grešnik! Ne zaziri od sebe, ne odbacuj se, ne skrivaj pogled od sebe. Zavoli se, i upoznaj svoje slabosti, ne laži i ne obmanjuj se! Onda ćeš se osloboditi! Mnoge loše navike posljedica su upravo toga što se nismo usudili zavoljeti sebe; što se nismo usudili pogledati sebi u oči i priznati da smo ono što jesmo. Nismo se to usudili, jer mislimo da bi smo se morali odbaciti i zamrziti, da bi to značilo da manje vrijedimo. Zato bježimo i skrivamo se do samih sebe u razne ovisnosti, o alkoholu, drogi, Internetu, pornografiji, kocki... Bježimo kao što je Kain bježao, i skrivamo se od Boga i sebe kao što se Adam skrivao, jer se bojimo da će nas netko vrednovati po našim grijesima. Nasuprot tome, kad shvatimo i otkrijemo da nas Bog ne vrjednuje kroz naše slabosti, i da smo Bogu vrijedni naprosto, vrijedni jer postojimo, onda se prestanemo bojati doći pred Boga onakvi kakvi jesmo, pa i pred sebe... pa i pred prijatelja... kad se to jednom dogodi, nastaje i sloboda od tog ropstava koje nas je progonilo, i kojem smo se, kao nekom vrtlogu vraćali. To je ono što se dogodilo i Zakeju, i Magdaleni, i Mateju, i grešnici uhvaćenoj u preljubu. Osjećaj i doživljaj da nas Isus ne osuđuje, napokon donosi slobodu da više ne moramo griješiti. Tu slobodu doživljava i razmetni sin nakon povratka iz ropstva u koje je bio upao: zagrljaj očev mijenja sve, i on tek tada po prvi put ulazi u sinovsku slobodu, jer znade da ne može izgubiti ljubav očevu!
Ovo prije Krista, i prije iskustva njegove ljubavi nije bilo moguće! Ali sada jest! Zato, sad slušaj novu zapovijed:
- Ljubite jedni druge onako kako sam ja vas ljubio: ljubite druge onakve kakvi jesu! Oni vas tamo, u svojoj stvarnosti i svakidašnjici trebaju! Baš zato jer često i sami sebe ne znaju i ne mogu zagrliti!
- Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio: i tako im pokažite kako da i oni sami sebe ljube! To će ih promijeniti i osloboditi, i možda biti prva zraka sunca u njihovim životima!
- Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio: i tako ćete naviještati evanđelje: moju ljubav i mene samoga!
- Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio; ljubi druge kao što ja tebe ljubim: ljubim te takvoga kakav jesi!
- Ljubi sebe samoga onako kako sam te ja ljubio: ljubim te takvoga kakav jesi sa svim istinama u tebi, i koje znaš i koje ne znaš! Ja te jedini do kraja poznam. I ljubim te do kraja!
Ljubio ih je, do kraja ih je ljubio!
P. Ike Mandurić, SJ
subota, 08.05.2010.
Središte povijesti
Četrnaeste godine vladanja cara Augusta ispunja se Božje vrijeme, te se od Marije Djevice, začet Duhom Svetim rađa Isus Krist-Bog i čovjek preko kojeg se ispunjaju sva proročanstva od Mojsija. Čitav svijet danas računa vrijeme počevši od godine rođenja Isusa Krista. Sa Isusom se javlja nova čudna vjera, za Židove nastrana sekta i sablazan, za Grke glupost po kojoj je Isus Sin Boga Oca, Njemu jednak, otkupio ljude svojom smrću na križu, uskrsnuo od mrtvih, a poslao je Duha Svetoga koji vodi njegove učenike. Bez obzira kako griješni bili ljudi, preko Isusove žrtve sve im je oprošteno ako vjeruju u Njega, imaju život vječni. On je Put Istina i Život On je Alfa i Omega, On je Početak i kraj. On je središte čitave povijesti i Univerzuma, On je smisao čitavoga života. On je ŽIVOT, On je LJUBAV. Život je LJUBAV. Bog je LJUBAV, Isus je Bog.
Čovjek je slab i sklon grijehu, ali Isus ga voli takvoga kakav je i nikoga ne osuđuje, već otkupljuje svakoga čovjeka i zove ga u život, zove ga sebi. Isus dolazi u ovaj svijet i donosi revoluciju, poziva na obraćenje, oslobađa ljude od grijeha. Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Rim 6, 23
Revoluciju koju donosi Isus je revolucija srca, da postanemo braća među sobom da kraljevstvo Božje već ovdje na Zemlji ugledamo, da osjetimo predokus vječnosti. Mnogi ga nisu shvatili i mnogi ga i danas ne shvaćaju pa Boga optužuju za ratove, nepravde i zločine i u biti su nesretni. A sretan čovjek je onaj koji sluša Krista koji mijenja svoje srce i koji pridonosi smanjenju nepravde, onaj koji je mirotvorac, koji je milosrdan, koji ima srce za bližnjega. Taj živi kraljevstvo Božje. To kraljevstvo Ljubavi koje su mnogi zavedeni zamkama Zloga očekivali i danas očekuju kao neko novo društveno uređenje, kao neki sustav koji se nameće ljudima je u svojoj biti kraljevstvo koje počinje u našim srcima i širi se među ljudima. Ne ono koje su Židovi očekivali od Mesije da ih oslobodi od okupatorske vlasti tadašnjih gospodara svijeta Rimljana, ne ni ono kraljevstvo tj uređenje svijeta koje odbacuje Boga jer Bog je Ljubav. Mnogi su zavedeni Zlim povjerovali toj zabludi pa smo u dvadesetom stoljeću imali ideologije koje su pobile milijune ljudi u cilju stvaranja pravednoga društva uzimajući tezu da je religija opijum za narod i da Boga nema. I danas imamo ideje neoliberalizma koje su po svojoj ideji i gore od ovih iz 20 stoljeća, ideje koje sve relativiziraju, izjednačavaju dobro i zlo, sve prodavaju pod slobodu tako stvarajući od ljudi robove koji su više izgubili kompas pa ne razaznaju dobro i zlo , potpuno mijenjajući vrijednosti, podsjećajući na vrijeme prije Kristova dolaska. Žalostan je podatak da čak niti 50% katolika ne vjeruje u uskrsnuće!!!!!!!!!!!!
Kakva je to vjera?????????????????????????????????????
Sve to polazi od toga što se ne vjeruje Bogu koji je Ljubav, U Svetom Pismu piše po djelima će te ih prepoznati. On nije temelj, zato se događa da ljudi izmanipulirani nakon Cvjetnice na Veliki Petak viču Raspni ga raspni ga, zato se događa da neki ljudi u ime Isusovo druge ljude šalju u smrt, zato se događa da se koristi inkvizicija da se mnoge spali i ubije iako Isus na Veliki Petak oštro zabranjuje Petru da isuče mač i brani ga od uhićenja zlih ljudi. Čak zacjeljuje uho vojniku kojem Petar otkida uho. Na taj način popravlja štetu i nama pokazuje kako se boriti protiv zla. Tko se mača laća od mača i pogiba. Isus nije temelj zato se događa da ljudi ne vjerujući Njegovim riječima o Crkvi koju ni vrata paklena neće nadvladati, odlaze iz Crkve i stvaraju raskole, zato se stvaraju temelji za bezbožni komunizam ideologiju koja je odnijela milijune ljudi u smrt, najkravaviju ideologiju u povijesti čovječanstva.
Zato od početka ljudi zli koriste montirane sudske procese da sebe opravdaju i dobre osude, one koji su sa Kristom. Isusu sude i osuđuju ga jer im je bio nepoželjan, to je morao odraditi Pilat koji je zbog toga imao nemirnu savjest. Isus je suđen za sve nas i umire i za sve nas.
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." Reče mu Pilat: "Što je istina?" Iv 18, 33-38
Istina je da Isus umire najsramotnijom mogućom smrću, stoga se i mi sjetimo njega kad smo poniženi i osramoćeni nepravedno, jer On ni u primisli ni u kojem obliku nije imao grijeha, niti malo ima u Njemu krivice, nek nam On bude snaga u svim teškim trenucima našega života.
Ali moramo znati da smrt nije kraj, to je nešto što je bilo nepojmljivo za tadašnje mislioce, mnogi su pak vjerovali u neka seljenja duša imamo još vjerovanja u reinkarnaciju o novim ciklusima života itd, ali Uskrsnuće je nešto novo nešto radikalno, On potpuno mijenja svijet i dolazi Novi Isus kojega vidimo poslije Uskrnuća a opet stari, to je ono što Biblija priča o Novoj Zemlji i Novom tijelu a opet starome. Toma stavlja ruke u njegove udove da se uvjeri da je to On, zaista On ali drugačiji. Ne događa se novo rađanje povratak u ovaj svijet, jednostavno smrću završava prostor i vrijeme a počinje vječnost. Lazara je Isus vratio u ovaj život ali On Uskrisava isto kao što dijete kad se rodi počinje novi dio života ne vraća se više u majčinu utrobu tako i mi nakon smrti kad smo spremni za vječnost idemo. Mi se cijeli život pripremamo za kraljevstvo Božje, za vječnost. Pod zavođenjem Zloga neki ljudi svjesni da će mo svi umrijeti pokušavaju vjerovati u priče o novim rađanjima dok se ne zaslužimo mir. I u svakome životu imamo ono što zaslužimo u prošlome. To je jednostavno u suprotnosti sa kršćanstvom, to je najveća moguća hereza i nijekanje uskrnuća, jer svi smo mi jedinstveni i neponovljivi i imamo jedan jedini život. Zbog takvih izjava je osuđen i Giordano Bruno "Duša nije tijelo. Ona može nastavati jedno ili drugo tijelo i seliti se od jednog tijela u drugo"
Prema Bibliji to nije tako, čovjek je tijelo i duša nerastavljivo. Tijelo, duša i duh stvarnosti su koje formiraju jedinstveno živo biće. U reinkarnaciji se sve događa automatski, zato se čovjek sam bori putem npr yoge da dođe do duhovnih iskustava, pa ako ne uspije u novomne životu nastavlja proces. U kršćanstvu je sve dar Božje milosti. Isus nas je otkupio i dao smisao svemu, otkrio nam tajnu Života ;) Život je Ljubav, čovjek bez Boga ne može ništa a sa Bogom može sve. Imaj Ljubavi pa ti je sve dozvoljeno ;)
Živi Ljubav. To je kršćanska vjera.
Kršćanska se vjera počela širiti u svijetu koji je bio pun okrutnosti, sumlje, beznađa, ali i svijet u kojem je postojala snažna želja za nečim drugačijim. Široke mase običnog naroda i robova čeznule su za oslobođenjem od materijalne i duhovne bijede koju im je pružalo tadašnje društvo. Mnoge pripadnike bogatih i obrazovnih slojeva nije mogao zadovoljiti besposlen, raskošan i besmislen život, naslućivali su da igre, terme i seks ne mogu dati konačan smisao njihovu životu.
Ispočetka je vlast tolerilara kršćane ali kako je rastao njihov broj vlast se pobojala, pogotovo jer kršćani nisu prihvaćali da cara smatraju Bogom i iskazuju mu božansku čast. Zbog toga su bili izloženi diskriminaciji a progoni sa ciljem istrebljenja kršćana su počeli kad je okrutni tiranin Neron krivnju za veliki požar u Rimu(srpanj 64 godine) prebacio sa sebe na kršćane. On je naredio mučenja i ubijanja kršćana i od tih mučenja i ubijanja je organizirao spektakle u svojim vrtovima i arenama narodu kao zabavu.
Najkrvavija progonstva je provodio car Dioklecijan 303 god. Naredio je sustavno uništenje kršćana te da se svi kršćani pobiju a sve knjige i pisani tragovi zapale.
Isusovi mučenici su u smrt išli sretni vjerujući u susret sa njim u vječnosti i život vječni i sa željom da Krista svi prihvate kao uzor života. Snaga im je Isus u svetoj pričesti. Sakupljali su se po noći u katakombama i slavili Svetu Misu te molili za obraćenje nevjernika i samoga cara.
