Voyager-nova generacija
nedjelja, 01.11.2009.
Svi Sveti
Danas je blagdan Svih Svetih tj svih onih koji su sa Bogom u nebu koji ga gledaju, koji su završili svoj put na zemlji i sada su u vječnosti, sada su u raju još samo čekajući Posljednji sud kada će se ujediniti ova zemaljska i nebeska Crkva. Mi molimo njihov zagovor kod Gospodina jer oni su živi, nisu mrtvi, oni su u nebu od Blažene Djevice Marije i apostola mučenika do svih svetaca koje je progalasila Sveta Katolička Crkva. U Katoličkoj Crkvi danas je na snazi naročita procedura proglašenja neke osobe svetom, a vodi je Sveta stolica pomoću svoje Kongregacija za kauze svetaca. Sam čin proglašenja svetim naziva se kanonizacija, a do njega dolazi nakon što je dotična osoba već bila proglašena „časnim slugom Božjim“ na početku procesa za proglašenje blaženim, a potom i blaženom u procesu beatifikacije.
Tako proglašeni svetac može biti štovan u čitavoj Crkvi, te mu se smiju posvećivati crkve i oltari.
Ovdje bih samo spomenuo svece iz našega hrvatskoga naroda.
Dominikanac i biskup, Trogiranin August Kažotić (1260-1323) prvi je hrvatski blaženik, koji je beatificiran god. 1702. Istaknuo se svojim svetim životom i hrvatskim rodoljubljem. Blagdan mu je 3. kolovoza.
Franjevac i svećenik, Šibenčanin Nikola Tavelić (oko 1340-1391) prvi je hrvatski svetac, koji je djelovao u Bosni i Jeruzalemu, gdje je kao misionar umro mučeničkom smrću god 1391. Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim god. 1970. Zaštitnik je hrvatskog naroda, a blagdan mu je 14. studenog.
Augustinac Gracija (1438-1508) rodio se u Mulu kod Kotora. Proglašen je blaženim god. 1889., a blagdan mu je 9. studenoga.
Svećenik Marko Križevčenin (1588-1619) rodio se u Križevcima, a umro je mučeničkom smrću u Košicama u Slovačkoj god. 1619. Blagdan ovog blaženika slavi se 7. rujna.
Dominikanska trećoredica Ozana (Hozana) Kotorska (1493.-1565.) rodila se u selu Relezi u Crnoj Gori. U 14. godini preselila se u Kotor, da bi od 1514. narednih 50 godina provela moleći, radeći ručni rad i čineći pokoru kao "zazidana djevica". Odmah nakon smrti narod ju je počeo štovati kao sveticu. Blaženom je proglašena 1927. a tijelo joj se nalazi u crkvi Sv. Marije u Kotoru. Ove blaženice spominjemo se 27. travnja.
Kapucin i svećenik, Leopold Bogdan Mandić (1886-1965) rodio se u Herceg Novom. Posebnu se je istaknuo kao ispovjednik i promicatelj kršćanskog jedinstva. Beatificiran je 2. svibnja 1976., a svetim je proglašen 16. listopada 1983. Pokopan je u Padovi, u blizini njegove ispovjedaonice, a na grobu mu je natpis na hrvatskom jeziku: "Tijelo sv. Leopolda Mandića"
Alojzije Stepinac (1898-1960) rodio se u Krašiću. Zaređen je za svećenika 26. listopada 1930., a imenovan je biskupom 28. svibnja 1934. U montiranom komunističkom procesu 11. listopada 1946. osuđen je na 16 godina robije. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 12. siječnja 1953. Umro je u kućnom pritvoru u Krašiću, a Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.
Josip Lang (1857-1924) rodio se u Lepšiću kraj Ivanić Grada, a umro je kao pomoćni biskup u Zagrebu. Pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju.
Petar Barbarić (1874-1897) rodio se u Šiljevištu kod Ljubuškog, a umro je u Travniku kao učenik 8. razreda isusovačke gimnazije. Pokrenut je biskupijski postupak za njegovu beatifikaciju.
Časni sluga Božji Ivan Merz (1896-1928) rodio se u Banja Luci, a umro je kao profesor nadbiskupske gimnazije u Zagrebu. Pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju. Dekret o herojskim krepostima proglašen je 2002. godine.
Ali ovo su samo proglašeni sveci koji imaju svoj dan ali u nebu su mnogi drugi neproglašeni, svi koji su sa Bogom u vječnosti su sveci i sve njih danas slavimo i molimo njihov zagovor kod Gospodina. Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su cista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.
A sutra 02.11 je dušni dan ili dan mrtvih, inače su svi ovi dani i mjesec posvećen molitvama našim pokonima i dragim osobama kada ih posjećujemo na grobovima i molimo za njih. Naime nisu svi u raju odmah nakon smrti, mnogi su u čistilištu ali to je samo predvorje raja.
Katekizam Katoličke Crkve definira čistilište kao "čišćenje, kako bi se postigla svetost nužna za ulazak u nebesku radost", kojem su podvrgnuti "oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti" (KKC 1030). Naznačuje i da se "to konačno čišćenje izabranih posve razlikuje od kazne osuđenih" (KKC 1031).
Oni su izabrali Ljubav ali još nisu poptuno čisti. Čišćenje je nužno jer, kao što Sveto pismo naučava, ništa nečisto neće ući u Božju prisutnost u nebu (Otk 21,27) te, iako nam smrtni grijesi mogu biti oprošteni kad umremo, mogu u nama još postojati mnoge nečistoće, posebice laki grijesi i vremenita kazna za već oproštene grijehe.
Augustin je, u djelu O državi Božjoj rekao da "vremenitu kaznu neki trpe samo u ovom životu, drugi nakon smrti, a neki i sada i nakon smrti; ali svi prije posljednjeg i najstrožeg suda". Između posebnog i općeg suda se, dakle, duše čiste od preostalih posljedica grijeha: "Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića" (Lk 12,59).
Stoga mi smo pozvani na molitvu za naše pokjne koji su otišli sa ovoga svijeta. kao iz primjera u Svetom Pismu čitamo "Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi." (2 Mak 12,43-45). Molitve ne trebaju onima u raju, a nitko ne može pomoći onima u paklu. To znači da neki ljudi moraju, bar privremeno, biti u nekom trećem stanju. Ovaj stih tako jasno pokazuje potrebu naših molitvi za pokojnike.
U ovome danu i mjesecu kada mislimo na pokojne a molimo svece da nam pomognu u rastu u Ljubavi za kraj vam ostavljam jednu lijepu priču kao poticaj ka svetosti, jer smo na to pozvani odmah i sad. Nek vas sve prati Božji blagoslov
Usnih san: Anđeo me povede na neko tihom svjetlošću obasjano groblje.
Bijaše tjeskobno. Vodio me između grobova i pokretom ruke nutkao me da čitam natpise na njima.
Bili su sve ovakvi zapisi: živio tri godine i šest mjeseci, živio sedamnaest dana, živio četiri mjeseca i dva dana, živio dvanaest godina, živio pedeset i tri minute.
– Zašto si me doveo na ovo dječje groblje? upitah ga zgranuto.
A groblje bijaše nepregledno.
– Ovo nije dječje groblje – reče mi. – Ovdje počivaju odrasli ljudi.
– Pogledaj što piše – upozorih ga na natpise.
On se bolno osmijehnu.
– Znam – reče. – Piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli.
Jer samo su toliko živjeli.
napisao: Stjepan Lice
