ovo su valjda jedna od najhladnijih jutra u mom životu. ovo su jedna od jutra koja ću pamtiti jednako kao i ona kasna ljetna. kad se u polusnu susrećem sa nekim starim razlozima i nedovršenim situacijama, kad se opet krivo vraćam na prošlost. u ovim jutrima i općenito danima teško mi se rastaviti od kreveta.

ne volim ta odricanja u koja se dogode najednom, i posljedice koje budu vidljive na meni, a utječu vidljivo i negativno i na druge. ja sam dosad navikla na neke stalne pojave i stvari. uvijek se dogodi život i ništa više nije u mojim rukama. jer uvijek me život ismijava u mojim odlukama. uvijek me pronađe u trenutku, kad se ne uspijem sakriti od tisuće meni sličnih.

a sad se više ni ne trudim sakriti. jer već odavno ne pripadam masi.