Onda, pronalazim se u stihovima, pjesmama, početcima i krajevima. Smještam poglede u gomili nesklada, koracima bliže sebi. Ljude ne briga, ljudi su samo masa u kojoj pojedinac ne znači, a može mnogo. Pred rukama mi stoji nadasve prepušteni svijet današnje nerijetke inteligencije. Tu sam, al' ko' da me nema. Gledam stnice - uočavam lijepotu. I tako u nedogled stvari...

Kišne kapi, tenutci su samo taktovi glazbe, kratki, tihi ili glasni, a zvučni i utjecajni. Sekunde tečno poput topline strujaju u sitnim kristalima ove male sobe, ne gledaj ih kako prolaze, jer ruke nisu toliko spretne kao srce. Mogu ponavljati tisuće puta kako je sva ljepota upravo tu, no kad trenutak dosegne onaj vrhunac, to nije potrebno.

Moj svijet u ovaj svijet, moje snove u raspored, riskirao bih svaki pokušaj, da zadržim taj osjećaj
Samo za taj osjećaj... (budite mi pozdravljeni)