Ostani tu, između danas i jučer, zapamti ova lica rapoložena današnjim ljetom. Zapamti da je drukčije, da je lijepo.

Zapravo rijetko da ne gledam u ono manje uočeno ili da ne razmišljam o smjeru vjetra. Još gledam u toplinu što vrzma zamračenom sobom i ne doseže vrh. Sad bi tražila sebe kako sjedim s čašom nečeg hladong u rukama, a pronalazim sebe s čašom praznom tek po dnu ispunjenom. Izgubljenost u zraku očitovana pogledima. I to zamnjenjuju naši pogledi u daljinu. Tišina, moje misli kroz vjetar, uvijek.

Kako god, jedno zapamti: lijepo je, o da. :) Budite mi pozdravljeni.