SKRIVENO
slika: digital artist
bjelina, nešto skriveno
koje se tek otkriva,
sve prekriveno
našim mislima
ljudi su postali otuđeni,
povukli su se u sebe i distancirali,
više im ni ptice
ne lete oko domova,
samo se neke
hladne magle spuštaju
i obaviju im
i kuće i dušu …
napisano: 04.01.2019. u 10:04h, a iz 15. zbirke
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-48599-2-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (26) * ispiši * #
napiši nešto, ako želiš: (36) * ispiši * #
ZAUSTAVLJENE MISLI
slika: digital artist
Nebo u “škorpionu” sakrilo je svjetlost, obuklo se u neku svoju svetost, a cvijeće smrti je procvjetalo crnim sjajem iz srca tame.
U meni je podijeljeno vrijeme, zaustavilo se na rubovima vjetra i kiše ne pokazujući mi svoje znakove gdje bih mogla kroz to nebo pogledati u zaustavljene misli koje se ne predaju, već me kao tama obavijaju i znakovito se oko mene savijaju.
Postoji li svijet na kraju duge ili je to tek priča zaspalog Sna pred zoru?
Na duši nema tragova, tek jedan rub prošlosti polako umire pod zvijezdama noći, tek jedan tren i znam, više izdržati neću moći.
Sve se zauvijek mimoilazi u prolazu ljudskog govora, sve se zauvijek otuđilo i život mi preokrenulo.
slika: shadow
slika: shadow
slika: shadow
započela sam pisanje ove pjesme 23.10.2015., a završila je 04.12.2015. u 20.40h, pjesma je iz moje 9. najtužnije poetsko-prozne zbirke "KAMEN NIJE SAM"
ovu pjesmu opet objavljujem na današnji dan, točno 4 godine nakon što je naš cvjetić, naša mala Šuškica otišla u Nebo, a pred Novu godinu je došla na svijet naša nova malena koju smo očekivali oko Šuškinog rođendana, 15.02.2016., a možda i koji dan prije, došla je 13.02.2016.
slika: shadow
ovo je Maša, 13.2.2016. nije htjela u kutiju, već je nakon par sati koliko je pila vodu (bila je dehidrirana, lik joj nije dao ni vode ni ništa) legla na tepih i - zaspala
slika: shadow
slika: shadow
slika: shadow
svjećica je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
ISBN broj:978-953-8100-30-7
napiši nešto, ako želiš: (36) * ispiši * #
PODIJELJENA STVARNOST
slika: digital art Realengo
Podijeljena stvarnost ustupa mjesto neobično toploj siječanjskoj noći, tama se provlači kroz tužne pramenove odsjaja nedoživljenih dana, a ja pred vratima čekam gosta koji nikad više neće doći.
Krilima zaborava ublažila sam oštru bol ledenog komada prolaznosti koja se kao svjedok uvijek pojavljuje u onim mojim trenucima kad sam beztjelesno neprisutna, u duginim bojama razasuta i u mislima zgusnuta poput paučine što se stvara u neobično pažljivim svjetskim trendovima.
I kad se ujutro pojavi tiha zora, ustat ću poput sjene i otići do prozora, zaboravljajući sve podijeljene stvarnosti bilo koje neprisutnosti.
slika: digital art Realengo
napisano: 11.01.2016. u 17:56h, iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM"
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
ISBN 978-953-8100-30-7 kod NSK RH
napiši nešto, ako želiš: (33) * ispiši * #
IDEMO ŽIVJETI!
slika: digital art
Jesenje jutro,
latice ruže još spavaju
kristalna kugla
ne objavljuje ništa novog,
osim kišnog dana,
Mjesec se zatvorio u sebe
i polako nestaje sa horizonta.
Magla na srcu
stvara finu koprenu,
nosim sebe u sebi,
polako ulazim
u ovaj dan boje limuna,
a u dubini oka
očitava se tvoje ime.
Gutam ledeni dah
i krećem prema ovom trenutku
gdje ulazim do praga,
a dalje ću pričekati.
Uz mene tvoja bijela ruka,
kao cvijet u vodi,
nema praznine,
samo dijamantna spoznaja,
da je tvoja ruka uz mene.
Pretopila sam se u naš život...
krasno, život se živi,
život se ne crta i ne piše,
život se živi.
Hajdemo, zlato,
živjeti ovaj naš život!
napisano: X/2009. i objavljeno na portalu Magicus 19.10.2010. iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/idemo-zivjeti-2
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
TRAGANJE
slika: digital artist
traganje za sjenom
koja nestaje u daljini
ili se tek približava?
traganje za sobom u blizini
ili se tek udaljavam?
traganje za dubinom plitkog
ili za plitkoćom dubine?
odgovor me iznenadio...
napisano 08.07.2019. u 18:27h, a iz 15. zbirke
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-48599-2-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
ZNAKOVI PORED PUTA
slika: digital art
Dogode se tako trenuci kad izloženi vjetru tražimo tišinu kišne večeri, dok se iz leda otapa trenutak pa u čaši stvara slike dalekih putova koji čekaju.
Dobar ukus ima ova večer, obojena riječima, zamagljena ljubavlju i usklađena pokretima, iz urbane vreve dolazim na plamen svijeće izlažući mu svoje srce i najdublje kutke duše.
Dogodi se tako, da plamen svijeće dočara put prema snu, dogodi se tako i da se raspetlja taj čudan san kojeg pokušavam odgonetnuti već pola života, a kad mir nastanjuje nečije srce, nema loših glasnika ni znakova na putu.
Ja i san… neodgonetnuti san, prepun tajnih šifri i prebogatih misli, mostovi između svjetova su uvijek spojeni, ako slijedimo one dobre znakove na putu, inače je puno loših smjerokaza.
Sa mjerom ću zapaliti život na nebu pa neka gori umjesto najsjajnije zvijezde, dok sam ja samo nijemi svjedok tajne koja ima krasan naziv – život.
17.10.2008. u 19:38h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=267883
i 17.11.2009. objavljeno na portalu Magicus
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/znakovi-pored-puta
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/07/1627951857/znakovi-pored-puta.html
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (30) * ispiši * #
ANĐEO ČUVAR
slika: digital art
Nebo boje čelika
pokriveno je i šuti
kao da nešto čeka,
i kao da jesen sluti.
U otkucaju srca moga
zaustavljen je trenutak dana
kad dolazim do praga tvoga
zamišljena i sama.
U ovom danu tišine
utapa se kamen u dno,
pomirila sam se sa svime
što mi znači to.
Tišina nijema i mrak u sobi
zaobilaze moje tragove,
anđeo čuvar me spasio zle kobi
i odnio u moje plave snove.
napisano: 10.09.2010. u 12.20h na Magicus, a iz 4. zbirke "PLESAČ NA ŽICI"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/andjeo-cuvar-2
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/09/1628226199/andeo-cuvar.html
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-53-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
za grad heroj, Vukovar, za sve poginule, nestale ...
neka ovaj plamen svjetlosti dovede do otkrića njihovih tajnih počivališta
napiši nešto, ako želiš: (34) * ispiši * #
TAJNA
slika: digital art
Dan mi promiče, a pjesma sa radija ga čini lepršavijim od tajne.
Htjela bih da me vidiš onako kako se ja vidim, htjela bih ono bitno, a to je: sada – jer „sada“ uvijek izmiče poput pijeska kroz prste.
Mjerim težinu srca zlatnom mjericom prstohvata i oduzimam kap vode otkud izlaze konture mog lica, sve to zapisujem u pjesmi koja odzvanja pustim koridorima mog života i ne prestaje, dok se ne smire krugovi na vodi.
Sa ruba ponora upravljala sam životom i snopovima svjetla što su poput tajne lebdjeli iznad mene, a moj rukopis je iz zlatne prošlosti, dok između prosutih bisera ne znam kojeg bih uzela, a da ne poremetim taj savršeni red.
Navukla sam sjenu preko očiju, da ne vidim nikoga i neka mi ova subota poput tajne zamagli pogled i odnese me u smiraj proljetnog sumraka.
napisano: 12.06.2007. u 12:46h na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=178106
i 5.09.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=67928
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
KAŽU
slika: digital art
Kažu, bila sam tiha
kao iz nekog starog stiha,
a opet čudno mirna
kao u crkvi što su
tamjan, dim i smirna.
Kažu, bila sam uspomena
na jedan davni san,
a bio je jasan dan
kad se sve dogodilo
i sve se poklopilo.
Kažu, bila sam teška,
tamna u duši i bijela u licu,
sličila sam im na pticu,
ali u duši se vihor rodio
i moje snove pohodio.
Kažu i dalje sam tamna u duši,
ali Njegova Svjetlost
milosrdno tamu ruši
i '‘gorak med'’ oduzima toj tami
koja uvijek neke duše mami,
da se u nju zavuku
i za nju se jeftino potuku.
Kažu, nema me više u tom očaju,
kažu da sanjam o nekom raju
gdje ću jednog dana leći
ispod zelene vrbe
i sakriti se u toj zelenoj kosi,
pustiti Snu da me u raj nosi,
a ranjene riječi poslati na sjever,
neka se zalede
i više nikog ne povrijede.
napisano: 01.02.2016. u 22:00h iz 10. zbirke poezije "OČI PUNE ZVIJEZDA", a pjesma je objavljena u nekoliko pjesničkih zbornika
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-014-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (28) * ispiši * #
IZA ZIDA BOLI
slika: digital art
Ljudi ledenih lica,
prolaze kroz živote
i kamenog srca
ne vide životne ljepote.
Pružene im ruke prazne,
bijele im oči gledaju uzlazno,
beskonačni su niz sjena
kroz koje sam prolazila silazno.
Sve je tako mirno,
ta hladnoća iza zida boli
zatvara svoje krugove
bacajući me sa hridi,
na obalu i natrag,
zazivajući me,
da se nikako i nikada
ne okrećem
napisano: 23.6.2014. u 23.11h iz 11. zbirke
"TAJNA BIJELIH SNOVA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
i iz 6. zbirke "DUŠA ANĐELA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga6
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-036-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (33) * ispiši * #
NAKON SVEGA
slika: digital artist
Tišina je bijela
u svojoj čistoći
kao što je raskrižje života
sudbinski povezano sa rastankom,
a ostaje tek moj nemir,
vino na stolu
i tvoj čudan pogled nerazumijevanja,
slika nepostojanja
i vrijeme bez vremena.
Otpratila sam jedan dio života
u prazne uspomene,
a sad dočekujem te nove dane
gdje nema saveza Neba i Zemlje,
već samo čudna tišina,
bijela u svojoj čistoći
i moja poezija
koja se objavljuje
sama od sebe
ne pitajući me ništa,
ali čuvajući tajnu
na jedno divno ljeto.
slika: digital artist
napisano: 24.1.2017. u 16:00h iz 10. zbirke poezije "OČI PUNE ZVIJEZDA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-014-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (32) * ispiši * #
ZNAM, ALI NE DANAS!
slika: digital artist
Znam,
umrijet ću jednog dana,
ali ne danas,
jer imam toliko toga za reći
i želim se radovati sreći,
udisati miris proljetnog dana
tamo negdje oko mog rođendana.
Znam,
umrijet ću jednog dana,
ali ne danas,
jer tebi moram radost donijeti
i za tebe se još moram brinuti,
živjeti sa tobom ove naše dane,
dok srce jednog od nas ne stane.
Znam,
umrijet ću jednog dana,
ali ne danas,
jer moj život ima svoj početak
i ne znam kad će biti kraj
zato što te jako volim
i to jedino znaj.
slika: digital artist
ovu pjesmu sam napisala pod dojmom čekanja termina za jedan pregled koji je bio 5 dana kasnije... ispostavilo se, da je sve ok, zdrava sam i dalje, hvala Bogu i mojem Isusu, hvala Majci Božjoj, svetom Anti i mojim anđelima
napisano 15.02.2019. u 18:55h, a iz 15. zbirke
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-48599-2-6
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
BJELINA U PLAVOM
slika: digital art
Smrznuo se cvijet pod snijegom, bijelo me iznenadilo, okrznulo me i pomislih, da stavim neki prigodan stih, ali neću, jer tom bijelom maestru ne želim otkriti svoj put prema nepoznatim slovima što ih razumiju samo vile i anđeli.
Kad je bjelina osvijetlila moj unutarnji zid i svojim nevidljivim plaštem ga je razotkrila, pružila mu se sjena u nedogled, zidovi u nama, zidovi izvan nas, granice, nema slobode u nama, zatvoreno trgujemo emocijama kao na lošoj tržnici propalih osjećaja.
Ne mogu protiv crnih bezbojnih pjesama, ne mogu niti protiv ludo crvenih riječi koje odvode u maštu, znam samo da trebam piti ono što istječe s izvora promjena, znam da trebam u sebi otopiti zid i pustiti ga da otplovi prema daljinama.
Danas vidjeh sebe u tvojim očima...danas... i kako me je iznenadila ova bjelina koja leprša kroz hladnu noć, iznenadiše me moje slike u tvojim očima, ipak sam ti još u modi, potpisat ću srcem, zapečatiti poljupcem.
Ne vjerujem riječima, vjerujem tvojim plavim očima.
napisano: 14.12.2007. u 20:38h na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke poezije "Sjena duše", strana 353.
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=213016
i 15.9.2011. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=68378
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
U MOMENTU ...
slika: digital artist
napisano: 13.01.2019. U 11:19h, a iz 15. zbirke
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-48599-2-6
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (29) * ispiši * #
MOŽDA...
(slika: digital artist)
I kao dvije zvijezde na nebu čije suze polako kapaju u zemaljske oceane čekamo, da se dogodi susret između vječnosti i sada.
Iznad koraljnih usana lebdi zrak tek da se udahne, a usne se ne otvaraju.
Hoće li taj zrak ostati čekajući, da se usne otvore i udahnu ga ili će prolelujati dalje?
Oči duše su osjetljive, vide daleko i ponovo se sklapaju, a iza mojih golih ramena stoji muškarac – neodlučan i zbunjen.
Kako prići i ostati?
Možda iza četvrtog dana, prvog od snijega, osjetim njegove ruke na golim ramenima?
Možda.
napisano 11.11.2004. u 9:04h na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=36940
i ponovljeno 27.05.2005. u 12:19h na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=55058&order=desc
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
TAJNI PERGAMENT
slika: digital art
Prolazi vrijeme, trajemo i mi, prolazi i naše vrijeme kao zvijezda što zasja na nebu i više je nema.
U suzi palog anđela nema gnjeva, tamo je tuga duboka i vječna, prošlo je vrijeme, iz zraka oduzimam one molekule koje će mi napuniti dušu suzom palog anđela.
U tom novom okruženju pokušavam pronaći neki dio sebe, ima li me?
Naravno, nema me u slijepim očima ove sudbine, već sam negdje daleko, izvan sfera trajanja običnosti pa još ponekad zalutam stazama duhova samotnih šuma i hodnicima predsmrti/sna, jer san je savez između živih i mrtvih, zemlja gdje postojimo drugačiji, nego što smo sami sebi.
slika: digital art
Na dnu duše vidim savijen pergament, što li piše u njemu, moja sudbina, sljedeći dani, sati, minute?
Tajna, zatvorena u sebe, presavijena u pergament na dnu duše, skrivena očima sudbine, najvažnije je da je duša prepoznala tvoj lik sa kojim ću odmotati taj skriveni pergament sudbine.
napisano: 8.2.2008. u 07:00h na portalu iskrica-weblog, a iz 11. zbirke "TAJNA BIJELIH SNOVA“
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=223842
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
i iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"; digitalne-knjige.com 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-036-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (51) * ispiši * #
IZBRISANO LICE II
slika: digital art
Živjet ćemo i dalje
i nakon ovog sivog neba
koje se tužno objavljuje
ispod ljudskog srca,
da ga ni jedna ptica
ne može obletjeti
niti se sastavljena riječ
može rastaviti.
Otkrila sam lice,
a tamo nema ništa…
tek izbrisano lice prošlog života
koje me gleda lukavim pogledom
želeći me uhvatiti u tamnu sferu
vrtložnog ugriza sudbine.
napisano: 30.11.2014. u 15.00h, a iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE“
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-8054-662 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (57) * ispiši * #
DUŠA
slika: digital artist
„...Voda nešto nosi…“ naslov je jednog starog filma kojeg sam davno gledala…
Želja za pripadanjem, želja za bliskošću, sve je to tako tanano umotano u ljudsku dušu, da se osjeti koliko smo krhki, koliko smo tanani u toj struni života koja se vrti u dubinama tamne svile Svemira i lete slike djetinjstva kao kaleidoskop se vrte ispred očiju Duše, srce obuzima toplina te sreće koja se osjetila u djetinjstvu i to traje dok smo živi.
Gledam svoju obiteljsku povijest, gledam moje slike djetinjstva i vidim, da svatko od nas ima sličnu matricu mladih dana ranog djetinjstva, da svi beskrajno volimo svoje najbliže i, znam, zauvijek će ta ljubav ostati dok smo živi.
Ako roditelj napusti dijete, ostaje trajni ožiljak na duši i dijete zauvijek osjeća taj nedostatak jedne Duše koja je trebala biti uz njega i krene traženje očinske figure, zaljubimo se, možda, u sličnog dječaka koji nas podsjeća na jedan magloviti lik iz prošlosti, a kasnije nesvjesno tražimo baš te osobine što nam nedostaju.
“Čovjek kad dođe do ruba, mijenja svoj život” jedna je rečenica koja mi je ostala u sjećanju i pokazala se u toj svojoj velikoj istinitosti.
Vrijeme zrelosti možda nikad neće nastupiti, jer godine nisu mjerilo zrelosti neke Duše, ali spoznaje života i prijeđeni životni put donose nam i nove odluke, da svoj život usmjerimo pravilnijim putem, nego onim kojim smo išli nesvjesni same veličine i krhkosti života.
„Neki ljudi vam izvade srce, a drugi ljudi ga vrate na mjesto.”, rekla je Elizabeth David i potvrdila sam to spoznajom, da u naš život stvarno ulaze dvije vrste ljudi: jedni vade srce, drugi ga vraćaju na mjesto.
I jedne i druge smo morali sresti, da bismo mogli spoznati koji su pravi ljudi oko nas, a koji to nisu.
Hvala onima, koji to nisu, da su nas naučili kako ih prepoznati, kako ih ne dovesti ponovo u svoj život i ne ponoviti istu grešku dva puta i sreća, radost, smirenje Duše tad zauzimaju najvažnije mjesto u našem životu, a sve drugo postaje irelevantno, trivijalno i nepotrebno pa mi je to najveća motivacija života.
Moja duša je moj motivacijski vodič, a istina duše je jedina odjeća koja je čista i pred Bogom i pred ljudima pa tako znam, da će uvijek čovjek izabrati najbolje za sebe, a to je – svog unutarnjeg vodiča kojeg svi imamo – našu dušu ili intuiciju. Ona šapće najtišim, ali i najjačim glasom na svijetu: “slušaj me, ja sam ti najveći prijatelj.”
napisano: 01.06.2019. u15:00h na portalu Magicus, a iz 15. zbirke
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA“
https://www.magicus.info/vijesti/tema-mjeseca/dusa
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-48599-2-6
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
TEK ONDA KAD NAS NAPUSTE
slika: digital art
Da, kad odu od nas, kad uzlete putem Vječnosti, tek onda osjetimo koliko li smo samo imali propuštenih prilika biti sa njima, a bili smo na nekim bezveznim mjestima.
Tek onda kad nas napuste, tek onda osjetimo onaj strahoviti gubitak i oni tad odnose dio našeg srca sa sobom, ali nam se vraćaju kao anđeli čuvari naše duše.
Tek onda kad svoje istrošene haljine poklone zemlji, otkud su i nastali, dali bismo sve na svijetu za još jedan susret, za još jedno: “halo, Mama, ja sam – dolazim poslije posla na ručak.''
Taj dolazak na ručak je bio iz nekog bezveznog života kojeg vodimo, iz nekog bezveznog braka u kojeg smo se upetljali, a te trenutke koje smo na kapaljku davali – sad prizivamo i oni koštaju neprocjenjivo blago.
Da, tek onda kad od nas odu shvatimo – koliko smo ih trebali.
napisano 20.7.2013. na portlau Magicus, a iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE“
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96999
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-8054-662 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #
