Jesenje jutro,
latice ruže još spavaju
kristalna kugla
ne objavljuje ništa novog,
osim kišnog dana,
Mjesec se zatvorio u sebe
i polako nestaje sa horizonta.
Magla na srcu
stvara finu koprenu,
nosim sebe u sebi,
polako ulazim
u ovaj dan boje limuna,
a u dubini oka
očitava se tvoje ime.
Gutam ledeni dah
i krećem prema ovom trenutku
gdje ulazim do praga,
a dalje ću pričekati.
Uz mene tvoja bijela ruka,
kao cvijet u vodi,
nema praznine,
samo dijamantna spoznaja,
da je tvoja ruka uz mene.
Pretopila sam se u naš život...
krasno, život se živi,
život se ne crta i ne piše,
život se živi.