Litterula

subota, 23.01.2021.

ona svako jutro ustaje u tri sata


ona svako jutro ustaje u tri sata
na brzinu popije kavicu
pojede komadić kruha i meda jednu žličicu
oblači kaput i trči na autobus
u autobusu dremucka do grada
u gradu prelazi na vlak
u vlaku dremucka do metropole
u metropoli radi kao čistačica
u velikom šoping centru s ogromnim staklima
briše ta stakla satima
i već su joj se na vrh glave popela
za vrijeme pauze odjuri u dućan u prizemlju
dok čeka da dođe na red na blagajni
već joj istekne vrijeme za pauzu
vraća se liftom do petog kata
i usput na brzinu žvače sendvič
popije vodu iz bočice i kapućino iz aparata
žurno se vraća na posao
briše prašinu i podove do kraja radnog vremena
pa navlači kaput i trči na vlak
u vlaku dremucka ili ćaska s prijateljicama
koje kao i ona u metropoli rade kao čistačice
u raznim poduzećima i ustanovama
kad stigne u grad opet prelazi na autobus
i vraća se kući u svoje selo
kod kuće ju djeca već čekaju za stolom
ona podgrijava jelo
pa svi zajedno ručaju
sluša kako je bilo u školi
poslije ručka brzo pere suđe
i kuha ručak za sljedeći dan
navečer za djecu priprema odjeću
do deset pere veš i pegla ili čisti kuću
kad djecu spremi na spavanje
izađe na dvorište, udahne malo zraka
zažmiri i nasloni se na vrata
kad ima slobodan dan
opet se iz navike probudi u tri sata
ustane i na brzinu popije kavicu
pojede komadić kruha i meda jednu žličicu
pa dremucka i gleda televiziju
kad djeca ustanu otprati ih u školu
pa obavlja sve zaostale poslove
u vrtu, u kući, na njivi, u štali
mora se požuriti
jer će slobodan dan brzo proletjeti
i ona će sutra opet morati ustati u tri

Oznake: poezija - moji stihovi

23.01.2021. u 15:13 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Listići


moji stihovi, kratke priče i crtice iz svakodnevnog života

lat. litterula, ae, f. 1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.

tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu

verba volant, scripta manent lat. izgovoreno odleti, a ono što je zapisano ostaje

Vladimir Vidrić
Adieu

O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjenâ pada.
– Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.


Fran Galović
Jesenski veter

Najempot, naglo, kak da bi kaj zrušil,
V noči se je odnekod k nam zabušil
I obišel je klet,
Ves raspotan i spet,
Zaletel se je, stal,
Kam dale? Neje znal…

Mi poslušamo… Vre na kraj brega tam
Čez pola ide, a ne zna kod ni kam.

Mir je v kleti,
Temno sveti
Lampica. Mošt nam curi
V čeber. Kočnica skeči.
Prešpan pritišče
Grozdje i stišče.

Moral bi stati,
Mošta zlejati,
A neče mi se, tak sem pospan…
Još samo malo – vre bo zlejan,
Baš nekak lepo tenko curi…

Striček popeva,
Peč se razgreva…
Za čas nazaj nas veter zbudi.

Antun Gustav Matoš
Notturno

Mlačna noć; u selu lavež, kasan
Ćuk il' netopir,
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir,
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je teži huk:
Željeznicu guta već daljina.

Antun Branko Šimić
Povratak

Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu

U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svečan
kao pored tebe