Marketing
TEK ONDA KAD NAS NAPUSTE
slika: digital art
Da, kad odu od nas, kad uzlete putem Vječnosti, tek onda osjetimo koliko li smo samo imali propuštenih prilika biti sa njima, a bili smo na nekim bezveznim mjestima.
Tek onda kad nas napuste, tek onda osjetimo onaj strahoviti gubitak i oni tad odnose dio našeg srca sa sobom, ali nam se vraćaju kao anđeli čuvari naše duše.
Tek onda kad svoje istrošene haljine poklone zemlji, otkud su i nastali, dali bismo sve na svijetu za još jedan susret, za još jedno: “halo, Mama, ja sam – dolazim poslije posla na ručak.''
Taj dolazak na ručak je bio iz nekog bezveznog života kojeg vodimo, iz nekog bezveznog braka u kojeg smo se upetljali, a te trenutke koje smo na kapaljku davali – sad prizivamo i oni koštaju neprocjenjivo blago.
Da, tek onda kad od nas odu shvatimo – koliko smo ih trebali.
napisano 20.7.2013. na portlau Magicus, a iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE“
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96999
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-8054-662 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Post je objavljen 01.11.2019. u 10:46 sati.