TEK ONDA KAD NAS NAPUSTE

01.11.2019.



slika: digital art

Da, kad odu od nas, kad uzlete putem Vječnosti, tek onda osjetimo koliko li smo samo imali propuštenih prilika biti sa njima, a bili smo na nekim bezveznim mjestima.

Tek onda kad nas napuste, tek onda osjetimo onaj strahoviti gubitak i oni tad odnose dio našeg srca sa sobom, ali nam se vraćaju kao anđeli čuvari naše duše.

Tek onda kad svoje istrošene haljine poklone zemlji, otkud su i nastali, dali bismo sve na svijetu za još jedan susret, za još jedno: “halo, Mama, ja sam – dolazim poslije posla na ručak.''

Taj dolazak na ručak je bio iz nekog bezveznog života kojeg vodimo, iz nekog bezveznog braka u kojeg smo se upetljali, a te trenutke koje smo na kapaljku davali – sad prizivamo i oni koštaju neprocjenjivo blago.

Da, tek onda kad od nas odu shvatimo – koliko smo ih trebali.




napisano 20.7.2013. na portlau Magicus, a iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE“
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96999


http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-8054-662 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #


Copyright@2005. - 2021. /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.