utorak, 20.10.2020.

Namjesto ljudi, kontejneri plaču!

Zeleni kontejneri, kao stećci, u šutljivoj plastičnoj molitvi u nizu smrdljivom,civilizacijskom kočoperno stražare,na betonom, ukradenom djeliću zelenila,nature,livade urbane.
Na njima, teško čitljiv,vremenskim neprilikama,poluspran grafit,-JAVNA KUHINJA:
Kraj jednog od njih, starica, s kolicima na kojima je svaki točkić drugačije veličine, - crna marama na sivoj joj slijepljenoj kosi, crni haljetak, prorupljen,pokrpan pokrpanim pokrpama,crne besprsne,rupičaste rukavice na žilavim joj plavičastim rukama. Na nogama, umjesto obuće, dvije plastične vrećice svezane špagom- jedna bijela, a druga crveno-zelena.Oko vrata crvena (nekad) krunica, s otpalim,izgubljenim il otrgnutim križem.Na nosu, selotejpom il flasterom il izolir trakom zailjepljene "socijalne" naočale.
I kopa po odbačevinama drugih,a njoj "gozba" i još jedan dan života .
I kopa i nešto mrmlja. Molitva? Proklinjanje? Razgovor s nekim oku joj nevidljivim? Prevrće žusto, nestrpljivo i riječi i "hranu". Iskopa vrećicu.
Uto njoj s lijeva, dolazi, preko travnjaka, pas bezvlasnik, lutalica usamljena, zanoseći i vrteći repom, udesno. I dođe do nje, sjedne i njušku joj gurne u dlan. Ona se okrenu, iznenađeno, pa ga radosno pogladi po glavi. On u nju gleda kao u spasitelja, diže se na sve četiri, maše repom, češe se uz nju i sve joj - uuuuuu - nešto govori. Ona ga češka, gladi, vadi iz one iskopane vrećice nešto i prije neg sebi daje mu, to, nešto jestivo, kao najboljem prijatelju, kao bližnjem svom kog voli više od sebe
.I počeše nih dvoje, kao dvije zaboravljene duše od svih i svakoga, a opet srodne i prepoznate, razgovarati.I spremi Ona, tu dragocjenu vrećicu u kolica,
On skače oko Nje veselo, razdragano i krenuše. Ona, ljudsko biće koje živi psećim životom, i On, živo biće koje živi, njenim ljudskim životom, a između njih kolica s različitim točkovima - škrip-plop-kotrlj-bljop.......odoše......sretni što su se pronašli, Ona meljajući riječi kroz krezuba usta, a On zanoseći ulijevo, repa visoko,ponosno uzdignutog.
Vjetar, tad vrisnu, nebo zagrli zemlju, a krupne suze nebeske, razmoče slova na kontejnerima i ona polako počeše klizitiiiiii.......suzama nalika!

- 19:15 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.10.2020.

srce puno eksera iliti plameni jazavac i 54.god.balavac



Čudna li
je ova
LIJEPA "NAŠA"

75 godina
samo!!!!!!!
prošlo od
domobrana,partizana i
ustaša

I dok
se susjedi,
braća i sestre
oko te povjesti
naše bremenite
složene
i teške
pljuju i
glože,

samo se političari,
uhljebi,uguzi,uturi,
agencije
demagozi potkoženi,
ljudi od slame,

kote i
množe,

A budućnost?

Mladost
našu,
bez "pedigrea,"
partijskih knjižica,
bez podobne
krvne slike,
tko za nju
mari?

Većinu njih,
pametnih,
obrazovanih,
pravih ljudi,

vi
otmičari budućnosti,
plaćenici demagoški,
cicači državne sise,

prošli i sadašnji i budući
svojom bahatošću,
neznanjem
neradom
ste u
pečalbu
otjerali!

I kad
moja djeca
sa svojom
djecom
nakon dvadeset
godina
ovdje navrate
reći če
unučadi mojoj
na čistom jeziku
svahili-

ovdje su nekad,
Hrvati bili-

A zašto ih više
tu nije-
pitat će ih
krv, krvi moje-
a oni će slegnut ramenima
i reć -
nismo znali poštivat
i voljet
svoje,

i
nismo znali,
da ove bogomdane il
sudbinom
ljepote i bogastvo
sve,

nisu naslijeđene,
neg od
od vas,
ptići moji,
SAMO
posuđene!

Bijeli il crveni, SVI bi trebali bit ...razumni,kulturni, empatični, suglasni i jedinstveni.
Amen!

- 20:28 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 14.10.2020.

sitnice na entu!

Mansarda, mali stan, 3 sa 3 gdje ko i prvog dana volimo se mi! Hahaha, patetično, za povrać! ?Ma briga me, baš, sam ,al baš zadovoljna. Nemam balkon, al imam krovni prozor, i kad mi se najviše steška, ja legnem na pod i promatram oblake i nebo, vječnu inspiraciju. Bolja od svake emisije na TV- u, koju BTW niti nemam, jer umorna sam od sviiiih odvratno loših vijesti, ono u stilu, sutra neće svanit novi dan! Ma dajte, s nama, il bez nas, sutra će biti, najbolji daan! Drž te mi se, ijujuju, ja znam, ziher, da i sutra bit ću tu!
Iz inataaaata, slavonskoog- booosaaanskog- crnogorsooooog - hercegooovaaačkoog!










- 13:57 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 10.10.2020.

Opeeet..

novi početak!




Briga me za nahere fotke, a prva fotka je moja noga, nakon selidbe, jebene, spiralne stepenice!!!! Pozzz, drž te mi se!!!!

- 14:34 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2020.

Potraga



Naći smisao u besmislu,
pronaći savršenost u nesavršenosti,
iskopati, arheološkim kistom očistiti, možda, ljepotu iz blata ogavnosti, možda,
dokučiti čovjeka iz nečovječnosti,
prizvati ljubav iz močvare mržnje......
Može li se to za života, jednog jedinog????
Ostati dijete? Nakon svega što JA, napravih životu mojem!
( a životu mom se i onako, jebe, jer nije moj, samo je na proputovanju, tražeći, nakon mene " domaćina" drugog)


- 13:00 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 19.09.2020.

novo normalno?!?!?

Svaka dva tjedna, otprilike, odem na kojekake portale, onak čisto, znati što se događa (nemam TV- a već godinu i pol - moja odluka)i što je SAD " novo normalno"!
Pa ovak, pročitah, ko ima mačku, ne mora se bojat Corone, pa mi sad ni jasno, zašto traže cjepivo, zašto nosimo maske ( fuuuj, mrzim ih) kad nam mogu svima uvalit mačketinu, da je nosamo, u, neko fensi šmenci od 10 iljad kuna,torbama, a ja ,u recimo ruksaku, mog sina iz srednje škole, ( ima tom 10 godinica) koja mi je super za poso. E sad zajeb, kako bi je stavila u večernju torbicu, s " svarovskima" za teatar u koji ne idem, ferboten, u džep kožne jakne s lancima na rock koncerte koji su zabranjeni, u liječničke ordinacije, koje su btw 10 km dugačke...na ulici.
Upravo saznah da sam još po jednoj, naučno dokazanoj činjenici, rizična skupina za Coronu ( nemam bubrega, pušač sam) a sad ne smijem ni hrkat ( imam slomljen nos, štaš, bila sam dobra, pa sam ga polomila,nikad operirala, kad sam se s motorom strmospizdila u jarak, mladost bajna).
Pročitah, za Covid, svi veleumni, znanjem potkovani, stručni ( za popizdit) vele - dva su moguća scenarija - il će nestat il ćemo se svi zarazit. Volim stog Vakulu jer on NIKAD ni reko - ak je lijepo,sunčano, neće bit ružno vrijeme s kišom!!
Da Vas informiram - najnoviji simptomi Corone su umor, razdražljivost, akscioznost, blablabla, pa si mislim u pol 5 se jedva ustanem iz kreveta, ostala bi još spavat. Dragi Lastane, imam li ja taj opaki virus? Vita jela, zelen bor, čekam brzi odgovor!
Najnovije normalno je da će u jednom danu 400000 ovrha, grunut na ljude, obitelj ma živila FINA, take ko nje, niđe u svitu nema, ko i Ovršnog zakona, to je nama naša borba dala, fuj i povrać.
400000 ljudi će ostat bez posla. E da u DE 50 % cjelokupnog stanovništva nema za kruv, (800000 × 3 člana najmanje) mislim da bi " glave padale" , a kod nad " nirvana"
Inspektori su krenuli u akciju, živijo Covid, viš kak puni proračun ( a sve je bilo, il jest u stand bayu) Zanimljivo Covid se " boji" svih državnih institucija, ministarstsva, agencija, pa ih zaobilazi u širokom luku, na meti su mu samo svatovi, obiteljska druženja, uglavnom radost susreta i druženja. Neki, čudan virus, " nedruželjubiv" kad je normalan puk u pitanju.
Jutros sam suprugu, uz prvi gutljalj, toplo, gorke, utješne kave, počela pričat o influenseru, jednom geju s ustima, " nafiksanim" da može odvod odčepiti, čiji sam intetwju pročitala, ( vrlo zanimljiv) a moj muž sav zabrinut je upitao - šta jel on ima običnu gripu il Coronu?- ( eto on nikad čuo za to najnovije " novo normalno zanimanje?)
Sve u svemu, drago mi je da sam " stara", da ne moram biti političku korektna ( bemti što je to, iskreno?) i da je meni staro normalno - normalno. Drž te mi se i uživajte!

PS . Dragi moji, ne mislim da sam išta spešl, nit odabrana, al ja radim, bez prestanka ( 6 mjeseci) od početka ovog cirkusa. Više se bojim HIV- a, gljivica i bakterija iz rana, s kojima se susrećem svaki dan, neg Corone.Stojte mi, pravo, hrabro i živahno ijujuju! MRZIM MASKU, sva sam se ogušterila od nje! MRZIM jeeee!

- 20:00 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 16.09.2020.

ljepota je u očima promatrača, al fuck sve su mi fotke nahero ko i ja



Sorry, ne snalazim se, i umorna sam, 9 sati rada u firmi i 3 u mini jobu, pa su fotke nesavršene ko i ja! Provela sam nesavršen dan, savršeno! Uživajte!


- 21:42 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.09.2020.

Žena, s maglom u kosi

Pod njenim nogama, mahovinom obraslom, sve žućom i žućom,
vjetar, lišće vrtloži, od zelene, crvene do smrtno smeđe, kao vir, kao ples, kao ponjavu šarenu, prostire!
Ona kroči, isprva, stidljivo, hodom dame, na špancir festu, da se suncu ne zamjeri, tad žestoko, ženski, kišamama prkoseći.
U njenim rukama, jabuke, šljive, radošću zriju.
Na grudima joj grožđe, moštom miri!
Oko vrata niska kukuruznog zrnja.
U kosi magla, u očima zora sve hladnija i hladnija, sve tamnija.
U nosnicama joj, miris pečenog kestenja!

Na dobro nam došla Jeseni zlatna!

( ona ne nosi masku, ona je samo žena s maglom u kosi)

- 16:04 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 12.09.2020.

ring

U desnom kutu, ringa,
moje Srce, sa smanjenim otkucajima, kapljući kap po kap, doziva reanimaciju,
u lijevom uglu, Razum moj, aneurizmom, kao bobica koja visi na stabljici, za pomoć vapi!
I stvarno ne znam, nema bistrine u tom, tek instinkt, il samodestrukcija, zašto , Ja, uvijek na ivicu, brid,ambisa, milimetar od neživota, Sebe, odlukama, dovodim!
A oduvijek (od kad je nas)
znam da pobijeditit će MI, a ne JA!
JA, je odavno, bijelu zastavu izvjesilo!


- 20:16 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.09.2020.

Ej...bude sve OK na entu!

Cijeli se život ćutim, kao losos, plivam uzvodno, i nit ijedan slap, nit i jedna prepreka, nisu me obeshrabrile. Pokušaj prvi, pljus dole, pokušaj drugi, bliže sam cilju, pa opet pljus, pokušaj treći...jeee plivam dalje...uzvodno! Hoću li, uginut, kad dođem do odredišta....nebitno...u životu nas lososa i tako je važan samo put....ovo predivno putovanje, zvano život, čak i sad, kad mnogi misle da samo poluživotom žive!

Evo me tu, cijele tri godine, s 5 ojra i kartom u jednom smjeru..došla... I evo me tu, osigurala sam si egzistenciju, cijene me na poslu ( a ja još uvijek govorim njemački ko mađar hrvatski), upravo sam dobila promaknuće, potrgali su se moji poslodavci iznać riješenje za mene, kad sam prije dva tjedna najavila odlazak. I našli ga, ponudili mi i više nego sam tražila!
Volim Bayern, volim Minchen, kad mi je bilo najteže, njegove zelene ruke ( jer ovdje je fantastičan spoj urbanog i prirodnog) su me brižno, poput matere, dočekale, njegovu kulturu rada ( moš bit tetoviran, s pirs
inzima, s crvenom, zelenom kokoticom, ušiljenih zubiju i jezika, al ako si na dobar na poslu, keine problem), njegovu multi- kulti raznolikost ( radim u takovoj firmi, gdje nas ima bijelih, crvenih, crnih, žutih, muslimana, katolika, budista i pravoslavaca i btw jedina sam Hrvatica) , njegovu brigu za čovjeka, bilo da se radi o nerođenom djetetu, rođenom, vrtićkoj djeci, učeničkoj, srednjoškolskoj, studentima, radnicima, gerijatriji jer znaju ovi mali, plaćat će porez, ovi sposobno radni plaćaju, ovi penzići su plaćali! Minhen nema predrasuda i ja sa svojih 6 banki, njima sam taman ( bemti koja razlika jer u HR sam bila prestara za posao, premlada za mirovinu) i ove tri godine, nisam se niti jednom oćutjela strankinjom , ovdje nas smatraju " domaćima( to mogu zahvaliti generacijama Hrvata koji su ovdje radili) alienom, nepoželjnom, dapače. Tužno mi je, čak pretužno da sam se tako osjećala, u mom
rodnom gradu, u domaji. I ovdje ne trebam bit losos, mogu bit vesela ribica koja se praćaka i pliva po poznatim, bistrim vodama ( jer ovdje se zna sve, od početka, nema mijenjanja Zakona, pravilnika svaki petak)
Volim njihov pozitivni nacionalni ponos ( u trgovima, osim kole i pringlsa sve je bajersko, na svakom dostavnom kamionu piše .. mi smo bajerci i hranimo Vas bajerskom hranom., od polja do stola), volim njihov pozdrav Gruß Got, s kojim počinje svaka radio il TV emisija, volim raspela na svakom ugibalištu. Shvati ste , voliiim Bayerna!
I nisu Nijemci hladni, samo su drugačiji! Pokaži im srce, vratit će ti geltom. I možda je to moja, ev sad obznanmljena tajna, ja govorim srcem, smjehom, humorom i ...get gut!

Ps Tigi jebe mi se za Pruse ( ne znam niti jednog) i 80 % stvari je u HR bolje, osim egzdistencije. Stojte mi pravo, zdravo, " nikad ni bilo, da ni nekak bilo" ijujuju

Fotka uspod je poklon moje kolegice iz Ugande kojoj sam pomogl. Dobro je činiti dobro!

- 16:04 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi