četvrtak, 28.10.2021.

Antiprotivna sam!

Ne želim se cijepiti! Zašto'? Cijeli! svoj život' nikad gripu nisam imala! Prijeti mi gubitak posla! OK! Budem našla 'drugi! Tri godine radim s bolesnima' radila sam i covid zaraženima. Nikad nisam ostala doma' u karanteni'. Testitam se tri put tjedno! I vavik negativna' ko moja dioptrija'' Rh faktor' moj balans na kontu.
Bila sam u bliskom doticaju s dva put cijepljenim' koji se zarazio' i koji je zarazio sve svoje.
Mene nije' a ne da sam ga ljubakala' oblizala sam ga!
Ne želim se cijepiti' s nečim što su zgovnali za godinu dana jer za doobro cjepivo treba godina i testiranja
I crkla sutra' od moje boleštine' il od jebenog Covida!
Ja znam svoje' svi ostali' kak Vam volja!

- 20:52 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 23.10.2021.

Ja' dal to' uopće postoji???

Nakon mog posta o mojim muškima' koji sam btw objavila i na FB- u' SVI moji muški su se do jednog 'digli na sve četiri' dokazujuć mi ..da ja sam ta..koja ih javno proziva' koja je u krivu' koja je " razmažena" njihovom brigom' suosjećanjem etc.etc..

Sloboda riječi! Što je to? Napisati vlastiti stav o bilo čemu i suočiti se s posljedicama. Svaki teks' ako je dobar' izazvat će ili dobre ili negativne reakcije! Moj je' o njima' mojima muškima' izazvao negativne' al su svi do jednog reagirali..što je meni bio i cilj.

Život je bujica' muljava "voda' koja te brzacima nosi' koliko god netko mislio da je može kontrolirati' puna slapova' kaskada' virova' vrtloga' vodopada' pa il isplivaš il se utopiš. Ako isplivaš' ponekad imaš neki natruli panj' ko otok' odahnut' odmorit se' dok te životne struje' opet ne povuku' a naplavina spasonosna' ode' nekom drugom. Ja sam samo tražila ruku' mušku koja će me izvući i predah mi pružiti!

Pokušala sam bezupješno' osim svom sinu ( njega sam ipak ja odgojila i koji je i sam postao roditelj' pa ko ..razumije)' objasniti svima ostalima' mojim voljenim muškima' u čem je nastao kuršlus.

Problem je' što me' svi ostali ONI' uzimaju zdravo za gotovo' ' što u meni ne vide čovjeka' nego' kći' suprugu' sestru' koja im je..eto život olakšala i koja mora biti sretna što ih ima..i koja svoj cijeli život mora služiti' jer za to se " rodila".

Utopljen Ja u mnoštvu mojih NAS traži zraka jer ugušit ću se' zanavijek' utopit ću se!

Triptihom živim' stvarnost je za sve MOJE kojima se dajem 100%' pisanom riječju bavim se samo sobom' mojim osjećajima' mojim viđenjem svijeta' mojim radostima' tugama i zadnji..moji snovi' na čekanju' obješeni o klin' prašnjavi' od kojih' do sad nisam ostvarila ni jedan..a imam samo još' 10 dobrih( možda' ak ne završim na dijalizi) jebenih godina!

- 19:08 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.10.2021.

Dečki' sorry

Što je zajedničko muškarcima?
To što su muški' rođeni s visuljkom i obožavani od majke' ' obitelji ( eee rodio se sin' nije dite' eee) okoline' društva.
Ja imam svoja 4 muška' oca' brata' supruga i sina i svi su ko pergamentom' preslikani!
Moj otac' zadrti Slavonac s bosanskim genima ( koje pljuje i odriče ih se' a majka mu' moja baka bila bosanka) dok mi se brat nije rodio' uvijek mi je govorio sine! Onda je prestao' jer ima nasl jednika i ja postado ćera. Bila sam totalno zbunjena i htjela mu dokazat da sam ja njegov " sin" šišajuć se na kratko' ' odjevajuć se ko muško' radeći ko 2 muška! I bila sam divlja' " muška" samo da mi On opet kaže - Sine moj" I crvenio se zbog me' imo problema s Partijom. A ja sam onda' ko i sad čekala' samo da mi kaže - Volim te' posebna si' ponosim se s tobom. Još čekam' a" tek " mi je 60.

Moj brat'cetr godine mlađi' ko moje prvo dijete' kojem sam bila druga mati ( jer naša je' nažalost bila bolesna i stalno u bolnici) kog sam branila od sileđija' kom sam išla na roditeljske ( otac uvijek zauzet) sad me ni ne zove i pita - Sestro kako si? Ja neću' on je mlađi i..maa tužno!

Moj suprug' netko zbog kog bi ubila' ljubav mog života' moj prvi' jedini i zadnji' otac moje djece' toliko puta me zatajio' izdao' slagao i ja' žensko tupasto' zaljubljeno' prešla preko svega' u ime naše djece i moje bezgranične ljubavi! Granica između ljubavi i odlaska je vrlo tanka! I rekla sam mu u prvom mjesecu' našeg braka' ti mi trebaš' zbog dvije stvari' ostalo ' mogu sama. I mogu' dokazala sam. Možda' ako mi' konačno' pokloni cvijeće..možda sve preispitam!

Moj sin' s problemom disleksije' kog sam 10 godina vozila u ZG ( u našem rodnom gradu' u školi' ON je bio lijen' nezainteresiran bla' bla' fala SVIM " stručnim osobama" ljenguzama i niš korist " stručnjacima") kod privatnog logopeda''( plaćala' i ni mi žao)kom sam čitala lektire' pomagala u učenju da danas postane pravi' vrijedan' samopuzdan čovjek. I onda dožim' da me moj sin' ko glomazni otpad' istrpa na Bus stanici u ZG' s prtljagom' dok kiša je padala i dok sam teglila svoj ogromni kofer za put u pizdu materinu' pomislila sam samo -
Fala sine!
I što je zajedničko muškarcima? Misle da su Bogom dani! I dont think soo!
Fala Bogu' Svemiru' ja imam UNUKU!

I dečki' SVI' sorry' al ' što sam starija' sve manje poštovanja imam za Vas!

Jer uz sve moje muške - Ja sam Pale' sam na svijetu!

- 17:56 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.10.2021.

Plešimo' u kuhinji!!!

Plešem po jutarnjoj rosi'
po kiši' kad kišobrana nemam' pa sam mokra i mrzla'
plešem po snijegu' iako mi čizme kližu'
plešem u sunčanim danima'
Plešem kad vjetar vrtloži' sve moje strahove!
Plešem'
po pijesku' asvaltu' crnici' glini' kaldrmi' travi' kamenju'
plešem s paprati' šumom' rijekom' morem' jezerom'
s gorskom vilom!

Plešem
i kad rose' prvim sunčanim zrakama nestanu'
I kad kiše prestanu' konačno'
I kad se snijezi otope'
Kad sunce' zakriju oblaci tmasti'
Kad vjetar utihne'
kad gorske vile spati odu!
Kad gacam kroz pijesak živi!
Kad rijeke se zacvene!
Kad jezera vala nemaju!
Kad more ' pjenom ' ne obraduje' hridi!

Ne prestajem' plesati' jer život i ja' stari smo znanci!

On mi noge podmeće' a Ja...plešem'!
Imam' koljena' krvava!