petak, 30.04.2021.
Kad čovjećuljci umisle da su Bog
...dogodi se u pravo ovo, što se događa! Drkajuju s virusom prehlade koji postoji već dugo, pa ga " poboljšalju" ne mareć za mutacije. Okrive jadnog šišmiša. Go virus go! Pa naprave, ajme meni, zametek gorile i čovjeka, wau, pa neka vrla umjetnica ( nagrađivana )zamrzne svoje jajne stanice koje želi oploditi sjemenom psa, pa druga umjetnica zakolje kokoš na pozornici u šlafroku sa sisama dokoljenkama na izvolte. Kolko ima rodova? A ja ovaka , stara i "zatucana" znam samo dva - muško i žensko, ostalo..nek im Bog il medicina pomogne.
Ja sam majka, rodih ih i odgojih i napravi prave ljude od njih. Ja nisam roditelj 1 il 2 il 3. Ja sam majka!!! Jedna jedna , moje djece!
Imam previše godina, i u životu sam prošla Kalvariju i bljuje mi se od ovog novog " normalnog"
Pitam samo sve ove čovječuljke koji su si umislili da su Bog - imate li Vi djecu, najsvijetlije u ovom svijetu? Mislite li da ih možete zaštiti? Jer bumerang se vraća , ako niste znali!
Lijepi pozzz svima! Drž te se!
- 20:33 -
srijeda, 21.04.2021.
bolestan, bolesniji, najbolesniji
Imam ja tu jednu kroničnu boleštinu, već 22 godine. Mog podstanara. I toleriramo se. Obavim dva put godišnje kontrolu, nekad je bolja, nekad ne. Al nisam joj dala kontrolu nad mojim životom! Uvijek idem dalje, ne tužim se, nije mi u centru, iako iz prikrajka vreba, s nimalo dobrim prognozama. Al DANAS sam super, DANAS, SAD mi je dobro, puna sam životne energiji. A sutra, ha plakat ću sutra, ako za suzama potrebe ima.
Uglavnom, kak ne pričam o njoj, kak se ne žalim, svi moji najdraži su i zaboravili na Nju.
Moj suprug , unatrag godinu dana, razbolio se. Budimo iskreni, nije to godina dana, on je neliječeni ( 30 godina ima tomu) HRVI . I sad je to sve došlo na naplatu. Teška nam je bila zadnja godina dana, on bez posla, bolestan, ja s kroničnom boleštinom ( odbila sam bolovanje jer ne bi mogli preživjeti s naknadom i u ove tri godine kolko sam ovdje NIKAD nisam bila na bolovanju, kolko god bolesna bila, u cijelom mom radnom vijeku, samo sam bila na porodiljnom, s kćeri 6 mjeseci, sa sinom 3 mjeseca).
Al poanta, ovog mog zapisa je - da djeca unatrag ovu godinu dana, kad zovu pitaju samo - kako je tatino zdravlje? Za mamu su sigurni, da " zdrava" , vesela, prpošna, " neuništiva životna energija" i " gonič robova"jer mama se ne žali, diže raspoloženje svima, "klaun" je, ona se uvijek " samo" zajebava".
Prije mjesec dana, kad sam se požalila šefu na učestale duple smjene, samo me muški opalio po ramenu, ko da sam mu pajdo s no nogometa i rekao - Možeš ti to, žilava si!
A Voltaren je moj najbolji prijatelj i jutrom popijem Cafetin, da mogu progurati dan! A moram još 7 godina šljakati ovaka " zdrava ko dren"
I hoću iz inata slavonskog i ovnovskog. Hoću jer tako sam odlučila, tvdoglavo ( i znam da radim, nauštrb sebe, al ja drugačije ne znam) i s vječnim osmjehom u očima!
Drž te se dragi ljudi! Ako ja mogu, vremešna i " nimalo bolesna", možete i Vi ovo vrijeme, bezumlja i nenormalnosti pregurati. Doli maske, živila piva!
- 19:45 -
četvrtak, 15.04.2021.
Imam pitanje!
Ovdi, od petka, tj. sutra ZABRANJENA konzumacija alkohola na svim javnim površinama!
E sad, šta je s gepekom auta koji je parkiran na javnoj površini, a ja svoju guzu, moje vlasništvo ( da li je?) uvalim u gepek našeg auta i pijuckam npr. pivu, za koju je " dokazano" da je u biti tekući kruh!
Što s balkonom koji je iznad javne površine? Što sa stubama ispred mog stana?
Zbunjena sam ovim novim normalnim! Možda zato jer je to sve meni Zona sumraka.
Išla sam danas kupiti stolicu , jer se jedna skršila, od stalnog seljenja i...nisam je kupila, nisu me pustili u trgovački centar, jer nisam imala ( na papiru, nit mobitelu) potvrdu da sam negativna na jebenu koronu ( a testiram se triput tjedno)nit papir da sam obrtnik (
a da jesam ,ne bi trebala negativnu potvrdu ????C
I pitanje? Do kad će nas jebat u zdrav i staro, normalan mozak????
Ovdi je i policijski sat od 21- 5, OSIM ako radiš ( uz specijalnu potvrdu) i šetaš ćuku???!!! Wau !
Možda je rješenje za moju šokiranost, kupit ćuku, s njim sjest u gepek, il na balkon i popit jebenu pivu na zraku. I onda sam ziher! ?Ma u 3 PM!
- 16:28 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.04.2021.
Odar
Oprah kosu, kišom ljetnom, s kapima što suncem se smiješe,
pjenu morskog vala, stavih, ko regenerator,
na vjetru, ugodnom, što miri na stajnjak i moja zlatna polja, osuših je.
Suncem, šeširom, pokrih nestašne i divlje uvojke.
Obukoh haljinu ( a sam Bog zna da ih ne volim, tek imala sam dvije, al ova mi draga) žuću od suncokreta i tanju, finiju, pufastu od maslačkovih sjemenki i bosa ( jer tamo gdje idem, cipele su viška) i krenuh u potragu i nađoh postelju od mahovine, pod glavu stavih paprat ukovrčanu, zelenu, nikad zlatniju.
Ugizdim se još, s đerdanom od biserne rose, trešnje u paru, stavih na uha, čičak ko broš i narukvicu od gline i crnice.
Zjenice mi pune neba plava, i jednog, razbarušenog, bećarskog oblačka.
I legoh na taj odar, potpuno smirena ( odabrah ga sama, sretno, svojevoljno) kose nikad ljepše,s šeširom nikad raskošnijih, sva nadikećena, s škripom starog đerma, očiju, širom otvorenih i od ljepote i ugode
....umrla sam!
- 23:02 -
subota, 10.04.2021.
" Moj kaput je tako " težak", voljeni!
Šta ti je, ejjj ? Ne plačem, kad si vidio da Ja plačem?! Ta nisam plakala ni na majčinoj sahrani! JA sam ' jaka, stijena, crnica, antraga, drvo, hrabra naplavina, ptica"!
To što vidiš, a " umislio" si da su suze - to ti je voljeni, moj alergija - na neslobodu, na nelogičnosti, na bijedu, nepravdu, na sustavni sustav bez sustava, na neljudskost!
I ne brini, voljeni moj, uzet ću neki lijek, neke kapi u ' apoteci" Prirode! Udahnut ću svježi zrak, oštri u pol 5, kad krećem na posao, obogaćen vjetrom alpskim, što minuse rađa, taman mi se sve dlake u nosu zaledile, sluh ću staviti u službu pjeva ptica, ranojutarnjih, oči će mi se napasti, poljima zelenim, asvaltom sivim, nebom modrim što na moje more miriši.
Ne brini, voljeni moj, riješit ću to, kad JA nešto nisam dobro riješila. Sve ostalo, osim sebe!
Samo me nemoj uvjeravat i reći mi - Skini taj kaput, teški, jer neću. Moj je, samo moj, satkan od briga, nespavanja, umiranja, smrti, trunčice radost, isprepleten crvenim nitima ljubavi, davanja, zagrljajima čvršćim i žilavijim od pšenične vlati, osmjesima s suncem u toplim, ljetnim, kišnim kapima, lokvicama blata i mojim zamazanim, bosim stopalima, dugama, ispod kojij, nikad nisam imala, želju protrčati, plavim kao lan, očima moje kćeri i riđom bradom mog sina, tvojim sjedinama i brižnim glasom, nimalo uvjerljivim, al spasonosnim - SVE bude dobro! -
I ne, ne skidam ovaj moj kaput teški, voljeni, jer moj je, sama sam ga obukla. Moj je, jedan jedini!
A suze,?Nema ih ! Percepcija je i tako tek osobno viđenje. Alergija.? To, da!
- 12:18 -
petak, 09.04.2021.
čekam unučicu!
Iz pepela zgaslog vulkana,
zaiskrila maloj vili krila,
meka kao pjena vala,
svjetlucava kao suzica jednoroga- mala,
najšarenija duga sve joj boje dala,
a zvjezdana prašina rubove poprskala.
I vilinski je u svom vilinskom svijetu živjela,
al najradosnija je bila kad je
s ruba svog vilinskog svijeta kroz čarobni oblutak,
igru zemaljske dječice motrila.
I tad je ugledala nju,
Djevojčicu s očima košute, tužnu, samu
koja ne upozna nikad svoju mamu.
I te noći, po najsjajnijoj mjesečini,
začarobira vila magične čini.
Odpadoše joj krila,da bi njima
jastuk ,Djevojčice malešne, napunila,
kad glavicu zabrinutu na njega polegne
sanjajući najbajkovitije snove,
nikad,al baš nikad više, srdašce njeno
tuga,suzama ne dotakne.
I kad god vas osunčaju smjeha praporci,
i poškakljaju na vrh nosića, sunca zračci -
Znaj da ti si sretnik taj,
zbog kog se jedna dobra vila odrekla
najdragocjenijeg što je imala
- Svojih krila!
Pozzz od buduće babe, najljepše "titule" na svijetu! Drž te mi se, Danas sam pink! Konačno otoplilo jeeee!
- 12:41 -
srijeda, 07.04.2021.
malo šege usred stege
Jedna šaljiva!
Zdravorazumski, Proljeće bi trebalo biti,
a ne , do daljnjeg u karanteni se kriti.
U travnju trebala bi rasti trava,
a ne nas sve zbog snijega, boljeti glava.
I vjetrić mio razasut bi trebao, cvjetne lati,
a ono vjetrušina orkanska Zimu nam vrati!
Uživajte!
- 08:15 -
utorak, 06.04.2021.
nemoć..aaaaaa
Prije nego sam postala losos, bila sam Don Qijote. Toliko sam puta, bez oklopa, bez Sančo Panse jurišala, samo tvrdoglavošću,, misleći naivo, čak pjesnički, pravda je na mojoj strani -na vjetrenjače - Institucija. I toliko puta sam se razbila, strmospozdila, glavom o očaj opizdila. I svaki put sam se digla, s bezbroj ožiljaka i nezarasli krasta i opet.. ovnovski nerazumno i lavovski ( u podznaku sam) pretjerano hrabro..doživjela neuspjeh.
Jer sa sustavom, državnim sistemem, ako nemaš neku partiještinu iza sebe, Boga za ujaka, dobra krvna zrnca,ako nenaslikavaš sise i guzice, ako nisi zvijezda u usponu, ako nisi brendiran, ne poznaš suce, " elitu" možeš se j...t, ili kao Ja ,u lososa pretvorit se.
I nije mi neka, baš dobra ideja bila. Plivam uzvodno i crkavam, lipšem.. al upravo sam ogromnu barijeru..preskočila i ne mogu se odmorit, plivam dalje, čeka me slijedeća.
Vele, promijenit će Zakon o socijalnoj skrbi ili već kak su to nazvali. OK, Zakoni, sami po sebi su dobri( ta prepisali smo ih od Njemaca, al provodimo ih ..il ne...na hrvacki način) osim Ovršnog ( takog niđe nema, osim u nas) koji je tolike ljude u crno zavio, raselio,ubio, jedan nadasve genocidan zakon ( i svi u nizu tako dobro spavaju i zarađuju) koji su donijeli " naši"!
Pitanje nad pitanjima je - tko nadzire, nadziratelje.?Tko jamči i da će taj novi Zakon, biti, isti za SVE, tko će ga provoditi, istinski, pravedno?
Znam samo, da jednog života, na samom, početku više nema! Života koji je mogao npr.izumiti teleporter?
Nemam rješenja, tek losos sam, koji pliva uzvodno!
Al vrištim, čujete li me, kaskadama života...uzvodno!
- 17:17 -
nedjelja, 04.04.2021.
apogej
Ovako s ponoći, kad vratim se posla, duple smjene, "samo" dvanaest sati odrađenih pod maskom i to onom FFP 2, debelom, odvratnom (150 km odvoženih ) pa je konačno skinem, a prišt do prišta i da nemam bore, mislila bih da sam u zakašnjelom pubertetu, sva sam nabrijana i ne mogu zaspati. Adrenalin, očito, se razigrao i zaigrao.
Na tom dugom radnom danu, susrela sam 25 ljudi s tužnim, sretnim, i između, sudbinama, s bolestima od HIV-a, dijabetesa, corone, MS, pokretnima, polupokretnima, nepokretnima, onima na samrti. Radila sam s liftovima, kolicima, " prinzezama", inzulinom, hranilicama ( žica u stomak), umjetnim plućima, kateterima . I svima sam pružila bar privid utjehe, lijepu riječ, ohrabrenje, jer govorim univezalnim jezikom ( ne nije matematika) već osmjeh i smijeh, a mene je držalo, prividno hrabrom i smjehovitom - moja obitelj, dječica moja, koju nisam vidjela i zagrlila već godinu i pol ,moj " supatnik" koji me svaki dan dočeka s ručkom il večerom, Proljeće, s prvim ljubicama i suncem u natruhama.
I sretna sam da još radim, da se mogu sama istuširati, hodati, da me vid služi... ma.... zahvalna na svemu!
Dragi blogosvijetu - Sretan Uskrs i onima kojima će nedjela, bit samo nedjelja! Uživajte!
- 11:19 -
subota, 03.04.2021.
Put bez povratka
U prosjeku živimo cca' oko 80 godina. Prvih dvadeset se tražimo' tražimo " čopor" kojem ćemo pripadati ( nikad ga nisam našls). Skup smo ' naših gena' odgoja' i traženja vlastitog Ja ( ja znam' koliko to borbe i energije zahtijeva' kad si žensko i ne voliš nogomet) . S 30 si u punoj snazi' ali onda dođe RAT' 4 godine preživljavaš u podrumu'pod granatama' kuću ti sruše' još si i dijete rodio u podrumu' a suprug na ratištu' ranjen' ne znaš hoće preživjeti' a ti u progonstvu s dvoje male djece' jedno 5' drugo tek se " iskopilo" iz tebe.
Preživiš i to' suprug' ostane invalid. S 40' kreneš nanovo' kuću obnoviš' ' pokreneš vlastiti posao' radiš ko konj' djeca rastu ( ONA buntovna' ON anđeo).
S 50 ostaneš bez svega' za što si potrošio sebe' Zakonima o bezagonju. I kreneš nanovo' a stečajni upravitelj tvoj rad' tvoju muku ( nikad nisam bila na skijanju' Tenerifima' bla' bla) proda u bescijenje (mhh kolko je toga ošlo " ispod stola"
S 55 kreneš iznova gradit život' u tuđoj zemlji koja ti postane " mati" a vlastita domaja te se odrekne ko da si " kriminalca"
S 60' u tuđini' nakon'5 godina' dokazivanja' i dokažeš se' izgradiš život' jer ovdje su godine života'samo brojka' konačno spokojan i siguran.
I sad kad sam u godinama' zrelim' susrećem se sa Starošću' koja je teška ( mojih klijenata) Zajebi sve one reklame s vitalnim starčićima' nasmijanima' s holivudskim osmjehom.
Starost ide u dva pravca' ili nisi dementan' ali tijelo otkaže' ili si fit' al mozak ne služi. I stoga smo SVI na putu' bez povratka.
Cijenim i ljubim život' i ovih preostalih desetak dooobrih godina' želim provesti u miru' sama sa sobom.
Ja ne mogu mijenjati SVIJET' koji su zagovnali "veliki meštri sviju hulja"
Ja mogu' na tom putu' bez povratka' samo živjeti po svom' pa što košta- košta. A košta!
Lipi pozzz svima!!!!
- 00:41 -
petak, 02.04.2021.
apogej
Ovako s ponoći, kad vratim se posla, duple smjene, "samo" dvanaest sati odrađenih pod maskom i to onom FFP 2, debelom, odvratnom (150 km odvoženih ) pa je konačno skinem, a prišt do prišta i da nemam bore, mislila bih da sam u zakašnjelom pubertetu, sva sam nabrijana i ne mogu zaspati. Adrenalin, očito, se razigrao i zaigrao.
Na tom dugom radnom danu, susrela sam 25 ljudi s tužnim, sretnim, i između, sudbinama, s bolestima od HIV-a, dijabetesa, corone, MS, pokretnima, polupokretnima, nepokretnima, onima na samrti. Radila sam s liftovima, kolicima, " prinzezama", inzulinom, hranilicama ( žica u stomak), umjetnim plućima, kateterima . I svima sam pružila bar privid utjehe, lijepu riječ, ohrabrenje, jer govorim univezalnim jezikom ( ne nije matematika) već osmjeh i smijeh, a mene je držalo, prividno hrabrom i smjehovitom - moja obitelj, dječica moja, koju nisam vidjela i zagrlila već godinu i pol ,moj " supatnik" koji me svaki dan dočeka s ručkom il večerom, Proljeće, s prvim ljubicama i suncem u natruhama.
Dragi blogosvijetu - Sretan Uskrs i onima kojima će nedjela, bit samo nedjelja! Uživajte!
- 00:18 -
