srijeda, 29.11.2023.
29.11.
Dan Republike u umjetnoj tvorevini - zvanoj Jugoslavija!
Po čem ja to pamtim -
Bila dva dana slobodna' s vikendom i po pet i u Slavoniji je tad bilo kolinje. Skupi se ekipa' i dva tri praseta il jednu krmaču obradi' napravi čvarke' krvavice' kobase etc' svi se naloču' druže se' bećare se' revu supijano. Ja osobno' mrzila sam te dane' ma ja volim te sve prerađevine' ali ja sam tad bila - drobara- ona koja pere crijeva' šlajfa ih ( ni tad bilo kupovnih) priređuje za nadjev. I kad je došlo vrijeme večera i salenjaka' svi veseli' svi taman'za žderalo' još cuge ' za pjesmu' ma revanje supijano.
Ja gotova' pokupila se u svoj sobičak' želuca nadraženog svim smradovima' mašćuvarom' živaca tankih ' ljubljenja supijanih' u najboljojoj namjeri' sudionika' očevih i majčinih prijatelja u tom spektaklu!
Sutrašnji dan je bio još gori. Oprat to sve' suđe' kazane' čengele aaaaa! Moj brat se uvijek izvukao' morao čuvat prste kao gitarist.Ja nisam morala čuvat- ništa' ta bila sam samo - drobara-
Mrzim istinski 29.11.
Nikad nisam bila primljena u pionire' nit položila zakletvu - zvanično- bila bolesna' imala zaušnjake pa mi " časnu i dičnu' kapu i maramu- donijeli doma!
Nikad nisam zvanično primljema ni u omladince na Sutjeskoj jer sam imala " kozice".
Pisala sam politički neprimjerne zadaćnice u Gimnaziji na temu " Ivo Lola Ribar" moj uzor' pa napisala fala Ivi' al moj uzor je Janis Joplin. Otac me "spasio" da me iz omladine ne išćeraju.
Prvu jedinicu sam dobila iz Marksizma jer sam profesorici rekla - Sve je isto - marksizam' religija se svodi na jedno' te isto - Ne pitaj' ne postavljaj pitanja' vjeruj slijepo il ćeš ..nastradati' nadrapati. I jesam!
Odrasla sam u " mješanom" braku. Otac' zadrti komunista' majka vjernica. U domu mog djetinjstva' mog odrastanja Božić se nije slavio. Jelka se kitila tek na staru godinu!
I iz sveg tog bućkuriša' ja sam našla svoj put. Put dobrote' put radosti' put opraštanja i empatije.
Al istinski ne volim 29.11 nit Yugu!
Međutim sutra je 30.11 jedan od najsretnijih dana u mom životu. Moj sin' Josip' rođen u podrumu' pod granatama' u bezumlju ratnog divljanja' kad mu otac nije tjedan dana znao' da se rodio' ima rođenda. 32- et dvije godine.
- 23:40 -
petak, 24.11.2023.
Naučiti "starog ćuku"novim trikovim? Moguće!
Prvog lipnja' uselili smo u novi stan' 60 m2 iz stana 36 m2. I sad' ušli u njeg i nemamo namještaja. Praznoooo! Otkupili smo od bivših stanara' ormar' trokrilni' ej konačno imam ormar' ne moram više držat cipele' čizme' patike u vrećama za smeće' garderobu u koferima pod krevetom! Luksuz' konačno! Imam i odvojenu spavaću sobu. Ejjj' luksuz!
I krenemo' On i ja nadobobno' kak smo navikli' starački' po prodajnim centrima namještaja. Đizus.
Nahodali se ko luđaci' izvozili stotine kilometara' prošli pet velikih mega prodajnih centara - te ono što ti se sviđa' nema više' te čekaj 5 mjeseci' te kutna garnitura 2000 ojra' bi dala tolke novce za 2000 godina' pa ni onda ...
.odjebi.
Zadnja kap koja je prelila strpljenja bila je IKEA. Ušli' našli' al nema trgovca di bi naručili' slijedili crvene strelice za izlaz' pa se zabili u zid' aaaaa. I konačno kad smo izbauljali iz tog labirinta' umorni' gladni' s luđačkim nagonima' velim ja suprugu - ajmo doma' sjest na parket i naručit onlajna.
I jesmo' prvi put u životu! I sad' imamo sve za sitne novce!
I da starog ćukonju' ne moš naučit novim trikovima. Možeš. Ono što nije bilo dobro' vratili. Plaćanje' tek ako sve štima.
Živjela onlajn kupovina hahahaha!
- 23:35 -
Uspjeh?
On - tako želim snimiti dokumentarac o uspješnom čovjeku.
Ona - o kakvom uspješnom čovjeku?
On - pa' o čovjeku koji je uspio.
Ona - u čemu?
On - pa kao Bil Gejc.
Ona - govoriš o materijanom uspjehu' da ima novaca ko govana' jel?
On - pa da' kakav drugi uspjeh postoji?
Ona - nematerijalna' duhovna' kad je čovjek uspješan' zadovoljan' u onom što je' što ima' kolko to' po tvom poimanju " malo" bilo.
On - daj' koja vrsta uspjeha postoji osim materijalne' debelog konta?
Ona - jesi gluh? Nematerijana' duhovna' emocionalna' valutama nemjerljiva' nego trenucima od kojih ti zastane dah. Sunčevim izlaskom' cvrkutom ptica' prolaženjem prstiju kroz vodu' smijehom djece' dugama ispod kojih ne možemo protrčati' s tim da prihvatiš sebe i druge' onakvima kakvi su. Meni novac' koji zaradim' znači samo' hrana' gorivo' stan. Ja ne mogu spavati' istovremeno u kreveta dva' ja ne trebam privatni avion' da otplovim u oblake' ne treba mi kruzer da bi posjetila sva egzotična mjesta. Imam maštu!
On - nisi u pravu' s tobom se ne može razgovarat. Ja znam svoje!
Ona - OK! Budem nazvala Bila' pa se dogovori s njim za dokumentarac!
On - Šta stvarno???? Genijano!
Ona - O da! Stvarno! On i ja se čujemo bar pet puta na dan' savjetnik mi je. Popili smo kavu i jeli kroasane u Parizu. I Proust je bio s nama.U mašti!
Neću napisati njegov odgovor meni! Od tad' nema više komunikacije. I bolje!
- 00:38 -
ponedjeljak, 20.11.2023.
Zatvoriti vrata' doma svog!
Čergaruša sam!
U mojih 63 godine promijenila sam preko trideset adresa' živjela u četri države.
I svagdje' sam stvorila..dom. Čak i u kontejneru' gdje smo živjeli 6 mjeseci. Tko ne zna' što je kontejner' to je metalna sobica od 13 m2' s krevetima na kat' gdje smo se suprug i ja izvještili kretanje' da on ne zapne za moje grudi ( imam iiih) a ja da se ne zaglavim o njegov trbuh' "pivski'" iako pivu' ne pije. Ko balerine! Na prstićima' vrlo vješto' uvježbano' filingramski. Bio je prostor vani' gdje sam ' napravila kamenjar s cvijećem'( sve obačevine' koje sam usput našla) stol' di smo pili kavu i objedovali' toliko lijep' da je bio fotkan i završio u novimama kvartovskim' da mi se gospođa novinarka zahvalila' za lijepo' koje sam stvorila!
Sad' nakon' šest godina' jebeno teških' al voljom ovna' u podznaku lava' imamo' konačno normalan stan. I djeca su nas ' konačno posjetila' " pokorivši M.hahaha.
I kad zatvorim vrata doma moga' otarem sva sranja radnog dana o otirač' ispred stana' ja ih zatvorim sretna' laka' bezbrižna..jer moj dom' s njim..je moja sigurna luka. Usidrim se i ispričam mu sve' anegdote' sve teške situacije' koje su mi se dogodile'SVE.
I svih 30- et adresa' di sam živjela'sve ove 4 države' pamtim samo po jednom...kad zatvorim vrata " doma" mog' ja sam na sigurnom' ja sam sretna!
- 00:36 -
subota, 18.11.2023.
900 godina
Sloboda'.. san o vlastitoj državi nakon 900- o godina!!
"O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!"
Kad samo pomislim koji su muži, ćerce, zbog te najslađe riječi izginuli, a kosti im još nisu, pronađene, u posvećenu zemlju pokopane da im oni koji su ostali bar prividni mir i spokoj, nađu paleći svijeće i noseći im stručak nezaboravka, na grobak znan!
A što je s grobima neznanim?
Alo ljudi prošlo je 30 godina od domovinskog rata i ljudi traže svoje najmilije' da im svijeću užgaju.
Prošlo je 78 godina od drugog svjetskog rata i grobovi su neznani! Kosti im u kartonskim kutijama' bezimena u podrumima ' traže spokoj. Mi smo jedina zemlja na kugli zemaljskoj' koja ' nit je memorijalno sahranila svoje poginule ( nebitno na kojoj su strani bili) nit se potrudila ime im saznati! Mi smo Svi' mojoj ljubljenoj Hrvatskoj samo " ljudetina" ( M.K)
I izgleda da je za SVE jedina pravda ona Božja' jer Zemaljske pravde nema! Jel tko odgovarao za Vukovar' Škabnju' Ćelije' Kusonje etc.? NITKO! Još su svi ti ..gnjusovi u politici' pilicajci bemti zlo.
Jel tko za Sunčice' silovane žene ikad' itko dospio na sud? Šššš' o tome se šuti. Jebena hrvatska šutnja!
Za mene je sloboda - mogućnost izbora. Ili ili!? Ja je' MI je odavna nemamo.
Neslobodni smo, jebu nas, a mi ne uživamo, u tok najslađoj riječi SLOBODA. Užnji smo, manjine koja et nam kroji sudbinu!
Premda ja, jedinu, esencijalnu slobodu, ćutim kad sam u prirodi, šumi, polju, livadi, jezeru. Jezersi valovi,nespututano valjaju na obalu- slobodu. Vjetar me obavije - slobodom! Zemlja isparava - slobodu! Travke, divlje cvijeće, pšenica tek proklijala, kuruza stapke - njišu se slobodom. I tad sam istinski slobodna, izvrištim sve demone iz sebe, i mogu nastaviti sutra - ko hrčak, sve isponova!
Slava i našli spokoj vječni' u grobima znanim il još uvijek traženim' svi HEROJI koji su državu HR stvorili.
Kolilo sam ponosna što sam Hrvatica' toliko sam i pretužna' što nas SVAKA Vlada i Vlasta' smatra samo " ljudetinom"!
Pretužna! I nakon tolikih godina' svaki put ...plačem. Zbog svegaaaa!
- 17:10 -
petak, 17.11.2023.
Tolerancija..
Ponukana pitanjem iz ankete - Po treći put pitam' sveznadare iz Blogosvijeta - Što znači biti tolerantan?
Ja definitivno nisam tolerantna osoba . Ne trpim sranja' kako u vlastitoj obitelji' tako ni s drugima' vlastodržcima' s državnim organima' s ljudima koje sretnem..usput.
Primjer - Moja djeca su zajebavala oko hrane' ono On hoće ovo' Ona hoće ono' sve dok im jedanput' jer mi je prekipjelo' nisam servirala za ručak..na predivno serviran stol....slamu' da slamu ' to jedu krave' slaamu' osušeni otkos..' u najboljem servisu - Zeperovom' kobalntnom. Šta sam trebala ' bit tolerantna i trpjeti njihove zajebancije. Naučili!
Danas sam osam i brojem 8' sati provela u malom autiću s novim kolegom' kojem sam mentorica' kojem je ego tooooliki da sam si pomislila - nemam zraka' uguštit ću se. Ono faca si umislio'da je drugi Bil Gejc' a 10 godina nije radio i žena ga uzdržavala i onda joj valjda prekipjelo i stjerala ga u DE. I šutjela sam' dok šutjet' više nisam mogla i rekla mu sve što ga ide. Bio je zgrožen i vjerojatno ugrožen' od moje " malenkosti".
Šta sam trebala tolerirati' njegovu narcoidnost i bahatost' egoizam ( alo on nikad' oprao suđe nije' nikad usisao sobu nije' vlastitom sinu nikad pelenu promijenio nije' nikad' ni jebeno jaje ispekao nikad nije') ono popizdila sam) Ne' ja takvu vrstu emocionalne' ' neempatične "invalidnosti' ne mogu tolerirati!
Ja sam majka' baka' za cijelo vrijeme jebene Corone ja sam radila' ( koja kurčeva karantena) svakog potrebitog tad sam zagrlila' i sve "zaražene" i smatram se' usprkos svemu..vrlo'vrlo.. netolerantnom osobom jer..
ne trpim "sranja" nepravdu' bahatost' egoizam' narcisoizam' zvjerinjak vlastidržaca' vrli novi poredak' rodove ( alooo ja sam svojoj djeci majka' nikakav roditelj 1' 2 - 100' svojoj unuci..baka Buba' alooo) i i uopće nisam politički ' ni ikako korektna.
"Što na umu' to na drumu"
I po četvrti put pitam - Što' istinski' suštinski' znači bit..tolerantan? Ajmo sveznadari!
Magla u okice?
Jebena' demagogija? Bljak i povrać!
- 01:13 -
nedjelja, 12.11.2023.
Predvečeje..
Volim to doba dana' kad dan je na smiraju' a noć se još' sneno' trjajuć okice krmeljave budi lagano' čekajuć prve ulične lampaše.
Na balkonu sam' obučena u jaknu zimsku i omotana najtoplijom dekicom' povoljno kupljenoj na akciji' gledajuć ' očiju širom otvorenih' s dioptrijom' staračkom 'tu mijenu' to predivno čudo' taj nagovještaj' odmora nakon silinih životnih bitki' odmaka od svega teškog i natruhe sutrašnjeg' možda' možda' najboljeg dana.
Polako pijuckam pivu'( svima nama treba ..stimulans) uz titraje svijeće' užgane za sve moje drage preminule' za mene "vatru" ' za svijetlost prema svemu dobrom i lijepom' za radost životnu' svijetlu..toplu.
Noć' razbuđena i probuđena' opravši krmelje' otjerala je zadnji tračak dana i ja uz zadnji gutljalj grke pive' navlačim dekicu' najtopliju' povoljno kupljenu na rasprodaji' do usta' moleći se da sutrašnji dan bude sjajan.
Svijeća' titra na vjetru' koji mi donosi jedan listak polužut' baletno dolepršavši.
I mislim si' uz' stvarno' zadnji gutljaj pive grke' uz plamen svijeće' koji se vjetru ne da....život je prelijep i čudesan.
- 15:52 -
