nedjelja, 13.10.2024.
Unaprijed' izgubljena utrka' a MI i dalje' ne odustajemo!
Ne želim više " peglati" niti rublje' nit odjeću' kako god to netko zvao'
Nek budu zgužvani' " izgugužvana" sam i
JA.
Nit bore' beskorisnim' skupim kremama.
Nit ožiljke života. Neka ih' takvi' kakvi jesu. Moji su!
Ne želim više' usisavati' jer usisala sam SVE'
sve boli' boleštine' sve smrti' sve tuge' sve radosti' sav smiraj' sve Oluje' sve podrume' sav otrov i pelin. SVE!
I nisam se otrovala' al više ne želim!
Nit dom' sadašnji 20- eti stan' kom smeta' nek..sauga!
Ne želim' više' MORATI' jer namorala sam se' trčeći ovu utrku' zvanu Život' a unaprijed " izgubljenu" jer CILJ...smrt' iako najpravedniji dio života..nije mi mil...a blizu je!
Sad ' pred Ciljem' nimalo mi dragim' moram konačno' biti..sebična! Ostvariti još tek tri predivna svitanja' i četri magična sutona..svoje snove..oduvijek na čekanju' u prašnjavom' paučastom' kutu' gdje ih odlažem' spremam..desetljećima.
I urušio se' pod bremenom..očekivanja i čekanja i sanja. I prašina guši' paučina je tako gusta' postala' da treba' " mač" i volja' i preostali pijesak vremena' razbistriti to. Ko vrutak' kristalan' mrzao i samo MOJ!
To moram' jer cilj' mi nemio' sve bliže!
Da li će' moji ljudi' razumjeti to il bar pokušati shvatiti' ne znam.
Znam samo' da ja moram' konačno SEBE' izgubljenu u davanjima' onima koje volim' staviti SE na prvo mjesto! Konačno!
Konačno' sam..odrasla!
- 20:04 -
